1795. godine Rusko Carstvo započelo je kolonizaciju kontinentalne Aljaske, a četiri godine kasnije osnovan je budući glavni grad Ruske Amerike, Novo-Arhangelsk, u kojem je živjelo dvjestotinjak Rusa i tisuću Aleuta.
Otok Unalaska otkrio je Vitus Jonassen Bering 1741. godine. 1768. Unalaska je postala glavna ruska luka u regiji, preko koje se odvijala trgovina krznom. 1772. godine zapovjednik broda Sv. Petar i Pavao, Ivan Solovjov, osnovao je stalno rusko naselje u Unalaski, u takozvanoj Nizozemskoj luci (eng. Dutch Harbor).
Pogled na kapetansku luku na otoku Unalaska. Kraj 18. stoljeća.
Javna domena1796. godine osnovana je Rusko-američka kompanija i Unalaska je postala njena glavna baza. 1825. godine izgrađena je ruska pravoslavna crkva Uzašašća Gospodnjeg. Utemeljitelj župe Innokentij Veniaminov stvorio je prvi aleutski sustav pisma uz pomoć lokalnog stanovništva i preveo Bibliju na aleutski jezik.
Crkva Uzašašća.
Javna domena18. listopada 1867. grad je, kao dio cijele ruske kolonije, predan Sjedinjenim Državama.
Zaljev je najpoznatiji kao mjesto prvog stalnog ruskog naselja na Aljasci, Luka Tri Sveca, koji je osnovao Grigorij Šelihov 1784. godine.
Zaljev i naselje svoje ime duguju zastavnom brodu ekspedicije, Tri Sveca, koji je pak ime dobio u čast trojice svetaca: Vasilija Velikog, Grgura Teologa i Ivana Zlatoustog.
Unatoč postojanju obalnih naselja na ruskoj obali Aljaske, Zaljev Tri Sveca htjeli su pretvoriti u glavno komercijalno naselje. Nakon potresa 1788. godine, naselje je preseljeno u Pavlovsku luku (eng. Paul's Harbor, današnji Kodiak) naredbom Aleksandra Baranova 1791. godine.
Ova se zona koristila kao manja luka do sredine 19. stoljeća, nakon čega je preseljena 2 km dalje. Danas se na mjestu naselja nalaze ostaci temelja i voćnjaka, dok je groblje bilo smješteno jugoistočno.
1786. godine ruski radnici iz tvrtke Pavela Lebedeva-Lastočkina sagradili su ribolovna postrojenja na mjestu današnjeg Kasilofa. Iako se naselje razvilo, ono nikada nije igralo važnu ulogu među ruskim kolonijama. Kad je nastao monopol Rusko-američke kompanije u trgovini krznom na Aljasci, tvrtka Lebedev-Lastočkin likvidirana je. 1880-ih naselje je preimenovano u Kasilof po rijeci Kasilof na kojoj leži. Arheološkim istraživanjima 1937. godine otkriven je 31 dobro očuvani objekt naselja.
Pribilovljeve otoke, nazvane po ruskom moreplovcu Gavrilu Pribilovu, otkrili su 1786. ruski trgovci krznom. Nema podataka o tome da su domoroci Aljaske živjeli na otoku prije tog datuma. Najprije su pristali kod Sv. Georgija, a veći otok na sjeveru nazvali su Otok Sv. Petra i Pavla. 1788. godine Rusko-američka kompanija preselila je Aleute iz Atke i Unalaske na Pribilovljeve otoke kako bi lovili tuljane. Njihovi potomci danas žive na oba otoka.
Ime grada dolazi od ruskog naziva za Cookov zaljev: zaljev Kenaija. Ruski doseljenici nazvali su ga tako po plemenu Kenai koje je tu živjelo.
Prije dolaska ruskih doseljenika na mjestu grada nalazilo se indijansko selo. Prvi ruski trgovci koji su stigli 1741. godine naveli su da je imalo oko 1000 stanovnika. 1791. godine ruski doseljenici osnovali su tvrđavu Sv. Nikole u središtu grada za potrebe trgovanja ribom i krznom. Kenai je tako postao drugo stalno rusko naselje na Aljasci.
1797. godine došlo je do oružanog sukoba između doseljenika i starosjedilaca, u kojem je poginulo stotinjak ljudi s obje strane. 1838. godine boginje su pomorile polovicu stanovnika.
1888. godine tragač Alexander King pronašao je nalazišta zlata na poluotoku Kenaiju, no količina je bila manja nego u kasnijim otkrićima u Klondikeu, Nomeu i Fairbanksu te nije izazvala groznicu.
1894. godine u Kenaiju je sagrađena drvena ruska crkva Uzašašća Presvete Bogorodice, poznata i kao crkva Uzašašća Djevice Marije. Crkva je i danas u funkciji.
Crkva Uzašašća Djevice Marije u Kenaiju.
Javna domena
Luku su 1784. godine osnovali ruski doseljenici i bila je prva prijestolnica Ruske Amerike. Izvorno se zvala Pavlovskaja Gavanj. U gradu se nalazi kuća Aleksandra Baranova, prvog vladara ruskih naselja u Americi, izgrađena 1808. godine i najstariji primjer ruske arhitekture u Sjevernoj Americi. Baranova kuća danas je povijesni muzej u kojem se nalaze predmeti iz svakodnevnog života ruskih doseljenika.
Pravoslavna crkva Svetog Uskrsnuća.
Javna domenaU pravoslavnoj crkvi Svetog Uskrsnuća čuvaju se mošti Germana Alaskinskog, prvog pravoslavnog sveca u Americi. U gradu postoji pravoslavno bogoslovsko sjemenište Sv. Germana.
Neke ulice u Kodiaku nazvane su po bivšim ruskim zemljoposjednicima iz američkog doba (nakon prodaje Aljaske Sjedinjenim Državama 1867.): Wolkoff Ln, Simeonof Street, Mitrokhin Way, Malutin Ln itd.
Tvrđava Konstantina i Jelene bila je utvrđena trgovačka postaja na Aljasci koju je osnovala ekspedicija tvrtke Lebedev-Lastočkin 1793. na otoku Nucheku (današnji Hinchinbrook). Od 1797. do 1867. bio je pod jurisdikcijom ureda Rusko-američke tvrtke u Kodiaku.
Prvi Europljanin koji je stigao do ovih voda bio je Vitus Bering, koji je po dolasku u Ameriku pristao na jedan od otoka, Kayak.
Luku na zapadnom dijelu otoka Nuchek (Hinchainbrook) otkrili su 1788. Bočarov i Izmailov i nazvali je po sv. Konstantinu i Jeleni (Konstantinovska luka).
Obale Konstantinovske luke strme su i uzdignute, osim na južnoj strani, gdje je izgrađena istoimena reduta. Nalazi se na niskom otočiću prekrivenom tresetnim močvarama i šumom te na ulazu u zaljev Nuchek.
Na otoku Hinchinbrooku 1792. godine dogodila se bitka između Tlingita iz Yakutata i skupine Rusa i Sugpiaqa iz Kodiaka predvođenih Aleksandrom Baranovim. Tlingiti su vjerojatno došli na otok tražeći osvetu nakon što ih je Sugpiaqi iz Chugacha napali prethodne godine.
1797. godine Baranov je posjetio Konstantinovsku tvrđavu, koju je sagradila tvrtka Lebedev-Lastočkin, na otoku koji je nazvao Nuchek. Većina tih ljudi pridružila se njegovoj kompaniji Šelihov-Golikov.
Nueva Rusia (Novorossíysk o Slavoróssiya, en ruso) fue un puesto comercial de pieles establecido por los rusos en 1796 en el actual distrito de Yakutat, Alaska, que existió hasta 1805. Probablemente recibió su nombre del barco de Joseph Billings (navegante y explorador inglés y ruso) “Slava Rossii“ (“Gloria a Rusia“, en español).
Nova Rusija (rus. Novorossijsk ili Slavorossija) bila je trgovačka stanica za krzno koju su Rusi osnovali 1796. u današnjem okrugu Yakutat na Aljasci, a koja je postojala do 1805. Vjerojatno je dobila ime po brodu Josepha Billingsa (engleskog moreplovca i istraživača) "Slava Rossii" (hrv. "Slava Rusiji").
Rusko-američka kompanija osnovala je Novu Rusiju 1796. godine kao dio niza predstraža i naselja koja su se protezala prema jugu do stare Sitke (koju Rusi nazivaju Reduta sv. Mihaela Arkanđela). Štoviše, mjesto Yakutata smatralo se mogućim glavnim gradom Ruske Amerike. Aleksandar Baranov kupio je zemlju od Tlingita 1794. godine i planirao izgraditi naselje. U lipnju 1796. skupina od 192 Rusa iskrcala se i sagradila dvije velike građevine od balvana, dvorište i blok kuću.
Do 1805. godine naselje je naraslo na sedam zgrada unutar ograde i pet izvan nje, a postojalo je i malo brodogradilište koje je izgradilo dva broda. Tlingiti su i dalje neprijateljski gledali na doseljenike, koji su ih s vremena na vrijeme napadali. 1802. godine Tlingiti su pokrenuli veliki napad na redutu Sv. Mihaela Arkanđela, uništivši to naselje. Aleksandar Baranov organizirao je odgovor na ovaj napad i iskoristio lokaciju Nove Rusije kao polazište za operaciju iz 1804., koja je dovela do utemeljenja današnje Sitke. 1805. godine Tlingiti su napali naselje Nova Rusija. Zapalili su ga i izmasakrirali sve stanovnike osim nekoliko žena i djece.
1972. godine upisano je u Nacionalni registar povijesnih mjesta, a 1978. proglašeno nacionalnim povijesnim spomenikom.
Ova ruska ploča zakopana je u vrijeme osnivanja naselja, a sada se nalazi u Ruskom episkopskom domu u Sitki.
Javna domenaReduta Sv. Mihaela Arkanđela, također poznata kao Stara Sitka, bila je mjesto prvog naselja Rusko-američke kompanije. Bilo je to prvo tuđinsko naselje na otoku Baranofu. Proglašeno je nacionalnim povijesnim spomenikom 1962., a državnim parkom 1966.
1779. godine Aleksandar Baranov, vođa Rusko-američke kompanije, stigao je blizu mjesta današnje Sitke i pregovarao s lokalnim Tlingitima o lokaciji na kojoj bi kompanija mogla uspostaviti predstražu. Iako je preferirao ono što je danas poznato kao Castle Hill u Sitki, dobio je ovo mjesto u zaljevu Starrigavan. Tek 1799. kompanija je uspostavila svoju prisutnost, izgradivši niz zgrada od balvana, okruženih ogradom. 1802. godine Tlingiti su napali i uništili objekte. Rusi su se vratili na to područje 1804. i uspostavili stalnu prisutnost na Castle Hillu nakon bitke kod Sitke. 1808., 1823., 1836. i 1894. godine izgrađena su nova naselja.
Novi Arkanđel (Sitka od 1867.) američki je grad smješten na otoku Baranofu i bio je glavni grad od 1808. do 1867. godine.
Prije dolaska Rusa ovo su područje naseljavali Tlingit Indijanci, koji su se posvetili lovu i ribolovu. Grad je osnovao Aleksandar Baranov 1799. uz dopuštenje Tlingita kao tvrđavu Arkanđela Mihaela na obali malog riječnog ušća. Ušće se sada zove Starrigavan, a mjesto prvobitnog naselja Stara Sitka.
Kuter "Neva", koji se zaustavio u luci Novi Arkanđel 1803.-1805.
Javna domena1802. godine, tijekom rusko-tlingitskog rata, tvrđavu su uništili Indijanci, a njezine su stanovnike masakrirali. 1804. godine, nakon bitke kod Sitke, Rusi su ponovno okupirali teritorij uz pomoć Aleuta i topova kutera "Neva". Naselje je premješteno na strateški pogodnije mjesto: na strmo brdo, zvano Zamkovi, u blizini Crescent Baya, oko 10 km južno od stare tvrđave. Novo naselje nazvano je Novi Arkanđel.
1808. godine Novi Arkanđel postao je glavni grad Ruske Amerike. 1848. godine sagrađena je pravoslavna katedrala Arkanđela Mihaila, potpuno uništena u požaru 1966. i obnovljena prema nacrtu ruskog arhitekta Sergeja Padjukova 1976. godine.
1850.-1860. Novi Arkanđel bio je jedna od baza ruske Sibirske flotile (zvane Kamčatka flotila do 1855.). 1867. godine grad su, zajedno s ostatkom Aljaske, kupile Sjedinjene Države i preimenovale ga u Sitku.
Bilo je to utvrđeno trgovačko mjesto na Aljasci, koje je osnovala ekspedicija Rusko-američke kompanije koju je predvodio Fjodor Kolmakov 1819. u blizini ušća rijeke Nushagak na njenom ušću u zaljev Nushagak. Ime je dobio u čast vladajućeg cara Aleksandra I.
Naselje koje je ubrzo niknulo oko njega nazvano je Nushagak, u čast rijeke. Naselje je postalo središte trgovine za obližnja inuitska plemena. 1837. godine u Nushagaku je osnovana prva misija Ruske pravoslavne crkve.
Kolmakovljeva reduta je povijesno arheološko nalazište smješteno na rijeci Kuskokwim u zapadnoj Aljasci. Na tom se mjestu nalazila važna trgovačka postaja, jedna od rijetkih koje je u unutrašnjosti Aljaske uspostavila Rusko-američka kompanija. Prvo naselje koje su Rusi osnovali 1832. bilo je nešto više od drvene kolibe u blizini ušća Kuskokwima u rijeku Aniak, a bilo je poznato kao Kolmakovljev gradić, po trgovcu Fjodoru Kolmakovu.
Uspjeh ovog naselja potaknuo je 1833. godine izgradnju male ispostave s najviše tri čovjeka na sadašnjoj lokaciji, blizu ušća rijeka Kuskokwim i Kolmakof. Ovdje su Rusi sakupili više od 1400 dabrovih koža 1834. godine, kada je njihova cjelokupna trgovina na Aljasci iznosila oko 5000 komada. Taj je objekt tada pretvoren u utvrđeno trgovište. Mjesto je korišteno do 1867., kada su američki trgovci preuzeli trgovinu krznom nakon kupnje Aljaske.
Redutu Sv. Mihaila (Mihailovsku redutu) izgradila je ekspedicija Rusko-američke kompanije koju su predvodili poručnik Mihail Tebenkov i Adolf Etolin 1833. godine. Ova utvrđena trgovačka postaja bila je najsjevernije rusko naselje na Aljasci. 1842. godine utvrđena postaja imala je vrata i dvanaest topova. Izvan utvrde nalazilo se nekoliko skladišta, kao i pravoslavna crkva. Postaja je služila kao polazište za nekoliko ruskih ekspedicija na Yukon, uključujući ekspedicije Andreja Glazunova i Lavrentija Zagoskina.
Nakon prodaje Aljaske Sjedinjenim Državama, neki su trgovci ostali u postaji. 1870. godine postaju je preuzela kompanija Alaska Trading Company, za koju su ruski trgovci krznom radili po ugovoru.
1838. godine ruski istraživač Petar Malahov i četvorica njegovih ljudi posjetili su indijansko selo Nulagito, gdje nijedan bijeli čovjek nikada prije nije kročio. Tu je živjelo 36 ljudi, a bijelci su primljeni vrlo ljubazno te su živjeli tu gotovo dva mjeseca. Sljedeće godine on i njegova družina vratili su se onamo, ali su zatekli selo gotovo uništeno boginjama, koje je on sam vjerojatno donio godinu dana ranije. Preživjele su samo tri žene i petero djece. Malahov je ovdje osnovao trgovačku postaju.
1841. godine postaja je morala biti obnovljena jer su je spalili nepoznati počinitelji. 16. veljače 1851. godine, tijekom ustanka Koyukon Indijanaca protiv Rusa, masakriran je značajan dio stanovništva tvrđave Nulato (prema različitim izvorima, između 40 i 50 ljudi, uključujući 15 pravoslavaca).
Tvrđava Stikine bila je postaja za trgovinu krznom i utvrda na području današnje Jugoistočne Aljaske, na mjestu današnjeg Wrangella na Aljasci.
Izvorno je izgrađena kao reduta sv. Dioniza 1834. godine. Bila je to postaja za trgovanje krznom i utvrda na području današnje Jugoistočne Aljaske, na mjestu današnjeg Wrangella na Aljasci. 1838. naselje je prebačeno kompaniji Hudson's Bay Company u britanskom vlasništvu kao dio ugovora o najmu potpisanog u regiji, i preimenovano je u tvrđavu Stikine kada je 1839. postalo postaja Hudson's Bay Companyja.
Ruska Misija je grad na području Kusilvak na Aljasci. To je bila postaja Rusko-američke kompanije za trgovinu krznom. Nakon prodaje rusko-američkih posjeda Sjedinjenim Državama 1867. godine, početkom 20. stoljeća dobiva službeni naziv Russian Mission.
Prvo mjesto trgovanja krznom Rusko-američke kompanije na rijeci Yukon osnovano je ovdje 1837. godine. Naselje je 1842. godine zabilježio istraživač ruske carske mornarice Lavrentij Zagoskin kao selo Cup'ik pod nazivom "Ikogmiut".
Prvu rusku pravoslavnu misiju u unutrašnjosti Aljaske osnovao je ovdje 1851. godine aleutski svećenik Jakov Necvetov. Misija se zvala "Misija Pokrovskaja", a ime grada promijenjeno je u "Russian Mission" oko 1900. godine.
Točan datum osnutka grada nije poznat. Vjeruje se da je to bilo prije 1844. Prvi ljudi koji su se trajno nastanili u gradu bili su ruski doseljenici koji su se ondje doselili s otoka Kodiaka 1847., prije prodaje Aljaske. Bili su to Grigorij Kvasnikov, njegova supruga Mavra Rastorgujeva (kći Agrafene Afognak), njihova djeca i nekoliko drugih obitelji (Oskolkov, Aleksejev). Muškarci su uglavnom bili Rusi, a njihove žene Kodiak Kreolke i Eskimi Alutiti.
Njihov ruski dijalekt iz sredine 19. stoljeća (plus neke riječi posuđene iz domorodačkih jezika Aljaske) bio je primarni jezik Ninilchika sve dok Aljaska nije prodana Sjedinjenim Državama 1867. godine.
1890. godine grad je imao 81 stanovnika. Do 1917. gradska crkva Preobraženja Gospodnjeg primala je svećenike iz Ruskog Carstva i imala rusku školu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
