Prema njegovim riječima, sovjetski je lider 1952. godine održao niz sastanaka na kojima se razgovaralo o perspektivama isušivanja Kaspijskog jezera radi učinkovitije eksploatacije rudnog bogatstva.
U onom trenutku ideja nije djelovala ni suludo, ni fantastično. Rudarstvo morskog dna tek je bilo u razvoju, a samo Kaspijsko jezero predstavljalo je zatvoreni bazen koji nije imao direktnu vezu sa Svjetskim oceanom.
Na ovim sastancima Serov nije prisustvovao, ali mu je o njima pričao Sergej Žuk, načelnik Odjeljenja za projektiranje i istraživanje hidrotehničkih radova ("Gidroproekt"), kojem je osobno Staljin naložio da "pripremi prijedloge i proračune o tome kako se i u kojem roku može isušiti Kaspijsko jezero".
Anastas Mikojan, potpredsjednik Savjeta Ministara SSSR-a, pokušao je u toku debate objasniti Staljinu da će na taj način zemlja izgubiti crni kavijar koji izvozi cijelom svijetu za devize. "Ti to govoriš s trgovačkog gledišta, a nama je potrebna nafta", oštro mu je odgovorio Staljin.
Na kraju je Žuk sve svoje proračune predočio "ocu naroda". Prema njima je za skretanje i raspodjelu rijeka trebalo sagraditi sustav kanala i brana. Taj bi proces trajao gotovo pet godina i koštao bi nevjerojatnih 10 milijardi rubalja.
Međutim, čak i u tom slučaju jezero bi se punilo od padalina, što je dodatno zahtijevalo da se organizira ispumpavanje vode. Pod ovim uvjetima potpuno isušivanje dna bilo bi moguće tek nakon 16-17 godina.
"Drug Staljin je saslušao i rekao: 'E pa onda nije vrijedno truda'", napisao je Serov. "Svi su ga podržali na isti način kao i kad je rekao 'da se isuši'."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
