Kako su židovski partizani u sovjetskoj Bjelorusiji utjerivali nacistima strah u kosti

"Nismo se plašili Nijemaca. Bili smo na svojoj zemlji. Braća i ja smo odrasli na selu, a ljudi sa sela ne vole mnogo filozofirati. Tako smo i mi imali samo jedno pitanje: Zašto dozvoliti da netko dođe i oduzme nam ono što smo stekli?", ispričao je jednom prilikom Aron Beljski iz partizanskog odreda braće Beljski. Njihov odred djelovao je na teritoriju sovjetske Bjelorusije koji su okupirali Nijemci.

Zanimljivo je da su ovu oružanu formaciju praktički u potpunosti činili Židovi. Oni nisu željeli biti pogubljeni ili umrijeti u mukama negdje u židovskom getu, nego su uzeli oružje u ruke i pružili nacistima žestok otpor.

U SSSR-u su se protiv Nijemaca borili deseci židovskih partizanskih odreda. Među njima je odred braće Beljski bio najefikasniji te je imao najviše boraca.

Na korak od smrti

Braća Beljski

Javna domena

Samo dva tjedna nakon početka rata neprijatelj je okupirao Stankeviče, rodno selo Beljskih u zapadnoj Bjelorusiji. Njegovi stanovnici ubrzo su shvatili što je to holokaust.

Od ruku nacista već je u ljeto stradalo nekoliko članova obitelji Beljskih, a početkom prosinca postalo je jasno da Nijemci planiraju u potpunosti istrijebiti lokalno židovsko stanovništvo. Nakon pogibije roditelja i sestre, braća Tuvja, Asael i Zus poveli su preostalu rodbinu u šumu.

U partizanskom odredu, 1943. Bjelorusija, Veliki domovinski rat 1941.-1945.

Mihail Trahman/Sputnik

Ubrzo im se pridružio i njihov mlađi brat Aron koji se čudom spasio. A Zusovoj mladoj ženi i novorođenoj djevojčici nije bilo spasa.

Dvadesetak preživjelih nastanilo se blizu rodnog sela i u početku su samo razmišljali kako da ne umru od hladnoće i od gladi. A kad su se snašli, počeli su spašavati druge Židove. Probijali su se u geta obližnjih gradova i nagovarali ljude da bježe i da im se pridruže.

"Ja vam ništa ne mogu garantirati", govorio je Tuvja preživjelima. "Pokušavamo preživjeti, ali svakog trenutka možemo poginuti. Trudit ćemo se sačuvati što više ljudskih života. Prihvatit ćemo sve i nikoga nećemo odbiti, ni starce, ni djecu, ni žene. Pred nama su mnoge opasnosti, ali ako nam je suđeno umrijeti, barem ćemo umrijeti kao ljudi."

Među onima koji su našli utočište kod Beljskih bili su Reichel i Joseph Kushner, baka i djed biznismena Jareda Coreyja Kushnera (zeta i savjetnik Donalda Trumpa).

"Šumski Jeruzalem"

U obiteljskom odredu Beljskih. Nalibojska šuma, svibanj 1944.

Yad Vashem 

Beljski nisu planirali da se sve vrijeme samo kriju u šumi. Organizirali su partizanski odred na čije je čelo stao stariji brat Tuvja, a ostala su braća postali mlađi zapovjednici. Aron, koji je još bio maloljetan, bio je kurir i održavao je vezu s drugim partizanskim odredima. Već u proljeće 1942. godine njihov je odred brojao 80 ljudi.

Partizani su nabavili oružje i počeli redovno uznemiravati njemačke garnizone po selima i zaselcima, sjeći neprijateljske komunikacije i nemilosrdno uništavati kolaboracioniste. Nacisti su kao odgovor organizirali protiv njih kaznene akcije i prisiljavali ih da se povlače sve dalje i dalje u šumu.

Partizan Jakob Abramovič (u centru) sa židovskim partizanima iz odreda Beljskih.

Yad Vashem 

Na kraju su se židovski borci naselili duboko u Nalibojskoj šumi, najvećoj šumskoj oblasti Bjelorusije. Ovdje je odred sudjelovali u borbama).

U takozvanom "Šumskom Jeruzalemu" pored zemunica u kojima su živjeli ljudi nalazio se još i stožer, a također kovačnica, zatvor, skladišta namirnica i oružja, mlin, pekara, tvornica za proizvodnju sapuna, škola, dvije ambulante (za ranjenike i za tifusne bolesnike), radionice za popravak oružja i za šivanje odjeće. Imali su čak i svoju sinagogu i rabina.

Liječenje židovskih partizana u poljskoj bolnici.

Memorijalni muzej holokausta SAD-a

"Šumski Jeruzalem" bio je skriven u gustim šikarama, tako da ga je bilo gotovo nemoguće vidjeti iz aviona. Čak i kad bi ga otkrio, da bi stigao do njega neprijatelj je morao savladati brojne močvare, a zimi gaziti kroz snijeg dubok dva metra.

"Mi se nismo plašili šume, kako što su se plašili Nijemci. Šuma je za nas predstavljala slobodu i spasenje!", govorio je Aron.

Osveta

Tijekom rata su partizani Beljskog uništili oko 250 neprijateljskih vojnika, digli su u zrak dvadeset mostova i izbacili iz tračnica šest vlakova. Osobno je Zus likvidirao 47 njemačkih vojnika, časnika i kolaboracionista. Nijemci su za njegovu glavu raspisali visoku nagradu od 100 000 rajhsmaraka.

Grupni portret nekadašnjih partizana iz odreda Beljskih, Föhrenwald.

Memorijalni muzej holokausta SAD-a

Od veljače 1943. godine borci Beljskog službeno su postali dio odreda "Oktobarski" i partizanske brigade "Lenjin". Formalno su bili podređeni centralnom stožeru partizanskog pokreta u Baranovičima, ali su u praksi zadržali veću slobodu djelovanja.

S vremena na vrijeme Zusovi su partizani djelovali u suradnji s drugim sovjetskim partizanskim odredima. Jedna od takvih zajedničkih operacija bila je zasjeda u selu Vasiljeviči.

Židovski su borci ušli u Vasiljeviče pretvarajući se da su pijani. Pili su demonstrativno iz boca u kojima je bila obična voda i pravili buku, privlačeći pažnju žitelja, dok je za to vrijeme nekoliko stotina partizana nečujno opkoljavalo selo.

Netko od mještana je dojavio Nijemcima, koji su bili u susjednom selu, da su došli pijani Židovi, što je i bio plan zapovjedništva dva partizanska odreda. Ubrzo je u Vasiljeviče stiglo nekoliko automobila s njemačkim vojnicima i suradnicima, i svi su odmah likvidirani unakrsnom vatrom.

Zaboravljeni heroji

Nakon oslobođenja zapadne Bjelorusije u ljeto 1944. godine partizanski odred Beljskih, koji je brojao oko tisuću ljudi, konačno je napustio svoje sklonište i izašao iz šume. Većina partizana vratila se mirnom životu, a neki su mobilizirani u Crvenu armiju. Među mobiliziranima je bio Asael. On je poginuo u bitci u Njemačkoj, neposredno prije pobjede.

Zus, Sonja, Aron i Jakov Beljski u parku Ramat Gan.

Memorijalni muzej holokausta SAD-a

Ubrzo po završetku rata braća su emigrirala u Izrael, a odatle u SAD. Tuvja se zaposlio kao vozač kamiona, a Zus i Aron otvorili su privatnu tvrtku.

Ukupno su braća Beljski spasila od smrti 1230 Židova. I sami spašeni i njihova djeca uvijek su se sjećali kome duguju svoj život. Stalno su održavali kontakt s braćom i povremeno su u njihovu čast organizirali bankete i druge svečanosti.

U SSSR-u se nije govorilo o djelovanju židovskih partizanskih odreda tijekom rata. Braća Beljski nisu dobila nikakve nagrade, a njihovi su se podvizi pročuli tek nakon raspada zemlje.

Edward Zwick/Paramount Vantage, 2008.

Svijet je upoznao Beljske 2008. godine kada je izašao biografski film Edwarda Zwicka "Prkos" ("Defiance"), koji priča o ovom odredu. Tuvju je igrao Daniel Craig, čuveni agent 007.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji