Tlo nestaje pod nogama! Kako je metro zamalo doveo do urušavanja Lenjingrada

8. travnja 1974. godine zamalo je završio tragedijom. Graditelji lenjingradskog metroa bušili su još jednu bušotinu za ispitivanja, ali iz nje je iznenada prokuljala voda. Ubrzo je voda probila zid i prodrla u već aktivan tunel kojim se kretao vlak s putnicima. Tunel se brzo punio vodom i pijeskom. To se dogodilo u 16:30. Na sreću, uz velike je napore tragedija izbjegnuta.

Sergej Smoljski/TASS

Ispostavilo se, međutim, da je to bio samo početak ogromnih problema.

Koktel od vode, pijeska i leda

Travanjski incident dogodio se između stanica "Lesnaja" i "Ploščad mužestva". Uskoro je postalo jasno da je do nesreće u "razmivu" (kako danas Peterburžani nazivaju taj tunel) došlo zbog žurbe. Naime, planirano je da se otvaranje novih stanica metroa upriliči povodom održavanja 25. kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza 1976. godine. Međutim, inženjeri su znali da to neće biti lako. Naime, upravo na području stanice "Ploščad mužestva" nalazio se veliki broj takozvanih "plivuna", pukotina u Zemljinoj kori ispunjenih vodom i pijeskom.

Prvi vlak na ceremoniji otvaranja stanice "Ploščad mužestva" (Trg hrabrosti)

Nikolaj Naumenkov/TASS

Kako bi se na takvom mjestu prokopao tunel, bilo je potrebno ili zaobići plivun, ili potkopati tunel ispod njega, ili ga, pak, zalediti i kopati direktno kroz njega. Inženjeri su izabrali posljednju metodu. Odlučili su graditi ravno kroz staro korito rijeke Neve, takozvani Kovenski razmiv (razlijev).

Očigledno je da su graditelji znali koliko je ova metoda opasna. Za zaštitu drugih stanica metroa u slučaju nesreće bile su predviđene betonske konstrukcije debljine 3 metra koje su trebale začepiti eventualna mjesta prodora vode. Ali u kritičnom trenutku one nisu pomogle. Samo za nekoliko sati koktel od vode, pijeska i leda ispunio je 45 tisuća kubnih metara tunela.

Međutim, najstrašnije je bilo to što su se nakon tako značajnog otjecanja podzemnih voda u okolnom tlu formirale šupljine. Zemlja bez oslonca jednostavno se počela slijegati, povlačeći sa sobom sve što se nalazilo na površini, odnosno ulice Lenjingrada.

Linije metroa u Lenjingradu 1973.

Vladimir Celik/Sputnik

Uslijed slijeganja tla nasred ulice formiralo se ulegnuće dimenzija 400 puta 200 metara i dubine 3 metra. Mnoge ulice oko mjesta razlijeva su oštećene: u Politehničkoj ulici je popucao asfalt i slomljene su tramvajske tračnice, srušila se administrativna zgrada tvornice "Crveni oktobar", nekoliko susjednih zgrada se opasno nakrivilo. Ogromne građevine u samom centru grada našle su se u opasnosti da potonu pod zemlju.

O ovim događajima je 1986. godine snimljen film pod nazivom "Proboj".

Plakat filma "Proboj"

Rež. Dmitrij Svetozarov, 1986./Lenfiljm

Što dalje?

Nakon nesreće poduzeće Metrostroj je počelo razmišljati o tome kako da se sve dovede u red. Šupljine u tlu riješene su na jednostavan način: u njih je ubačena voda iz vodovoda.

Ipak, inženjeri nisu odustali od izgradnje na tom mjestu. Postojale su dvije varijante: da se sagradi novi tunel na istoj maršruti, ali iznad ili ispod podzemne vode, kako bi se izbjegao rizik od plavljenja; ili da se pak to mjesto zaobiđe, s tim što bi se u tom slučaju morala sagraditi još jedna dodatna stanica.

Sergej Smoljski/TASS

Na kraju su se stručnjaci odlučili za prvu varijantu. Novi tunel su počeli probijati direktno iznad starog perona. Kako ne bi došlo do ponovne nesreće, tlo na tom mjestu ovoga puta nije zaleđeno pomoću standardne kriogene opreme kao ranije, nego pomoću tekućeg dušika. To je, inače, u to vrijeme bio prilično rijedak strateški materijal. Zato su ga morali dopremiti sa svih strana Sovjetskog Saveza, a ukupno je upotrijebljeno preko 8 tisuća tona tekućeg plina. Nakon što je tlo zamrznuto, oko tunela je sagrađen štit koji je dodatno štitio zidove od prodora vode.

Stanice su ponovo otvorene 1975. godine. Tijekom prvih nekoliko godina stručnjaci su pažljivo pratili stanje u tunelu kako bi odmah primijetili bilo kakva odstupanja. Zato su na vlakovima i zidovima tunela bili postavljeni senzori, a vlakovi su prolazili ovom dionicom smanjenom brzinom. Ali do 1984. godine graditelji su se uvjerili da opasnosti više nema i sva su ograničenja na korištenje tunela ukinuta.

Ulaz na stanicu "Ploščad mužestva" (Trg hrabrosti)

Jurij Belinski/TASS

Drugo izlijevanje

Peterburžani su se ponovo podsjetili razlijeva iz 1974. godine početkom devedesetih, kada je u zlosretnom tunelu ponovo pronađena voda s pijeskom. Ispostavilo se da je hidroizolacija popustila.

Putnici u vagonima zapazili su da se vlakovi kreću kroz mutnu vodu, koje je bilo tako mnogo da je podzemne pumpe nisu mogle otkloniti. Kako bi se ovaj problem riješio, Metrostroj je najprije stanicu zatvarao vikendom, a zatim i radnim danima u večernjim satima. Međutim, voda je nastavila nadirati.

Osim toga, inženjeri su načinili grešku kada su iznad starog tunela sazidali novi, pa je donji tunel trpio dodatni pritisak, kada su gornjim prolazili vlakovi. Tako da se novi tunel počeo slijegati na stari, a zajedno s njim su propadali i sva izolacija i zaštitni štitovi.

Tunel je 1995. godine ponovo zatvoren, a stambeni rajoni na sjeveru grada ostali su odsječeni od centra.

Tuneli lenjingradskog metroa, 2004.

Sergej Smoljski/TASS

Treći tunel po redu sagrađen je 200 metara od starog i 20 metara iznad njega. Njime su vlakovi počeli prometovati 2004. godine. Zasad sve u njemu funkcionira kako treba.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji