Strašan poraz Crvene armije koji je Nijemcima otvorio put ka Moskvi

Početkom listopada 1941. Crvena armija pretrpjela je jedan od najtežih poraza u Drugom svjetskom ratu. Nakon katastrofalnog poraza sovjetskih trupa kod Vjazme i Brjanska, Wehrmacht se probio do prijestolnice SSSR-a koja je praktički bila bez obrane.

Drugi svjetski rat, Istočni front, njemački tenkovi prolaze kroz selo, listopad 1941.

Getty Images

Ofenzivu velikih razmjera, poznatu kao operacija "Tajfun", Nijemci su planirali s linija koje su se nalazile 350-600 km od Moskve. Tu su koncentrirali kontingent od 1,8 milijuna vojnika, što je bilo nešto manje od polovine svih raspoloživih snaga na sovjetsko-njemačkom frontu.

Getty Images

Tri tenkovske grupe s 1700 tenkova i samohodnih oruđa, od četiri koje su im bile na raspolaganju, koncentrirali su u zoni borbenih djelovanja. Zračnu im je podršku pružala 2. zrakoplovna flota s blizu 1400 aviona.

Borbe u okolini Vjazme. Vojnik s projektilima pored haubice, listopad-studeni 1941.

Natalija Bode/Sputnik

Wehrmachtu su se na putu za Moskvu suprotstavile trupe Zapadnog, Rezervnog i Brjanskog fronta s oko 1,2 milijuna vojnika. One su posjedovale oko 1000 tenkova i samohodnih oruđa, kao i 1370 aviona, od kojih su većinu činili zastarjeli modeli.

Njemačke trupe nadomak Vjazme, listopad 1941.

Fotoafdrukken Koninklijke Landmacht

Sovjetske trupe morale su pokriti pojas dužine 600 km. Pripreme za odbijanje napada vršene su intenzivno, ali stvaranje moćne obrambene linije prije početka operacije "Tajfun" nije bilo moguće. Pored toga, sovjetske vojne formacije bile su potučene u teškoj bici kod Smolenska i pretrpjele su ogromne gubitke u ljudstvu i naoružanju.

U ofenzivu je 30. rujna prešla 2. tenkovska grupa generala Heinza Guderiana. A glavne snage Grupe armija "Centar" napale su 2. listopada Zapadni i Rezervni front.

Drugi svjetski rat, njemački tenkovi ulaze u selo, listopad 1941.

Getty Images

Suprotno očekivanjima sovjetskog zapovjedništva, Wehrmacht nije napredovao duž autoceste Minsk-Moskva preko Vjazme, koja je bila najkraći put do prijestolnice SSSR-a i gdje ih je čekala najjača obrana. Nakon detaljnog izviđanja, Nijemci su izvršili nekoliko snažnih napada na spojeve sovjetskih armija, između ostalog i na područjima koja je sovjetsko zapovjedništvo smatralo teškim za prolaz oklopnih vozila.

Njemačke jurišne snage imale su nadmoć u ljudstvu i tenkovima, pa su uz efikasnu podršku iz zraka uspješno probile sovjetsku obranu i ubrzano krenule u ofenzivu. Lako su odbijale loše organizirane kontranapade Crvene armije, i namjeravale su zaći u pozadinu jednicama sva tri fronta.

Oklopne njemačke trupe pripremaju napad na Vjazmu, listopad 1941.

Mondadori/Getty Images

"Neprijatelj i dalje drži u svojim rukama nenapadnute dijelove fronta, pa će biti potrebno da se u perspektivi planira duboko opkoljavanje ovih neprijateljskih grupa", zabilježio je u svom dnevniku načelnik Glavnog stožera njemačkih kopnenih snaga Franz Halder.

Sovjetsko vojno zapovjedništvo nije odmah shvatilo razmjere predstojeće katastrofe. Na primjer, general Mihail Lukin, zapovjednik 19. armije, u svom naređenju kaže za neprijateljske vojnike koji su mu zašli u pozadinu da je to "grupa huligana s automatima". A zapravo su njegovu armiju već bile opkolile dvije kompletne neprijateljske tenkovske divizije.

Vjazma, listopad 1941. Nakon bombardiranja.

Mondadori/Getty Images

Uslijed loše međusobne koordinacije snage tri fronta nisu bile u stanju sanriati mjesta proboja. A vojskovođe su, bojeći se optužbi za kukavičluk i plašeći se uzbune, javljale u Moskvu da situaciju u potpunosti drže pod kontrolom.

Zbog toga Glavni stože Vrhovnog zapovjedništva dugo nije imao jasnu predodžbu o krizi koja je na pomolu u području borbenih djelovanja. I tek u noći uoči 6. listopada, kada je vrijeme već bilo izgubljeno, zapovjedništvo je naredilo trupama da počnu opće povlačenje na nove obrambene linije.

Bitka za selo.

Dmitrij Baltermanc/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Istog dana su se njemačka 17. oklopna divizija i jedinice 2. armije, koje su se kretale jedna drugoj ususret, ujedinile u okolini gradova Brjansk i Karačev, okruživši glavne snage Brjanskog fronta.

Vojnici 20. armije vode borbu zapadno od Dorogobuža, 1. rujna 1941.

Sputnik

Na području Vjazme su se 7. listopada susrele prethodnice odreda 3. i 4. tenkovske grupe. U "obruču" su se našle značajne snage četiri armije Zapadnog i Rezervnog fronta, kao i operativna grupa generala Ivana Boldina, specijalno formirana za likvidaciju neprijateljskih proboja.

Narednih su se dana opkoljene sovjetske trupe mnogo puta pokušale izvući iz zamke, dok su im zalihe streljiva, goriva i hrane brzo nestajale, a njemački pritisak postajao je sve jači.

Borbe u području sela Verbovka, Brjanski front 1941.

Anatolij Garanjin/Sputnik

U prvim su se fazama čitave divizije probijale kroz obruč gubeći često i do 90% ljudstva. Kasnije su se samo male grupe vojnika i pojedinci uspjeli probiti do svojih.

Ovako je Aleksandar Počujenkov iz 50. pješadijske divizije opisao kako su se on i njegov ratni drug vratili na sovjetske položaje: "Da nas Nijemci ne bi vidjeli, danju smo se skrivali, a noću išli dalje... Ulazili smo u sela, molili za prenoćište i skrivali se, a onda opet išli dalje... Često smo od gladi i iscrpljenosti jedva pomicali noge. Ali smo skupljali snagu i nastavljali dalje. Jeli smo sve što smo pronašli.... Prolaznike smo pitali samo jedno: ’Put za Moskvu! Kako da stignemo tamo?’"

Obrana Moskve, studeni 1941. Borbe u rajonu Dubosekova.

Georgij Homzor/Sputnik

Nemoguće je izračunati točne gubitke koje je Crvena armija podnijela u obručima početkom listopada 1941. Poginulo je, nestalo ili je zarobljeno stotine tisuća vojnika. Čitave vojne formacije prestale su postojati.

Njemačko groblje ispred Jamske crkve Rođenja Kristovog u Vjazmi. Veliki domovinski rat 1941.-1945.

Georgij Petrusov/Sputnik

Tako veliki gubici u ljudstvu napravili su ogromnu prazninu u sovjetskim obrambenim formacijama i otvorili put Nijemcima ka Moskvi, koja je praktički bila bez obrane. Sve malobrojne raspoložive snage morale su biti upućene na obrambene linije, uključujući i kadete vojnih škola iz okoline Moskve.

Sovjetski tenkovi i pješadija, listopad 1941.

Sovfoto/Getty Images

Ostatke snaga na frontovima koje nisu bile opkoljene predvodio je general Georgij Žukov, koga je Staljin pozvao iz opkoljenog Lenjingrada. Bilo je potrebno vrijeme da se organizira obrana glavnog grada, da se obnove borbene mogućnosti trupa i da se vojska popuni svježim rezervama koje su stizale iz unutrašnosti zemlje.

Memnon335bc (CC BY 3.0)

To je vrijeme Žukov dobio zahvaljujući opkoljenim trupama kod Vjazme i Brjanska, koje su svojim očajničkim i herojskim otporom do sredine listopada sputavale nekoliko desetaka njemačkih divizija.

Memnon335bc (CC BY 3.0)

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji