Aleksandar Zass
SputnikLako je nosio konja na leđima i dizao klavir s pijanisticom koja je svirala na njemu, hvatao topovsku kuglu od 90 kilograma koja je izlijetala iz topa, i bez po muke kidao lance omotane oko svoga tijela. Rođen u Ruskom Carstvu, Aleksandar Ivanovič Zass bio je jedan od najjačih ljudi u prvoj polovici 20. stoljeća. U Velikoj Britaniji tretirao se kao "najjači čovjek na Zemlji".
Uz sve to, Zass nije nalikovao na snagatora. Bio je visok svega 168 cm, težak 75 kg, i nije bio mišićav. "Veliki biceps je pokazatelj snage isto tako kao što je veliki trbuh pokazatelj dobre probave", smatrao je Aleksandar Ivanovič. "To tetiva zateže biceps koji se skraćuje. Tetive i rad na njima tajna su moje snage. Moja je snaga u tetivama."
Aleksandar je zavolio demonstraciju snage još kao dječak, kada je prvi put posjetio cirkusku predstavu u Orenburgu. Kad se vratio kući, počeo je intenzivno trenirati koristeći sve što mu se našlo pod rukom.
"Ništa nije zaokupljalo moje misli više od želje da postanem vrlo snažan, toliko snažan da uradim ono što obični sportaši ne mogu", pričao je on kasnije.
Zass je postigao impresivne rezultate, ali je otac njegove treninge snage tretirao kao beskorisnu zabavu. Zato je poslao sina u školu za strojovođe, ne sluteći da će se on umjesto toga zaposliti u cirkusu i uporno savladavati razne složene točke cirkuskih predstava.
Kada je u ljeto 1914. izbio Prvi svjetski rat, Aleksandar Zass pozvan je u vojsku. Služio je u konjici. Tu se proslavio time što je jednom na ramenima donio svog ranjenog konja u logor.
Nakon teškog ranjavanja, ruski junak dospio je u zarobljeništvo. Međutim, zahvaljujući naporima austrijskih liječnika uspio je sačuvati ne samo svoj život, nego i zdravlje.
Zass je smješten u logor za ratne zarobljenike. Nakon što je pokušao pobjeći, uhvaćen je i bačen u tijesnu samicu u tvrđavi, koja je imala samo mali prozor s rešetkama.
"Bio sam čvrsto okovan i danju i noću. Čuvari su mi skidali okove samo dva puta dnevno tijekom obroka. Zbog toga se moj um počeo polako predavati", prisjećao se Zass. "Ozbiljno sam razmislio i došao do zaključka da je jedini način da zaustavim pogoršanje svog fizičkog stanja taj da održavam tonus svojih mišića nekako drugačije nego kada sam imao slobodu kretanja."
S obzirom na to da su mu pokreti bili vrlo ograničeni, Zass je počeo intenzivno razvijati i prakticirati sustav izometrijskih vježbi, u kojima su mišići napeti, ali se ne istežu i ne opuštaju, tj. ne dolazi do kontrakcije. "Ubrzo sam shvatio da se ova vrsta fizičke stimulacije može primjenjivati satima. Umjesto da tijelo troši energiju, naprotiv, ono je samo akumulira."
Sportaš je uspio održati formu, pa čak i steći veću izdržljivost, ojačati ligamente i tetive i povećati njihovu elastičnost. Istovremeno je razradio svoju jedinstvenu metodu vježbanja u izuzetno teškim uvjetima, dok je trpio strašne bolove zbog toga što su mu okovi gulili kožu do krvi.
Pri kraju rata Zassu su uvjeti zatočeništva malo olakšani i on je to odmah iskoristio. Opet je pokušao pobjeći, i ovoga mu je puta to pošlo za rukom.
Aleksandar Ivanovič pridružio se jednoj od cirkuskih trupa koje su gostovale po cijeloj poslijeratnoj Europi, a 1924. nastanio se u Velikoj Britaniji.
Zbog nadljudske snage i nevjerojatne izdržljivosti dobio je nadimak "Željezni Samson", a u tisku je figurirao kao "najjači čovjek na Zemlji".
On je po areni lako nosio velikog konja, spretno je hvatao kuglu od 90 kilograma ispaljenu iz specijalnog topa, koju su kasnije zamijenili djevojkom.
U cirkuskoj areni
SputnikU cirkuskoj točki "đavolja kovačnica" Aleksandar Ivanovič ležao je na čavlima okrenutim nagore. Na grudi su mu stavljali ogroman kamen od 500 kilograma, koji su pomoćnici razbijali maljevima.
U drugoj su ga točki vezanog za noge podizali pod kupolu cirkusa, a on je u zubima držao uže o koje je bio okačen klavir s pijanisticom koja je svirala na njemu.
Zass je mogao držati na svojim ramenima viseću platformu na kojoj je stajalo desetak ljudi.
"Željezni Samson" nastupao je u areni sve do 1954. godine. U 66. godini već mu je bilo teže oduševiti publiku svojom neviđenom snagom.
Preko Aleksandra Zassa prelazi kamion pun ugljena
SputnikZbog toga je prešao na dresuru životinja, i u tome je također bio uspješan, sve do 1962. godine, kada se u cirkusu dogodila nesreća. Naime, zapalio se kombi s majmunima, a Aleksandar Ivanovič je pojurio spašavati ih.
U borbi za život svojih ljubimaca zadobio je višestruke opekotine i zatim je umro u bolnici od srčanog udara. Nije uspio ostvariti svoj dugogodišnji san – da bar još jednom posjeti Rusiju.
Spomenik Aleksandru Zassu u Orenburgu
Edgar Breshchanov/Global Look PressPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
