29. rujna 1971. godine u stanici milicije u Sočiju pojavio se legendarni ratni pilot Grigorij Kozlov, heroj Sovjetskog Saveza. Napisao je izjavu o krađi. Iz njegove sobe u odmaralištu "Zlatni klas" nestali su kemijska olovka, sako, putovnica, avionska karta, uvjerenje o zvanju heroja i medalja "Zlatna zvijezda". Istina, dodao je da zvijezda nije bila zlatna, nego brončana. Naime, predostrožni veteran sa sobom je nosio kopiju kako ni u kojem slučaju ne bi izgubio tako vrijedno odlikovanje. Ali dokumenti su bili originalni!
Zlatna zvijezda heroja Sovjetskog Saveza
Denis Abramov/SputnikMilicija je odmah zaključila da se radi o diletantu koji ne može čak ni razlikovati kopiju od originala. Zanimljivo je, istina, bilo to što lopov iz Kozlovljeve sobe nije uzeo nijedan rubalj, samo medalju. Bio je to slučaj koji je u Sovjetskom Savezu privukao pažnju, jer se rijetko tko usuđivao krasti od heroja, najcjenjenijih ljudi u zemlji. Ali nikakvi tragovi nisu pronađeni. Slučaj nije napredovao sve dok prijestupnik ponovo nije nagovijestio svoje prisustvo.
Mjesec dana kasnije u milicijskoj stanici u Sočiju pojavio se još jedan veteran. Heroj Sovjetskog Saveza Petar Rogozin priopćio je da je u sanatoriju "Kavkaska Rivijera" neki prevarant zamijenio njegovu Zlatnu zvijezdu brončanom kopijom. Zadužen za ovaj slučaj stariji inspektor Malajev prepričao je riječi Rogozina ovako: "Silazio je niz stepenice, a Zvijezda mu se prevrnula. Pogledao je medalju i primijetio da na njoj nema broja. Tada je shvatio da je to kopija i pozvao miliciju."
Plaža kraj odmarališta "Kavkaska Rivijera" u Sočiju
Ivan Šagin/MAMM/MDF/russiainphoto.ruKradljivac medalja uhićen je tek godinu dana kasnije u Moskvi. Bio je to stariji čovjek Ivan Petrov, poznat kao Prepredeni Vanjka (rus. Vanjka Hitrij), iliti čuveni lopov pod nadimkom "Zvjezdoslovac". Ali nisu ga zanimale samo Zlatne zvijezde. Kod Prepredenog Vanjke pronađeni su i dokumenti pukovnika KGB-a i poslanika Vrhovnog Savjeta, diploma pravnika i svjedočanstvo borca u Drugom svjetskom ratu. U svojoj je kolekciji imao ne samo ukradene, nego i falsificirane dokumente. Na pitanje zašto je krao odlikovanja Petrov je priznao:
"Mislite da su mi te đinđuve bile potrebne samo zbog zlata? Ili kako bih se prerušio i lakše drpao po džepovima? Ne, ove zvjezdice imaju drugačiju vrijednost. Svi se mi dijelimo na ponižene i one koji ponižavaju, uvrijeđene i one koji vrijeđaju... A ja se strašno nisam htio naći u prvoj kategoriji. A sa 'zvijezdom' čovjek se ne gura u redovima, ne doživljava grubosti, službenici ga ne obezvređuju. Ako želiš da se ljudi prema tebi ponašaju ljudski – predstavi se kao heroj!"
Prepredeni Vanjka rođen je 1900. godine u selu Pasinkovo u Tverskoj oblasti. Živio je u velikom siromaštvu i na kraju se odlučio za lopovski zanat. S deset godina obavio je prvu krađu, a sa 16 je prvi put uhićen, dok je prvu kaznu odslužio s 25. Od 1925. do 1972. godine 13 se puta našao u zatvoru, bježao je 9 puta, a osuđen je na ukupno 93 godine. Dosad se ne zna kako mu je svaki put polazilo za rukom šmugnuti iz ruku čuvara zakona. Prepredeni Vanjka je čak uspio pobjeći iz čuvenog Soloveckog logora!
Ivan Petrov bio je krajnje šarmantan i talentiran čovjek. Što je razumljivo, jer inače ne bi postigao nikakav uspjeh u kriminalnom svijetu. Pritom mu je vanjština odavala eleganciju. Imao je pomalo grube, ali pravilne crte lica i prosijedu kosu koja ulijeva poštovanje. Prevarant je znao ostaviti dojam na dame i steći povjerenje bogate i utjecajne gospode. Svojim se žrtvama predstavljao pod različitim imenima: Avin, Guskov, Abderšin, Kokora, Djačkov, Serebrjakov. Poznato je njegovih 14 pseudonima.
Ovo je jedina poznata fotografija Prepredenog Vanjke. Nismo sigurni je li to zaista on, ali upravo je ova fotografija pokazana u TV emisiji "Vođena je istraga...".
Arhivska fotografijaPrepredeni Vanjka volio je raskoš. Stalno je putovao po zemlji i odsjedao u najboljim hotelima, odmarao u elitnim odmaralištima, večerao u najskupljim restoranima i odlazio na najpoznatije kazališne premijere. Ljeto je uvijek provodio na moru - u Jalti, Batimiju, Gagri. Ali najviše je volio Soči.
Soči – glavno ljetovalište Sovjetskog Saveza
Ivan Panov/MAMM/MDF/russiainphoto.ruIz bilješke policije uprave grada Sočija:
"Val pritužbi od lica koja su prevarena doslovno je preplavio milicijsku stanicu u Sočiju. Zato je 1969. godine zadatak borbe protiv kartaroša pri Upravi unutarnjih poslova povjeren starijem poručniku Lukašovu, koji je poslu pristupio savjesno i sakupio ne samo sve izjave od žrtava, nego i fotografije svih profesionalnih kartaroša. Tako su se u vidnom polju milicije pojavili izvjestan Bablarjan pod nadimkom Pindos, Petrov (Prepredeni Vanjka), Kirni, Daržanija, Birjukov i drugi. Oni su, vodeći antisocijalni, parazitski način života, živjeli od kartanja."
Da je pogledao ovu bilješku, Prepredeni Vanjka mogao se i uvrijediti što ga je milicija spomenula samo kao "jednog od". Jer je u kriminalnim krugovima imao reputaciju najuglednijeg i najvirtuoznijeg prevaranta s kartama. Dnevni "prihod" ovog iskusnog kartaroša prelazio je ponekad tisuću rubalja. Za doba tadašnjeg SSSR-a to je bio basnoslovni novac, koji je Prepredenom Vanjki omogućavao raskošan život o kojem je sanjao od djetinjstva.
U pauzama između krađa, kartanja i bježanja iz zatvora Prepredeni Vanjka stigao se i dvaput oženiti. Jevgenij Petrov, jedno od njegovo troje djece, zauzimao je prestižan položaj komentatora glavne redakcije propagande Svesaveznog radija. Radi uspješne karijere morao je prešutjeti tko mu je otac, jer je u SSSR-u djeci povratnika kriminalu bio zatvoren put u visoko društvo.
"Istinu sam saznao tek u desetom razredu. Otac me postavio pred sebe u još neopremljenoj kuhinji moskovskog stana. I, gledajući me ravno u oči, počeo je pričati mi o svojoj vještini varanja i krađe. To je bilo strašno. Otac mi je rekao da je on mafijaš. I da ću sebi upropastiti život ako nekome ikada budem govorio o tome", rekao je Jevgenij Petrov na saslušanju.
Prepredeni Vanjka nastavio je živjeti od kriminala i nije se mnogo zanimao za Jevgenijevo odrastanje. Međutim, godinama kasnije lopov se, saznavši za visok položaj sina, vratio u njegov život.
"Jednom se otac pojavio, kao i uvijek, neočekivano, i poklonio mi povodom svadbe 16 tisuća za automobil. A zatim je došao s formularima za neki dokument. Htio sam ga otjerati. Ali opet je istresao novac. I napomenuo da bi ljudi na mom poslu mogli saznati čiji sam sin. Počeo sam raditi sve što je tražio. Plašio sam se da ću izgubiti sve što imam. Čekao sam oca s novim poklonima i mrzio ga zbog straha koji se uselio u mene."
Ponekad se može učiniti kao da se Prepredeni Vanjka ugledao na Ostapa Bendera, junaka romana Iljfa i Petrova. Kadar iz filma "Dvanaest stolica".
Mark Zaharov/ Tvorčeskoe objedinenije "Ekran", 1976.Jevgenij je prilježno pomagao ocu falsificirati dokumente. Također je asistirao Prepredenom Vanjki u jednoj od njegovih glavnih avantura: pomogao mu je napisati molbu generalnom sekretaru SSSR-a Leonidu Brežnjevu. Prevarant se predstavio kao bivši borac Aleksandar Denisov, koji je ratovao zajedno s Brežnjevom u 18. armiji tijekom Drugog svjetskog rata, i tražio je za sebe stan i pravo na stalno prebivalište u Moskvi.
Prepredeni Vanjka toliko je vješto lagao da su na njegovu molbu odgovorili moćni sekretar CK KPSS Suslov i predsjednik Prezidija Vrhovnog Savjeta SSSR-a Podgorni. Oni su naložili da se "borcu" i "trudbeniku" Denisovu da dvosobni stan u prestižnoj novoj zgradi u samom centru Moskve.
Nakon nekog vremena prevara je otkrivena. Inspektori su analizirali rukopis i utvrdili da autor pisma nije nikakav Denisov, nego komentator glavne redakcije propagande Svesaveznog radija Petrov. Tako je Jevgenij dospio na optuženičku klupu zajedno s ocem. Na jednom je saslušanju priznao: "Sad shvaćam da je najstrašnije prevario mene i mamu. I to mu nikad neću oprostiti."
Kriminalna biografija Prepredenog Vanjke okončana je na proljeće 1972. godine. Tada je pokušao pokrasti kupca u prodavaonici "Berjozka" u Moskvi. Izvukao je novčanik poznatom stomatologu Kušneru, skrenuvši mu pažnju Zlatnom zvijezdom koja mu je visila na sakou i pričama o talijanskoj modi. Ali Kušner se brzo osvijestio i osobno uhvatio Vanjku, kada se ovaj pokušao sakriti u uličnoj gužvi.
U milicijskoj stanici
Vsevolod Tarasevič/MAMM/MDF/russiainphoto.ruU milicijskoj stanici kod kriminalca je pronađeno uvjerenje o zvanju heroja Sovjetskog Saveza na ime Grigorija Kozlova. Na saslušanju se Vanjka vješto izgovarao i uvjerio inspektore da mu se osobna karta nalazi u stanu njegovog ratnog druga u Krjukovu, kod kojeg je doputovao u goste iz Lenjingrada. Dok su milicioneri provjeravali ovaj iskaz, Prepredeni Vanjka izveo je svoj omiljeni trik: pravio se da je izgubio svijest, a zatim pobjegao iz bolnice.
Ali milicija je već sakupila suviše mnogo činjenica, a što je najvažnije, sada su imali i fotografiju kriminalca. Uskoro su iskusni inspektori u njemu prepoznali čuvenog prevaranta Ivana Petrova. Prepredeni Vanjka uhićen je nekoliko dana kasnije u omiljenoj Sandunovskoj sauni. Nije čak ni pružao otpor. Očigledno da je ostario i umorio se od bježanja. U džepu mu je pronađen još jedan dokument na ime majora Avina, bivšeg suradnika SMERŠ-a.
Sandunovska sauna – omiljeno mjesto sovjetske elite
Konstantin Krimski/TASSPrepredeni Vanjka osuđen je na 10 godina zatvora. Nakon što je odslužio svoju posljednju kaznu, izašao je na slobodu 1982. godine i više nikada nije uhićen. Ovaj legendarni prevarant, vršnjak 20. stoljeća, preminuo je 2000. godine s navršenih 100 godina života.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
