Kako je Petar Veliki spasio Ruskinje od otrovne šminke?

Francuski diplomat Fua de la Neville pisao je 1689. godine kako je Engleskinja, Jevdokija Hamilton, koja je živjela u Rusiji, "jedina žena u toj zemlji koja nije koristila bjelilo i rumenilo. Dok su ruske žene i dalje crnim surmom bojile obrve i nanosile bjelilo na lice, gospođica Hamilton je zračila prirodnom ljepotom".

Hamilton je bila supruga Artamona Matvejeva, predsjednika vlade za vladavine cara Alekseja Mihajloviča. Činjenica da je mogla sebi priuštiti da se ne šminka i da se ravnopravno pojavljuje u društvu muškaraca bila je istinski revolucionarna za to doba.

Majka Petra Velikog, Natalija Nariškina, odrasla je u kući gospođice Hamilton i njenog supruga, koji su joj pružili izvrsno obrazovanje. Carica Natalija je kasnije unijela mnoge promjene u svakodnevni život. Pohađala je kazališne predstave, plesala, pojavljivala se u kočijama s otvorenim krovom umjesto zatvorenih kočija.

Portret carice Natalije Kirilovne Nariškine, kraj 18. - prva polovica 19. stoljeća

Ermitaž

Natalijin sin, car Petar Aleksejevič, nije volio tradicionalnu moskovsku Rusiju niti žene plemenitog porijekla obučene poput lutaka, nespretne i sputane u dugačkoj odjeći. Više su mu se svidjele koketne europske dame u haljinama s dekolteima, pa je putem svojih reformi uveo takve haljine. "Ženski spol je dužan nositi njemačke haljine".

Tijekom vladavine Petrova oca, cara Alekseja, i njegovog starijeg brata Fjodora, europska moda definitivno je stigla u Rusiju. No to se odnosilo uglavnom na mušku odjeću, dok je ženska odjeća ostala strogo tradicionalna i vrlo slična muškoj. Imala je mnogo slojeva, dugačke haljine i bunde s krznom iznutra te krznenim obrubima oko rukava i ovratnika.

Žene su se lako razlikovale od muškaraca samo po teškom šminkanju. Bijelo olovno bjelilo nanosilo se na lice slojevima te posebnim strugačima dotjerivalo. "Ruski Evropljani" poput gospođice Hamilton i Petra Velikog nisu bili jedini kojima to nije odgovaralo. Protopop Avakum je pisao: "Neki žene svoja lica oskvrnjuju i dosljedno nanose boje, bilo smaragdno, bilo bijelo ili plavo, tako da izgledaju kao odvratne životinje majmuni".

Petar je počeo provoditi svoje reforme ruske odjeće nekoliko dana nakon povratka s Velikog poslanstva u Europi i tijekom egzekucije strelaca. Uredba "O nošenju njemačke odjeće i brijanju brade i brkova" donesena je 29. kolovoza 1698. godine. Zašto baš tijekom egzekucije strijelaca, pobunjenih moskovskih stražara? Zakonodavac je vjerojatno želio nedvosmisleno naglasiti da je s starim poretkom nepovratno završeno.

Slijedeće uredbe o novoj odjeći donesene su 1700., 1701. i 1705. godine. Na zidinama Bijelog grada u Moskvi postavljene su lutke u europskoj odjeći kako bi svi razumjeli kako se trebaju oblačiti. Neprikladno odijevanje strogo se kažnjavalo, 40 kopjejki za pješake i dvije rublje za one na konjima, u vremenu kada je 16 kilograma mesa koštalo između 30 i 40 kopjejki.

Žene su bile posebno spomenute u uredbi: "ženski spol svih rangova dužan je nositi njemačku odjeću".

Ivan Nikitin (oko 1680.-1742.). Portret kneginje Natalije Aleksejevne, oko 1714.-1715.

Tretjakovska galerija

Bez obzira na početne proteste i čak bune, njemačka odjeća postala je moda. Od 1717. godine Petar je počeo organizirati prijeme na kojima je vlastitim primjerom, zajedno sa svojom suprugom Katarinom, pokazivao kako se treba odijevati, plesati i zabavljati. No kako je to sve utjecalo na žensku dekorativnu kozmetiku? "Moglo se pomisliti da je carica putujuća umjetnica"

Njemačka ženska odjeća s početka 18. stoljeća podrazumijevala je gole ruke, manje ili veće dekoltee i otvoren dio leđa, kao i ukrase za glavu i frizure. Takav izgled nije se slagao s ruskim dekorativnim kozmetičkim praksama iz 17. stoljeća. Bilo bi preskupo izbjeljivati i grudi i ruke. Osim toga, teško je smijati se i plesati s teškom šminkom, što ruske gospođe prije nisu radile u javnosti.

Kad je ples postao javna zabava koja je govorila o plemenitom podrijetlu, ritam pokreta ruskih žena promijenio se. U Moskovskoj Rusiji poželjno je bilo da ljepotice izgledaju ponosno i veličanstveno, noge su im bile sakrivene odjećom koja je dodirivala pod, a gotovo da se nisu kretale. Ljepotice 18. stoljeća, s obnaženim rukama i leđima, neprestano su bile u pokretu, koketirajući, smijući se i plešući.

Stanislav Hlebovski. Skupština Petra Prvog

Ruski muzej

Kosa koju su Ruskinje obično skrivale ispod odjeće, smatrajući je dijelom golog tijela, postala je u novoj modi osnova za moderne frizure, perike i ukrase za glavu.

Ruske dame na početku nisu imale dovoljno ukusa ni vještih krojača da to sve prate. Strani dizajneri i krojači počeli su obučavati svoje ruske kolege u izradi novih krojeva tek u drugom i trećem desetljeću 18. stoljeća. Čak su i najviši državni predstavnici u Europi izgledali smiješno. Povjesničarka Irina Klimovicka navodi riječi grofice Vilhelmine Bajretské koja je vidjela ruskog cara i caru tijekom njihovog posjeta Berlinu 1719. godine. "Haljina koju je nosila vjerojatno je kupljena na tržnici. Bila je zastarjelog kroja ukrašena srebrom i šljokicama. Na temelju njezine odjeće moglo se pomisliti da je njemačka putujuća glumica", napisala je berlinčanka koja je pratila modu o ruskoj carici.

Sofia Coppola/American Zoetrope, 2005

"Kao prava Ruskinja"

Trebat će još dvadeset ili trideset godina da ruske žene koje su voljele lijepo se odijevati izazovu europskim damama. Sredinom 18. stoljeća, bjelilo više nije bilo popularno, a u modu je ušla prirodna boja lica istaknuta pomoću ljekovitih biljaka.

Za održavanje bijele kože lica, žene su koristile svježe mlijeko i čaj od različka. Prema kulturnom stručnjaku Oksani Majakovoj, za čišćenje kože koristili su proizvode na bazi vukova sala, bjelanjaka i ulja pšeničnih klica.

Ivan Nikitin. Portret mlade Jelizavete Petrovne, 1720-te.

Ruski muzej

Katarina Velika je govorila da je u mladosti patila od akni i bubuljica, a da joj je pomogao dvorski liječnik. "Izvadio je bocu iz džepa i rekao mi da stavim kap tog ulja s talkom u čašu vode i da tu smjesu povremeno nanosim na lice. I zaista, ulje mi je očistilo lice i nakon deset dana mogla sam se pojaviti gdje god želim." Koristio se i prah od sušene spužve iz porodice bradjage kojim se trljalo lice, nakon čega je postajalo svježije.

Ipak, najpoznatije rusko sredstvo za postizanje svježine lica i kože, koje su koristile sve žene od seljanki do carice, bilo je trljanje snijegom i ledom. Seljanke su to činile tijekom dugih, hladnih zima, redovito posjećujući rusku parnu kupelj i uranjajući u rupe u ledu ili snijegu. Ni plemstvo nije zaostajalo. Adrijan Gribovski, šef kabineta Katarine Druge, svjedočio je kako je carica trljala lice ledom.

Irska književnica i putnica Martha Wilmot, koja je posjetila Rusiju za vladavine Katarine Druge, pisala je: "Svako jutro donosili su mi led debljine stakla na čaši, i ja bih, kao prava Ruskinja, njime trljala obraze, što mi, kako su mi rekli, daje lijepu boju lica."

Martha Wilmot, irska književnica i putnica

Javno vlasništvo

Rumenilo i puder nisu bili zanemareni, ali su sada izrađivani prema europskim receptima i više nisu sadržavali olovo i živu. Za vladavine Katarine Druge u Rusiji su radile četiri tvornice za proizvodnju pudera i pet za proizvodnju rumenila, a prodavala se i strana šminka. Teglica rumenila i dalje je bila vrlo skupa, 80 kopjejki, u trenutku kada je za deset do dvanaest kopjejki običan čovjek mogao dobro jesti u kavani.

Međutim, kako piše Marina Bogdanova, "za žene novog doba koje su vodile računa o svom izgledu bilo je nezamislivo i smiješno šminkati se poput svojih baka ili prabaka. Postojao je daleko veći izbor šminke, rumenilo je dolazilo u različitim nijansama, od crvenih do nježno ružičastih, pa se mogla izabrati odgovarajuća boja uz odjeću".

Krajem 18. stoljeća u Rusiji su bile vrlo popularne knjige i časopisi za žene koje su slijedile modu i voljele se lijepo odijevati, uglavnom prevedeni. U njima se moglo pronaći kako kod kuće napraviti puder, kremu ili losion, i ruske dame su te recepte redovito koristile. Početkom 19. stoljeća intenzivna šminka više nije bila u trendu. Ponovno se vratio prirodni izgled, s vrlo malo pudera, a najboljim rumenilom smatralo se prirodno."