Veliki domovinski rat 1941.-1945., bitka kod Kurska. Napad jedinica 5. gardijske tankove armije u području Prohorovke.
Ivan Šagin/SputnikKod Kurska je 5. srpnja 1943. godine počela jedna od najvažnijih bitaka Drugog svjetskog rata. Upravo se ovdje odlučivalo o tome hoće li Njemačka povratiti stratešku inicijativu u žestokom sukobu sa Sovjetskim Savezom koju je izgubila nakon staljingradskog debakla.
Bitka kod Kurska (5. srpnja - 23. kolovoza 1943.), poznata i kao Kurska izbočina. Zapovjednici artiljerije motoriziranih jedinica (slijeva nadesno): stariji vodnici Rjabilov, Puštovalov i Čusov.
Fjodor Levšin/SputnikNjemački se front doslovno urušio nakon opkoljavanja 6. armije Friedricha Paulusa u gradu na Volgi i poraza koji je Wehrmachta zatim doživio na Donu zajedno sa svojim rumunjskim, mađarskim i italijanskim saveznicima. Pod sve većim pritiskom sovjetskih trupa nacisti su se povukli nekoliko stotina kilometara na zapad.
Vojnici Wehrmachta
BundesarchivTek u proljeće 1943. godine Nijemcima je pošlo za rukom stabilizirati front, pa čak i povratiti Harkov i Belgorod koje su prethodno bili napustili. Uslijed borbenih djelovanja formirao se front u obliku velikog luka koji je zadirao duboko u položaje njemačkih trupa. Ubrzo će on postati poznat u cijelom svijetu kao "Kurska izbočina".
Bitka kod Kurska (5. srpnja - 23. kolovoza 1943.), sovjetski artiljerci - minobacačka posada.
Fjodor Levšin/SputnikTu su bile koncentrirane sovjetske trupe koje su ugrožavale krila i pozadinu njemačkih grupa armija "Centar" i "Jug". S druge strane, Nijemci su u slučaju uspješnog razvoja situacije mogli udariti s krila, "odsjeći" odstupnicu i opkoliti veliki kontingent Crvene armije.
Upravo u tome se i sastojao ofenzivni plan "Citadela" koji je osmislio njemački vojni vrh. U naredbi od 15. travnja 1943. godine navodi se: "Ovoj se ofenzivi dodjeljuje prvostupanjski značaj. Ona se mora okončati brzim i odlučujućim uspjehom... U pravcu glavnih napada treba koristiti najbolje jedinice, najbolje oružje, najbolje zapovjednike i najveću količinu streljiva. Pobjeda kod Kurska treba poslužiti kao signal cijelom svijetu."
Nacistički tenkovi na Kurskoj izbočini.
Viktor Tjomin/MAMM/MDF/russiainphoto.ruNjemački udarni kontingent brojao je preko 900 000 ljudi s oko 10 000 artiljerijskih oruđa i minobacača, 2700 tenkova i jurišnih oruđa, i oko 2000 aviona. Tu je bilo oko 70% tenkovskih, 30% motoriziranih i 20% pješadijskih divizija, kao i preko 65% svih borbenih aviona koji su sudjelovali u ratu protiv SSSR-a.
Ni Crvena armija nije sjedila prekriženih ruku. Na početku velikog okršaja na području izbočine ona je koncentrirala milijun i tristo tisuća vojnika (i još 600 000 u rezervi), preko 26 500 artiljerijskih oruđa i minobacača, preko 4900 tenkova i samohodnih artiljerijskih oruđa, i oko 2900 aviona.
Posada sovjetske protutenkovske puške za vrijeme bitke kod Kurska.
Natalija Bode/SputnikSovjetske su trupe po svim parametrima bile u količinskoj prednosti, ali je vojno zapovjedništvo ipak odlučilo djelovati obrambeno. U izvještaju podnesenom Staljinu 8. travnja maršal Georgij Žukov je priopćio: "Smatram da tijekom narednih dana nije svrsishodan prelazak naših trupa u ofenzivu s ciljem da se neprijatelj preduhitri. Bolje će biti ako iscrpimo neprijatelja našom obranom i izbacimo njegove tenkove iz stroja, a zatim ubacimo svježe rezerve, prijeđemo u opću ofenzivu i konačno dotučemo osnovnu neprijateljsku grupaciju."
Karta bitke
Alexpl (CC BY-SA 3.0)Sovjetske su trupe na Kurskoj izbočini formirale moćan obrambeni front s osam obrambenih linija i položaja ukupne dubine od 250 do 300 km. Trupe koje su se spremale odbiti neprijateljsku ofenzivu masovno su opskrbljivane artiljerijom. Tako je na dionici 13. armije na svakom kilometru fronta bilo preko 90 artiljerijskih oruđa i minobacača. Ni u jednoj ranijoj obrambenoj operaciji artiljerija nije bila toliko zbijena.
Uspjeh njemačke ofenzive u velikoj je mjeri ovisio o faktoru iznenađenja prilikom prvog napada. Sovjetska obavještajna služba je, međutim, uspjela otkriti datum početka operacije, tako da je u jutarnjim satima 5. srpnja uoči samog početka "Citadele" artiljerija Crvene armije otvorila preventivnu masovnu paljbu po neprijateljskim položajima.
Jedinice pukovnika Kanevskog u borbi. Kurska izbočina.
Arkadij Šajhet/MAMM/MDF/russiainphoto.ru"Nemačko-fašističke jedinice bile su zatečene nespremne", napisao je kasnije maršal Konstantin Rokosovski, koji je tada zapovijedao Centralnim frontom. "Neprijatelj je pomislio da je sovjetska strana i sama krenula u ofenzivu, i to je, naravno, pomrsilo njegove račune i unijelo zbunjenost u redove njemačkih vojnika. Neprijatelju su trebala oko dva sata da dovede svoje jedinice u red."
Nakon toga su dvije grupe njemačkih trupa krenule u veliku ofenzivu na sjeverni i južni krak Kurske izbočine. Cilj im je bio napraviti prodor u sovjetskoj obrani i spojiti se na području Kurska te samim tim formirati veliki "džep" za Crvenu armiju.
"Pod pritiskom čelične lavine naše su se trupe požrtvovno borile koristeći sva sredstva za uništavanje neprijatelja", napisao je Rokosovski. "Protiv tenkova su primijenjivani i topovi kalibra 45 milimetara. Oni nisu mogli probiti oklop ’tigrova’, ali su s kraće udaljenosti tukli po gusjenicama. Mineri i pješadinci pod uraganskom su paljbom prilazili zaustavljenim neprijateljskim strojevima, postavljali ispod njih mine i bacali na njih granate i boce sa zapaljivom tekućinom. Streljačke jedinice za to su vrijeme paljbom odsijecale neprijateljsku pješadiju koja je pratila tenkove i uništavale je u kontranapadima."
Kurska izbočina
Ivan Šagin/MAMM/MDF/russiainphoto.ruNijemci su na sjevernom kraku naišli na žestok otpor sovjetskih trupa i uspjeli su prodrijeti svega 6-8 kilometara. Već 12. srpnja potpuno su iscrpili svoj ofenzivni potencijal na ovoj dionici i počeli se braniti.
Malo je bolje napredovao njemački ofenzivni kontingent na južnom kraku Kurske izbočine. "Prvi neprijateljski obrambeni položaji probijeni su relativno lako i zauzeto je nekoliko naselja", napisao je vojnik grenadirske motorizirane divizije "Velika Njemačka" Kurt Getzschman. "Već drugog dana Rusi pojačavaju otpor. Naročito mnogo problema prave sovjetska protutenkovska oruđa."
Sovjetski tenkisti pored njemačkog tenka koji je onesposobila ekipa poručnika Borisa Smelova u tijeku bitke kod Kurska.
Natalija Bode/SputnikI pored ogromnih gubitaka, Nijemci nisu uspjeli probiti sovjetsku obranu i izaći na operativni prostor. I umjesto da se probijaju prema Kursku preko grada Obojanja, oni su pošli okolnim putem kroz selo Prohorovka. Ususret 2. tenkovskom korpusu SS-a koji je napredovao u tom pravcu poslane su 5. gardijska i 5. tenkovska armija. Sovjetsko zapovjedništvo u početku nije planiralo ove jedinice ubacivati u borbu u obrambenoj fazi bitke.
Na području Prohorovke 12. srpnja došlo je do velikog tenkovskog okršaja u kojem je s obje strane sudjelovalo preko tisuću jedinica oklopne tehnike. "To se ne može opisati riječima, sve unaokolo je gorjelo – i tehnika, i zemlja, i ljudi", napisao je kasnije očevidac bitke, pilot Jakov Šejnkman. "Gorjelo je na sve strane. Mi smo se spuštali na našim PO-2 (U-2) blizu zapovjednih položaja tenkovskih brigada koje su vodile borbu, nadomak samog žarišta bitke, pretrčavali smo od zaklona do zaklona pod eksplozijama, stizali do zapovjednog punkta predati tajni paket, a zatim smo se ponovo vraćali u avione i polijetali iznad ’vatrenog mora’. Nakon svakog leta mehaničari su krpali na desetke rupa u avionima. Prohorovka je strašnija od svega što sam vidio u ratu."
Bitka kod Kurska
Viktor Kinelovski/MAMM/MDF/russiainphoto.ruU smiraj dana na bojnom polju ostale su dogorijevati četiri stotine tenkova, a da nijedna strana nije ostvarila nikakvu prednost.
Pa ipak, tada je već postalo očigledno da operacija "Citadela" nije uspjela. Već 12. srpnja u kontranapad su krenule trupe Zapadnog i Brjanskog fronta, a 15. srpnja i trupe Centralnog fronta.
Mještani, koji su ostali bez domova, vraćaju se u svoje rodno selo.
Galina Sanjko/SputnikU ofenzivi koja je uslijedila sovjetske su trupe napredovale 150 km na zapad. One su 5. kolovoza oslobodile gradove Orel i Belgorod, povodom čega je u Moskvi priređena počasna paljba. Crvena armija je 23. kolovoza ušla u Harkov. Tim je događajem okončana ova velika bitka.
U mjesec i pol dana borbi sovjetske su trupe izgubile 800 000 ljudi, od toga 255 000 mrtvih i nestalih. Nijemci su izgubili između 400 000 i 500 000 vojnika.
Stanovnici Dmitrovsk-Orlovska dočekuju vojnicke Crvene armije nakon bitke kod Kurska.
Semjon Alperin/Sputnik"Oklopne i tenkovske trupe, popunjene s toliko truda, na duže su vrijeme izbačene iz stroja zbog velikih gubitaka u ljudstvu i tehnici", napisao je general Heinz Guderian. "Dovedeno je u pitanje njihovo pravovremeno obnavljanje radi obrambenih djelovanja na Istočnom frontu, a također radi organiziranja obrane na zapadu u slučaju desanta koji su saveznici najavljivali narednog proljeća. Podrazumijeva se da su Rusi požurili iskoristiti svoj uspjeh, tako da na Istočnom frontu više nije bilo mirnih dana."
Vojnici Wehrmachta
BundesarchivIznureni neprijatelj bio je prisiljen zaboraviti izvođenje velikih ofenzivnih operacija i koncentrirati se na obranu širom sovjetsko-njemačkog fronta. S druge strane, Crvena armija čvrsto je preuzela stratešku inicijativu i nije popuštala u njoj do samog kraja Drugog svjetskog rata.
Vojnici Wehrmachta
BundesarchivPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
