Kako se sovjetska milicija borila protiv njemačke vojske

Od početka napada Wehrmachta na SSSR, sovjetska milicija imala je mnogo složenih i izuzetno važnih zadataka. Tragali su za njemačkim diverzantskim i izviđačkim grupama u pozadini, hvatali dezertere i one koji su bježali s fronta i vodili borbu protiv pljačkanja i širenja panike u društvu.

Zajednička fotografija Linijskog odjeljenja milicije željezničke stanice Brest, uoči početka Velikog domovinskog rata.

Arhivska fotografija

Zaposleni u organima unutarnjih poslova nisu zaboravljali ni na svoje neposredne dužnosti. Ulazak zemlje u strašni rat izazvao je nagli porast kriminala u gradovima i selima, i protiv toga se također trebalo boriti.

S druge strane, veliki broj pripadnika milicije mobiliziran je u redove Crvene armije ili se dobrovoljno prijavio na front. Oni su masovno regrutirani u trupe Narodnog komesarijata za unutarnje poslove (NKVD), kojem je sovjetska milicija i pripadala. Ove unutarnje trupe bile su angažirane u zaštiti granica, pozadine, željezničkih pruga, posebno važnih industrijskih poduzeća i zatvora, a ponekad su sudjelovale i u bitkama.

Policajac. Andrej Ivanovič Jelesin.

russiainphoto.ru

Nije svaki milicioner prošao obuku i dobio odgovarajuće naoružanje, a zatim raspoređen u odgovarajuću vojnu jedinicu. Mnogi su kretali u borbu ravno iz stanice milicije, naoružani samo pištoljem, puškom ili Molotovljevim koktelom. A neprijatelj je bio naoružan do zuba...

Prvi u bitkama

Brest-Centralna željeznička stanica

Arhivska fotografija

Herojski otpor njemačkoj vojsci u prvim satima rata pružili su službenici odjeljenja prometne milicije željezničke stanice "Brest" u istoimenom pograničnom gradu. Pored milicionera, pod zapovjednikom načelnika odjeljenja, natporučnika Andreja Vorobjova, bile su raštrkane grupe vojnika iz 17. brestskog pograničnog odreda i 60. streljačke pukovnije jedinica NKVD-a SSSR-a za zaštitu željezničkih objekata.

Službenici milicije Tatarstana u vrijeme rata

Arhivska fotografija

"Bilo je puno ljudi, granate su eksplodirale, požar je bio svuda unaokolo", sjećao se kasnije milicioner Nikita Jarošik. "Među putnicima je nastala panika. Vorobjov je naredio da se prvo evakuiraju žene i djeca. Dio radnika uputio je na peron da održavaju red prilikom otpremanja vlaka. Ovaj je vlak posljednji otpremljen. Vorobjov je naredio grupi policajaca da uzmu svo osobno i zaplijenjeno oružje i streljivo, i da zauzmu obranu kod Zapadnog mosta.

Oni su uspjeli odbiti nekoliko neprijateljskih napada prije nego što su potisnuti nazad u stanicu. Ubrzo zatim Nijemci su uspjeli blokirati cijelu zgradu. Branitelji su se morali skloniti u podrum, gdje su se, oskudijevajući u hrani, vodi i streljivu, borili još dva dana.

Predstavnici rukovodstva moskovske policije na vojnom strelištu. Obuka na SVT-40.

Arhivska fotografija

Na kraju je odlučeno da se sa stanice okružene plamenom krene u proboj. Milicioneri su 25. lipnja probili obruč i s velikim se gubicima izvukli iz klopke. Vorobjev je odmah požurio u grad po svoju obitelj, iako je neprijatelj već bio u gradu. Vlasnik stana odmah je obavijestio Gestapo, tako da je Vorobjov uhvaćen, i nakon saslušanja je strijeljan.

Nema povlačenja

Kratka instrukcija prije stupanja u službu, 1942.

Arhivska fotografija

Šest dana i noći, od 13. do 18. srpnja 1941. godine, mješoviti bataljun milicije, koji je brojao 250 bajuneta, pod zapovjedništvom poručnika Konstantina Vladimirova branio je sjeverne prilaze gradu Mogiljovu u istočnoj Bjelorusiji.

Jedinica je bila na brzinu formirana i slabo naoružana. Većinu su činili pitomci Minske i Grodnjenske policijske škole. I pored toga, vojnici su se borili do posljednjeg daha.

Policajac regulira promet na Lenjingradskoj autocesti, zima 1943./1944.

Arhivska fotografija

"Bataljun milicije odbio je šest napada nadmoćnijih neprijateljskih snaga koje su imale podršku artiljerijske i minobacačke vatre i avijacije", izvijestio je Vladimirov svoje zapovjedništvo 17. srpnja. "Uništili smo 400 nacističkih vojnika i oficira. Naši gubici su: 118 vojnika, narednika i zapovjednika. Od onih koji su ostali u stroju, svaki drugi je ranjen. Tijekom sedmog napada neprijatelj je zauzeo Staro Paškovo. Planiram izvesti kontranapad svim raspoloživim snagama kako bih povratio situaciju. Streljivo je pri kraju. Izdržat ću još deset do dvanaest sati."

Svoju posljednju bitku ovaj je bataljun vodio 18. srpnja. Tada su u žestokom kontranapadu poginuli gotovo svi preostali milicioneri, na čelu sa svojim zapovjednikom. Samo je pojedincima pošlo za rukom izvući se i pridružiti jedinicama Crvene armije ili partizanskim odredima.

Nijemci su bili ljuti zbog tako snažnog otpora milicionera, pa su žiteljima okolnih sela zabranili dirati tijela boraca u tamnoplavim uniformama koja su ležala svuda unaokolo. Mještani su ih sahranjivali noću, u tajnosti.

Rame uz rame s Crvenom armijom

Policijski narednik (zvanje uvjetno odgovara poručniku u vojsci), vjerojatno 1940. godine.

Arhivska fotografija

Pripadnici organa unutarnjih poslova zajedno su s regularnom vojskom sudjelovali u obrani Rige, Tallinna, Lavova, Kijeva, Dnjepropetrovska i mnogih drugih gradova. U borbama kod Kingisepa u kolovozu i rujnu 1941. godine poginuo je gotovo čitav bataljun Narvske radničke pukovnije koji je bio formiran od pripadnika estonske milicije.

Tijekom devet mjeseci, od kraja listopada 1941. do srpnja 1942. godine, milicioneri Sevastopolja su se pod njemačkom opsadom bavili traganjem za neprijateljskim diverzantskim grupama i pojedincima koji korigiraju neprijateljsku artiljerijsku vatru, i njihovom likvidacijom, a također borbom protiv bandita i pljačkaša. U posljednjim danima obrane grada zajedno su se s ostacima garnizona povukli na rt Hersones i sudjelovali u uličnim borbama. Tada je poginuo načelnik gradske milicije, kapetan Vasilij Buzin.

Natporučnik milicije Andrej Jakovljevič Vorobjov (1902.-1941.)

Arhivska fotografija

Maršal Vasilij Čujkov, koji je odigrao važnu ulogu u obrani Staljingrada, ovako je ocijenio ulogu čuvara reda u tim događajima: "Kao sudionik tog okršaja koji nije zabilježen u povijesti želim istaknuti hrabrost, čvrstoću, izdržljivost i samokontrolu pripadnika staljingradske milicije u obrani grada. U neprekidnim bombardiranjima i pod artiljerijskom i minobacačkom vatrom oni su izvodili civile i evakuirali ih preko Volge, gasili požare, čuvali red, materijalna dobra i imovinu građana... Neprocjenjiva je njihova uloga u prebacivanju preko rijeke trupa koje su pristigle u pomoć braniteljima grada... U kritičnim trenucima, kada je neprijatelju polazilo za rukom negdje prodrijeti kroz našu obranu, radnici milicije zauzimali su položaje i držali posljednju borbenu liniju..."

Konstantin Vladimirov, jedan od zapovjednika bataljuna milicije, koji je sudjelovao u obrani Mogiljova 1941. godine.

Arhivska fotografija

Procjenjuje se da su organi unutarnjih poslova i trupe NKVD-a tijekom cijelog rata protiv nacističke Njemačke i njenih saveznika izgubili 159 000 ljudi.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji