Prva moskovska utvrda bila je tipičan primjer arhitekture slavenskih fortifikacija, tj. bila je opasana nasipom i drvenom ogradom. U Rusiji je izgradnja kamenih tvrđava počela nešto kasnije nego u pojedinim europskim regijama, prije svega zato što je drveta bilo u izobilju.
"Moskovski Kremlj za vrijeme vladavine Ivana Kalite", Apolinarij Vasnjecov, 1921.
Muzej povijestii rekonstrukcije MoskvePrva drvena utvrda u Moskvi opstala je do 1177. godine, kada je spaljena u međusobnom sukobu knezova. Zatim je grad opasan rovom, a od iskopane je zemlje podignut nasip i na njemu ograda od hrastovih debala. Rov je na pojedinim mjestima bio širok do 18 metara, a dubok otprilike 5 metara. Nasip je bio visok 7 metara. U toj "verziji" moskovski su bedemi opstali do 1238. godine, kada su ih srušili Mongoli.
Nakon toga je tvrđava ograđivana u više navrata. Kao najsigurniji su se pokazali drveni bedemi Ivana Kalite. Napravljeni su od hrastovih debala i imali su kule. Ali i oni su izgorjeli 1365. godine kada je u crkvi Svih Svetih izbio požar i plamen je zahvatio Kremlj. Nakon toga je odlučeno da se podignu bedemi od kamena.
"Pretpostavljeni izgled bjelokamenog kremlja Dimitrija Donskog, kraj 14. stoljeća", Apolinarij Vasnjecov, 1922.
Muzej MoskvePrvi kameni Kremlj nakon "drvenog" razdoblja podignut je 1366.-1367. za vrijeme Dimitrija Donskog. Građen je od bijelog vapnenca. Utrošeno je preko 100 000 tona kamena. Još tada su zidine bile dugačke gotovo dva kilometra, a promjer tvrđave već je nalikovao na današnje konture Kremlja. Na zidinama je podignuto osam ili devet kula, uglavnom s "kopnene" strane (suprotno od rijeke).
Nakon sto godina zidine su oronule, jer se vapnenac lako troši od vlage, tako da su od sredine 15. stoljeća gotovo neprekidno popravljane.
Ivan III. je 1485. godine pokrenuo veliku izgradnju Rusije, što je u onom povijesnom trenutku bilo značajno za prestiž Moskve i njenu vojnu ulogu. Tako su se na mjestu Kremlja Dimitrija Donskog pojavili novi bedemi.
"Moskovski Kremlj za vrijeme vladavine Ivana III.", Apolinarij Vasnjecov, 1921.
Muzej MoskvePo nalogu Ivana III. srušeni su oronuli dijelovi zidina. U izgradnji novog Kremlja angažirani su najbolji talijanski arhitekti. Moskovljani su ih zvali "Frjazi" ili "Frjazini", tj. Talijani. Tako je Pietro Antonio Solari iz Milana postao Petar Frjazin, Antonio Gislardi iz Vicenze dobio je ime Anton Frjazin, Marco Ruffo bio im je Mark Frjazin itd.
Samo je Ridolfo Fioravanti iz Bologne dobio u Moskvi nadimak "Aristotel", čime je naglašen njegov izuzetno veliki značaj i talent. Njega je Ivan III. pozvao u Moskvu da gradi glavnu crkvu u Kremlju, posvećenu Uspenju Presvete Bogorodice. Aristotel je osmislio tehnologiju pravljenja cigala od koje su sazidani današnji kremaljski bedemi i kule.
Ivan III. Veliki i Aristotel Fioravanti
I. Panov (CC BY-SA 4.0)Nova tvrđava građena je postupno, da sam centar Moskve ne ostane bez zaštite. Procijenjeno je da su temelji starog bedema od bijelog lomljenog prirodnog kamena čvrsti i pouzdani (a na pojedinim dijelovima i ostaci zidina Dimitrija Donskog), pa su oni ostavljeni kao podloga za novi bedem.
Zidine nove grandiozne tvrđave Ivana III. dugačke su oko 2,25 kilometra. Debljina im i danas varira od 3,5 do 5,5 metara, a visina od 5 do 19 metara. Na bedemima Ivana III. podignuto je 18 kula, među njima i kule s vratima. Tako je Kremlj izgledao do 17. stoljeća. Zatim su na svim njegovim kulama – današnjim simbolima Moskve – dograđeni dekorativni završeci, a puškarnice su većinom zazidane. Broj kula povećao se na 20.
Kremlj je imao i tri obrambene kule-puškarnice, takozvane "barbakane", od kojih je do danas opstala samo jedna, kula Kutafja, ali je i ona pretrpjela velike izmjene.
Kula Kutafja
Ludvig14 (CC BY-SA 3.0)Zidine Kremlja samo su izvana obložene ciglom, dok su iznutra zadržani ostaci bedema Dimitrija Donskog, koji su zaliveni vapnenom žbukom da budu čvršći. Utrošeno je preko 100 milijuna cigala, koje su u ono vrijeme bile novina u Rusiji. Korištene su cigle od pola puda teške 8-9 kilograma.
Kremaljske zidine nisu uvijek bile crvene. Bojile su se u bijelo od 1680. godine (a možda i ranije).
Pogled na Moskvu s balkona Kremaljskog dvorca u pravcu Moskvoreckog mosta, Gérard de la Barthe, 1797.
Ruski muzejKremlj je za ono vrijeme imao nevjerojatan obrambeni potencijal. S unutrašnje strane zidina napravljeni su polukružni lukovi čime je omogućeno da se puškarnice postave na donjem nivou. One su služile kako za topove, tako i za puške. Posebno je zanimljivo što su pravljene u zidinama tako velike debljine.
Od opsadnih kula, pokretnih ljestvi i podzemnih rovova zidine je štitilo ukošeno zadebljanje u osnovi bedema. Odozgo je postavljeno 1045 zubaca u obliku slova M, koji se u narodu zovu "lastini repovi". Zupci su visoki 2,5 metra, a debeli do 70 cm. U svakom zupcu ima po 600 cigala. Za vrijeme bitke, kao i u europskim tvrđavama, otvoreni prostor između zubaca pregađivan je drvenim "štitovima", a zidine su odozgo pokrivane drvenim krovom.
Rov je s "kopnene" strane, tj. na Crvenom trgu, dodatno štitio bedeme i čitavu tvrđavu. Zvao se "Alevizov rov" po arhitektu Alevizu "Novom" Frjazinu, koji ga je projektirao. Zasut je 1814. godine.
Dućani s knjigama na Spaskom mostu u 17. stoljeću, Apolinarij Vasnjecov, 1916.
Muzej MoskveU tvrđavama Stare Rusije, pa i u kasnijim razdobljima, često su pravljene tajne podzemne prostorije gdje su branitelji pod opsadom imali pristup bunaru s pitkom vodom ili prilaz rovu punom vode.
Bedem Kremlja i rov na ikoni Simona Ušakova "Pohvala Vladimirskoj ikoni Presvete Bogorodice. Genealogija države Ruske", 1668.
Tretjakovska galerijaPostojali su i tajni prolazi koji su vodili izvan zidina, na primjer u cilju prelaska u kontranapad. Takav element ima i Moskovski Kremlj. Prilikom izgradnje Tajnicke kule predviđen je skriveni bunar i izlaz na rijeku Moskvu. A između Nabatne i Konstantino-Jelenske kule postojala je podzemna prostorija s tajnim skladištem za topovsku đulad.
Zidine Kremlja kroz povijest su mnogo puta oštećene i popravljene. Posebno su bila velika oštećenja 1812., nakon čega je restauracija završena tek 1822. godine. Bedeme je 1917. gađala artiljerija, a u Velikom domovinskom ratu na Kremlj su pali deseci bombi, i pored detaljne i vrlo dobro osmišljene kamuflaže.
Djelo talijanskih arhitekta sačuvalo se do naših dana, ali je u međuvremenu pretrpjelo velike izmjene i izgubilo prvobitni izgled. Različita razdoblja ruske povijesti ostavila su svoj trag na Kremlju i njegovim čuvenim bedemima, tako da oni danas kao povijesni spomenik imaju neprocjenjivu vrijednost.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
