Sovjetski obavještajci – lovci na američke i britanske nuklearne tajne

Klaus Fuchs

Klaus Fuchs, 1933. Fotografija iz policije.

Javno vlasništvo

Klaus je bio najučinkovitiji sovjetski agent koji je prikupljao nuklearne tajne zapadnih sila. Njemu se pružila jedinstvena prilika da pažljivo prouči ne samo britanski, već i američki nuklearni program.

Po narodnosti Nijemac, Fuchs je emigrirao iz Njemačke nakon Hilerovog dolaska na vlast 1933. godine. Nastanio se u Velikoj Britaniji gdje je studirao fiziku. Rudolf Pajerls, takođe njemački emigrant, uključio je talentiranog stručnjaka u svoju grupu koja je radila na stvaranju nuklearnog oružja u okviru programa „Tunelske legure“.

Klaus je počeo surađivati sa sovjetskom obavještajnom službom ubrzo nakon napada Njemačke na Sovjetski Savez. Smetalo mu je što Britanci malo pomažu Rusima i što znanstvena istraživanja o oružju za masovno uništenje drže u tajnosti od svojih saveznika.

„On je bio uvjereni komunist“, tvrdio je američki fizičar Victor Weisskopf. „Smatrao je da atomska bomba ne smije pripadati samo zapadnom svijetu... Očigledno je da ravnoteža mora postojati“. Fuchs je kategoričkio odbio primati novac za svoju obavještajnu djelatnost.

Ovaj znanstvenik je zajedno s grupom britanskih fizičara 1943. godine uključen u američki nuklearni program „Projekat Manhattan“. Tako je Moskva dobila pristup tajnama svog prekooceanskog rivala i saveznika, uključujući proračune, dimenzije i crteže prvih atomskih bombi. Takve informacije su pomogle sovjetskim znanstvenicima da uštede nekoliko godina u stvaranju vlastitog nuklearnog oružja.

Britanci su otkrili Fuchsa 1949. i osudili ga na četrnaest godina zatvora. Amerikanci su tražili njegovo izručenje u SAD gdje ga je čekala smrtna kazna, ali je London to odbio. Klaus Fuchs je 1959. godine oslobođen prije isteka kazne. Budući da mu je oduzeto britansko državljanstvo preselio se u Istočnu Njemačku gdje se do kraja života bavio isključivo znanošću.

George Koval (Georgij Abramovič Kovalj)

George Koval (Georgij Abramovič Kovalj)

Arhivska fotografija

Dragocjeni agent u prikupljanju nuklearnih tajni za Sovjetski Savez bio je i George Koval, rođen 1913. u SAD u obitelji ruskih emigranata. Kada mu je bilo devetnaest godina, obitelj se, bježeći od Velike depresije, vratila u zavičaj.

Koval se 1940. ponovo našao u Sjevernoj Americi, sada već kao suradnik sovjetskih specijalnih službi. Njegov prvobitni zadatak je bio da pronađe informacije o razvoju kemijskog oružja, ali se ubrzo sfera njegove aktivnosti promijenila.

George Koval je 1943. godine pozvan u američku vojsku, a budući da je prije odlaska u SSSR dvije godine pohađao tehnički koledž, upućen je na služenje u postrojenju za proizvodnju radioaktivnih materijala. Nakon što je prošao neophodnu obuku, agent se našao u tajnom objektu u gradu Oak Ridge u Tennesseeu.

Koval je pažljivo proučavao karakteristike tehnološkog ciklusa proizvodnje urana i plutonija, o kojima je detaljno izvještavao Moskvu. Pomoću ovog agenta Sovjetski Savez je otkrio i lokacije brojnih tajnih nuklearnih objekata u SAD-u, njihovu unutarnju strukturu i princip rada.

Kasnije je George Koval prebačen u laboratorij u Daytonu u Ohiu, gdje je pratio završnu fazu stvaranja atomskog oružja. Informacije do kojih je došao pomogle su sovjetskim znanstvenicima da riješe probleme vezane za proizvodnju vlastite bombe, testirane 1949. godine.

George Koval se iste godine vratio u Sovjetski Savez. I učinio je to baš na vrijeme, budući da se FBI već počeo zanimati za njegovo djelovanje. U SSSR-u je Koval „stavio točku“ na špijunsku karijeru i potpuno se posvetio znanstvenom radu.

Melita Norwood

Melita Norwood (1912.-2005.), fotografija iz 1935.

Legion Media

Još u mladosti se Melita Norwood iz Bornmoutha na jugu Engleske zainteresirala za ideje socijalizma. Bila je revni komunist i prije 1932. godine, kada je primljena na mjesto tajnika Britanskog udruženja za istraživanja obojenih metala.

Da je rukovodstvo udruženja znalo za Melitine političke stavove nikada joj ne bi ponudilo posao, jer je organizacija bila usko povezana s tajnim razvojem nuklearnog oružja. S druge strane, sovjetska obavještajna služba je saznala za njenu predanost idejama „svjetske revolucije“ i nije mogla propustiti šansu da stekne dragocjenog agenta.

Sovjetska obavještajna služba vrbovala je Melitu 1937. i s njom surađivala idućih trideset pet godina. Ona je opskrbljivala Moskvu kopijama najvažnijih dokumenata o programu „Tunelske legure“, tako da je Staljin bio bolje obaviješten o britanskom nuklearnom programu nego neki članovi Kabineta ministara Britanije.

Melita Norwood je, isto kao i Fuchs, odbijala primiti novac, ali je vrlo rado primila Orden Crvene zastave za rad. „To što sam radila ja nisam radila kako bih zaradila novac, nego da pomognem u spriječavanju poraza novog sustava koji je skupo platio da običnim ljudima osigura hranu i pristupačne cijene, dobro obrazovanje i medicinske usluge“.

Dva puta je britanska kontraobaveštajna služba MI-5 (1945. i 1965. godine) posumnjala u identitet Melite Norwood, ali oba puta nije bilo dovoljno dokaza. Otišla je u mirovinu 1972. godine i prestala se baviti obavještajnom djelatnošću.

Istina o Meliti je izašla na vidjelo tek 1992, nakon što je jedan od prebjeglih obavještajaca razotkrio ogroman broj dosjea sovjetskih agenata. Međutim, britanska vlada je odlučila ne pokretati sudski postupak protiv osamdesetogodišnje „bake-špijuna“, kako je Melita okarakterizirana u tisku.