Najezda Mongola bila je za Rusiju velika nesreća. Poražene ruske kneževine našle su se u dvoipolstoljetnoj političkoj i ekonomskoj ovisnosti o moćnom istočnjačkom carstvu.
Razorna invazija trajala je od 1237. do 1241. godine, ali prvi susret s nepoznatim neprijateljem odigrao se četrnaest godina ranije. Kako je do toga došlo?
"Zbog grijeha naših došli su narodi nepoznati, bezbožni Moavci, o kojima nitko točno ne zna tko su, ni odakle su došli, ni kakav im je jezik, ni kojeg su plemena, ni koje vjere" – ovako ruski ljetopisac opisuje pojavu snaga Subudaja i Džebea, najboljih Džingis-kanovih vojskovođa, u stepama kod Crnog mora 1222. godine.
Bitka na Kalki
Javna domenaProšavši kroz Centralnu Aziju, oni su stigli na Kaspijsko jezero, prešli Kavkaske planine i prodrli na teritorij turkijskih nomada Kumana (Polovaca). Ovi su nekada pružili gostoprimstvo plemenu Merkita nakon što su ih Mongoli porazili, pa su zbog toga morali biti kažnjeni.
Razjedinjena kumanska plemena nisu pružila dostojan otpor najboljim ratnicima Euroazije. Zato su bili prisiljeni obratiti se za pomoć svojim sjevernim susjedima – Rusima, s kojima su dotad čas žestoko ratovali, a čas sklapali dinastičke brakove i vojnopolitičke saveze.
Početkom 1223. godine vođa zapadnog plemenskog saveza Kumana kan Šejhan stigao je na dvor galičkog kneza Mstislava Hrabrog, koji mu je bio zet. Na hitno organiziranom sastanku kneževa u Kijevu Šejhan ih je počeo uvjeravati da se ujedine protiv Mongola.
"I donio je mnoge darove – i konje, i deve, i bivole, i robinje, i, klanjajući se, darivao je sve ruske kneževe, govoreći: 'Danas su našu zemlju Tatari zauzeli, a vašu će sutra doći i zauzeti, i zato nam pomozite", navodi se u ljetopisu.
Strahujući da bi se u slučaju konačnog poraza Kumani mogli priključiti Mongolima, vladari niza ruskih zemalja pristali su pružiti otpor nezvanim gostima.
U zajedničkom pohodu sudjelovale su družine Kijevske, Galičko-Volinske, Turovske, Černigovske i Smolenske kneževine, pod vođstvom dvadesetak kneževa. Početkom travnja 1223. godine oni su krenuli niz Dnjepar u južne stepe, a sredinom svibnja spojili se s Kumanima na području otoka Hortica.
Brojčano stanje ujedinjenih snaga nije poznato. Prema različitim podacima, radilo se o 40 do 100 tisuća ljudi. Subudaj i Džebe su s druge strane raspolagali s 20-30 tisuća vojnika.
Bitka na Kalki
Legion MediaImajući posla s brojčano nadmoćnim neprijateljem, Mongoli su pokušali smiriti situaciju. Izaslanici koji su došli u kneževski tabor rekli su da ratuju samo protiv Kumana, a ne protiv Rusa. Iz nepoznatih razloga izaslanici su ubijeni, što su nomadi doživjeli kao strašnu uvredu. Sukob je bio neizbježan.
Mongoli, koji su, kako su pisali arapski povjesničari tog vremena, posjedovali "lavovsku hrabrost, pseću trpeljivost, opreznost ždrala, lukavost lisice, dalekovidost gavrana, krvoločnost vuka", nisu odmah ušli u otvoreni okršaj s neprijateljem. Naprotiv, počeli su se povlačiti od Dnjepra prema stepi, namamljujući za sobom Ruse.
Kneževi se nisu mogli složiti povodom toga kako treba nastaviti pohod. Jedni su podržavali Mstislava Hrabrog koji je, podcjenjujući borbenu sposobnost Mongola, hrlio u boj. Drugi su, na čelu s kijevskim knezom Mstislavom Romanovičem, pozivali na opreznost.
Subudaj je pri povlačenju neprijatelju žrtvovao male odrede, puštajući ga da izvojuje pobjede koje bi ga navele da se ohrabri i opusti. Na kraju, rusko-kumanska vojska potpuno se posvetila proganjanju neprijatelja.
Nakon tjedan dana marša saveznici su stigli do male rijeke Kalke (u današnjoj Donjeckoj oblasti), gdje se 31. svibnja (prema drugim izvorima 16. lipnja ili 16. srpnja) odigrala odlučujuća bitka.
Dio onih koji su slijedili neprijatelja prešao je na suprotnu obalu i krenuo za Mongolima, dok drugi dio snaga nije ni počeo prelazak preko rijeke. Sačekavši da udaljenost između dijelova neprijateljske vojske dostigne nekoliko desetaka kilometara, Subudaj je krenuo u napad.
Teška mongolska konjica je, simulirajući povlačenje, odjednom zauzela položaje i krenula na zbunjene Kumane. Ovi su odmah razbijeni i natjerani u bijeg, unoseći kaos u redove ruskih družina koje su se približavale. "I zavlada pometnja među ruskim pukovnijama, i bitka bješe izgubljena, zbog naših grijeha. I savladani bjehu ruski kneževi, i takvog ne bješe od početka Ruske zemlje" – navodi ljetopis.
Mstislav Udatni, sin Mstislava Hrabrog, bježi nakon bitke na Kalki
Boris Čorikov (CC BY-SA 4.0)Kijevski knez koji se našao na drugoj obali rijeke nije htio ulaziti u sukob. Utvrdio se u taboru koji je mongolska vojska ubrzo opkolila. Drugi odredi nomada za to su vrijeme nastavili goniti ostatke kneževskih družina rasijanih po stepi, uništavajući im ljudstvo.
Nekoliko dana kasnije Mongoli su opkoljenim Rusima, koje je već počela moriti žeđ, predložili da se predaju uz obećanje da će ih pustiti uz otkup. Umjesto toga, kijevski ratnici koji su se predali su dijelom poubijani, a dijelom zarobljeni. Mstislav Romanovič je s nekoliko kneževa i vojskovođa položen ispod dasaka na kojima su pobjednici priredili slavlje, gdje su svi stradali pod težinom i od gušenja.
N. Košelev, "Nakon bitke na Kalki"
Legion MediaPrvi oružani sukob Mongola s Rusima završen je s tragičnim posljedicama po Ruse. Poginuo je veliki broj uglednih boljara, a od više desetaka kneževa koji su sudjelovali u bitci kućama se nisu vratila dvanaestorica.
Točni gubici ruskih snaga ne mogu se procijeniti, ali se sa sigurnošću zna da su bili ogromni. Prema navodima ljetopisa, preživio je samo svaki deseti vojnik.
"I stade plač i jauk u svim gradovima i selima" – pripovijeda "Povijest o bitci na rijeci Kalki" iz 13. stoljeća. Omalovažavanje ruskih kneževa prema nomadima ustupilo je mjesto paničnom strahu od njih.
Nepostojanje jedinstvenog zapovjedništva, neusaglašenost djelovanja, nesposobnost kneževa da se dogovore među sobom pred licem opasnosti bili su glavni uzroci teškog poraza. Međutim, iz tragičnih događaja nisu izvučene nikakve lekcije i stari neriješeni problemi ponovo su postali aktualni četrnaest godina kasnije, kada se masovna invazija Mongola ustremila na ruski teritorij.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
