Ova dva nacistička feldmaršala preživjela su zarobljavanje od strane Sovjeta

Friedrich Paulus

Zarobljeni njemački vojskovođa Friedrich Paulus

Ilja Tarancov/TASS

Friedrich Paulus je bio prvi njemački feldmaršal koji se predao Sovjetima. Bio je zadužen za 6. armiju, koja je opkoljena u Staljingradu. Paulus je 30. siječnja 1943., dan prije predaje, unaprijeđen u general-feldmaršala, što je u suštini bila prikrivena naredba da izvrši samoubojstvo. „Ni jedan feldmaršal nikada nije bio zarobljen“, poručio je Hitler u radiogramu Paulusu.

Paulus je odlučio ne izvršiti samoubojstvo i predao se kao ratni zarobljenik trupama 64. sovjetske armije. Ne želeći odgovarati za kapitulaciju vojske, povjerio je pregovore sa sovjetskom vojnim zapovjedništvom svojim potčinjenima Friedrichu Roskeu i generalu Arthuru Schmidtu.

Friedrich Paulus (u sredini) u svom stožeru pokraj Staljingrada

Roger Viollet/Getty Images

U zatočeništvu Paulus je u početku odbijao govoriti protiv Hitlera i nacizma. Međutim, promijenio je ponašanje poslije neuspjelog pokušaja atentata na Hitlera u srpnju 1944. u kojem su sudjelovali neki njegovi prijatelji i bliski suradnici.

Počev od kolovoza 1944. moskovski radio na njemačkom jeziku emitirao je Paulusovo obraćanje njemačkom narodu, u kojem je pozvao svoje sunarodnjake da svrgnu Hitlera i formiraju novu vladu koja će okončati rat i obnoviti prijateljske odnose sa sadašnjim neprijateljem. Tako je Paulus, koji je u to vrijeme bio cijenjena i poznata ličnost u nacističkoj Njemačkoj, postao jedan od ključnih propagandnih aktivista u borbi protiv nacizma.

Na nirnberškom suđenju Paulus je postao adut Sovjetskog Saveza kada je svjedočio kao svjedok optužbe. Poslije suđenja vraćen je u SSSR, gdje je živeo u predgrađu Moskve, bio je konzultiran za potrebe snimanja sovjetskog filma „Bitka za Staljingrad“ i pisao je memoare. Usprkos posebnom tretmanu (feldmaršal je imao ađutanta, doktora i kuhara koji su radili za njega, a čak je dobio i odmor na Krimu), Paulusu nije dozvoljeno da napusti SSSR.

Tek nakon Staljinove smrti, Paulus je mogao trajno napustiti zemlju i vratiti se u Njemačku.

„Prije nego što napustim Sovjetski Savez“, napisao je on u izjavi objavljenoj u SSSR-u u listopadu 1953., „htio bih reći sovjetskom narodu da sam svojevremeno došao u njihovu zemlju kao neprijatelj u slijepoj poslušnosti, ali sada iz nje odlazim kao njen veliki prijatelj“.

Ferdinand Schörner

Ferdinand Schörner u ljeto 1944.

Getty Images

Ferdinand Schörner je bio poznat kao jedan od najokrutnijih zapovjednika u Wermachtu. Naređivao je da se strijeljaju njegovi vojnici ako bi napustili svoje položaje bez dozvole. U siječnju 1945. Schörner je postavljen za zapovjednika vojne grupe „Centar“ i koristio je vojne sudove i disciplinske mjere protiv svojih trupa. Hitler je unaprijedio Schörnera u čin feldmaršala 5. travnja 1945. godine.

Hitler je 29. travnja 1945. imenovao Schörnera glavnim zapovjednikom kopnenih snaga. Nakon Hitlerovog samoubojstva 30. travnja 1945. Schörner je formalno smatran vrhovnim zapovjednikom nacističke vojske sve do njemačke kapitulacije 9. svibnja 1945. Međutim, on zapravo nikada nije prihvatio tu poziciju, već je predvodio njemačke trupe koje su se borile u Pragu i okolici.  

Uoči predaje Schörner je naredio svojim trupama da se povuku na zapad i napustio vojsku. Predao se Amerikancima 17. svibnja 1945, ali je sovjetskom zapovjedništvu predan 26. svibnja 1945. godine.

Od 1945. do 1952. Schörner je držan u raznim zatvorima u Moskvi, čekajući suđenje. Godine 1952. osuđen je na 25 godina popravnih logora u SSSR-u.

Schörner na sudu u Njemačkoj 1957.

Keystone/Hulton Archive/Getty Images

Nezadovoljan svojim izgledima, Schörner je napisao pismo Staljinu, tražeći da bude pomilovan. Iznenađujuće, sovjetske vlasti su se složile i umjesto toga mu je kazna smanjena na 12 godina i 6 mjeseci.

Međutim, Schörner je pušten još ranije, u siječnju 1955. godine i dozvoljeno mu je da se vrati u Njemačku, gdje je hladno dočekan. Suđeno mu je za pogubljenja njemačkih vojnika i osuđen je na četiri i pol godine zatvora pred bavarskim sudom 1957. Feldmaršal je na kraju pušten 1960. zbog zdravstvenih razloga. Preminuo je u Münchenu 2. srpnja 1973. godine.