Prije Drugog svjetskog rata na mjestu minirane crkve Krista Spasitelja (1883.-1931.) nalazila se velika jama s betonskim temeljom, prvobitno namijenjena Palači Sovjeta. Međutim, rat je zamrznuo izgradnju, a neki objekti i materijali prenamijenjeni su za potrebe linije fronta. Unatoč tome, temelj je ostao netaknut i godinama je sakupljao kišnicu. Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća donesena je odluka da se na tom mjestu izgradi otvoreni bazen.
Bazen "Moskva" bio je ogroman, promjera 130 metara s površinom od preko 13 tisuća kvadratnih metara i 25 tisuća kubika vode. Dno bazena u centru, u takozvanom sportskom sektoru, dostizalo je dubinu od 6 metara. Bazen je bio kružnog oblika kako bi se sačuvali i iskoristili temelji Palače Sovjeta.
Bazen je radio tijekom cijele godine. Temperatura vode održavala se u rasponu od 18-22 °C, ovisno o godišnjem dobu. Bazen je imao ronilački toranj s daskama različite visine, smješten u posebnom ulaznom dijelu. Tamo su bile dostupne i saune.
Da bi kupili karte za kupanje u moskovskom bazenu, posjetitelji su mogli otići do blagajne koja se nalazila u blizini izlaza iz stanice metroa Kropotkinska. Za plivanje u bazenu nije bila potrebna liječnička potvrda, a bile su dostupne mogućnosti iznajmljivanja kupaćih kostima, kupaćih gaćica, papuča, kapa, peraja, maski i disalica. Bez obzira na to, kvaliteta vode u bazenu pažljivo se pratila, uz svakodnevna ispitivanja i kloriranje kako bi se osigurali sanitarni uvjeti.
Povremeno je rast algi u vodi zahtijevao da se bazen zatvori radi čišćenja. Međutim, primarni problem s otvorenim bazenom koji se nalazi u centru Moskve bila je para. Ovo je bilo posebno evidentno tijekom zimskih mjeseci, kada se ogroman oblak pare izdizao iz zagrijane vode u hladni zrak.
Plivanje u takvim uvjerima mnogi su smatrali opasnim, jer je loša vidljivost iznad vode otežavala spasiocima da uoče potencijalnog utopljenika. To je stvaralo određeni rizik za posjetitelje i kočilo rad spasilaca.
U Moskvi su nakon otvaranja bazena počele nicati urbane legende, što je narušilo njegovu reputaciju. Kružile su glasine da su se ljudi često utapali u bazenu, posebno zimi. Postojale su čak i tvrdnje da je "sekta utopljenika" tražila osvetu za izgradnju bazena na mjestu crkve. Proširile su se i glasine da bazen izaziva koroziju u susjednim zgradama i ugrožava izloške u obližnjem Puškinovom muzeju.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, cijene vode i struje su porasle, zbog čega je održavanje bazena postalo neisplativo. Nadalje, pojavio se javni pokret koji je tražio restauraciju crkve uništene 1931. godine. Bazen je ostao napušten nekoliko godina nakon što je isušen i službeno je zatvoren 1994. Odlučeno je da se na njegovom mjestu obnovi pravoslavna crkva koju su Sovjeti digli u zrak. 7. siječnja 1995. godine postavljen je temelj za novu crkvu Krista Spasa na mjestu bazena "Moskva".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
