Šest je puta car Aleksandar Nikolajevič ostao živ i nepovrijeđen nakon pokušaja atentata. Teroristima bi planove poremetila neka slučajnost ili bi se umiješali carevi vjerni podanici koji su ga štitili. Međutim, prilikom sedmog, finalnog pokušaja atentata car je smrti doslovno sam izašao ususret, unatoč negodovanju njegovih tjelohranitelja.
Jednog vedrog dana car se šetao po Ljetnom vrtu. Kada je izašao kroz vrata parka kako bi ušao u kočiju, iz gomile prolaznika koja ga je okružila odjeknuo je pucanj.
26-godišnji Dmitrij Karakozov u svojoj je poruci (pronađenoj u njegovom džepu) zapisao: "Strada moj voljeni narod, pa sam odlučio uništiti cara-zlotvora." Po ruci koja je držala pištolj udario je 28-godišnji šeširdžija Osip Komisarov, tako da je hitac otišao uvis.
Karakozov puca u cara
Javna domenaCar je Osipa iste večeri pozvao u Zimski dvorac na prijem i dodijelio mu plemićki status. Karakozov je obješen u rujnu 1866. godine. Komisarov, koji je neočekivano stekao slavu i bogatstvo, kasnije se propio, a 1892. godine u nastupu delirium tremensa, prema nekim svjedočenjima, izvršio samoubojstvo.
Car Aleksandar je sa sinovima Vladimirom i Aleksandrom posjetio Napoleona III. u Francuskoj. Tijekom vožnje u otvorenoj kočiji na cara je pucao Poljak Antoni Berezowski, ali oružje mu je eksplodiralo u ruci, pa je u ovom pokušaju povrijeđen samo atentator.
Motiv napada bila je osveta Aleksandru za gušenje poljskog ustanka 1863. godine. Francuski sud je Berezowskog poslao na doživotni prisilni rad na francuskom otocima u Novoj Kaledoniji.
Tog jutra car se šetao pored Zimskog dvorca. Na čitavom prostoru nalazilo se sedam stražara koji su stajali pored građevina na velikim udaljenostima. Iako je već dvaput preživio atentat, car je smatrao da su tjelohranitelji znak kukavičluka. Na obali rijeke Mojke vatru je na cara otvorio Aleksandar Solovjov, 32-godišnji bivši činovnik, plemić, član revolucionarne grupe "Zemlja i volja".
Prvi pucanj s udaljenosti od 12 koraka promašuje, car počinje trčati po ulici, Solovjov za njim, još dva pucnja u trku, metak probija carev kaput, treći hitac prolazi mimo, žandar Koh stiže Solovjova, udara ga sabljom po leđima, Solovjov trči, još jednom puca u cara, okružuje ga gomila, puca u gomilu, hvataju ga, on žvaće ampulu s cijanidom, ali dvorski liječnici odmah ga navode da izbaci otrov.
Solovjov je priznao da je "djelovao samostalno". Obješen je tri dana kasnije pred okupljenih 70 000 ljudi.
Vlak s carskom obitelji vraćao se s Krima. Teroristi "Narodne volje" znali su da u koloni prvo ide vlak s namirnicama i svitom, a za njim nešto kasnije vlak s carskom obitelji. Međutim, zbog kvara je prvi krenuo vlak s carem. Zato su teroristi umjesto vagona carske obitelji u zrak digli vagon s voćem u vlaku sa svitom. Nitko od ljudi nije stradao.
U rujnu 1879. godine, još prije eksplozije vlaka, Stepan Halturin se s falsificiranim dokumentima zaposlio u Zimskom dvorcu kao stolar. Do veljače naredne godine u svoju je sobu već unio 32 kilograma dinamita. Dva kata iznad njegove sobe nalazila se blagovaonica u kojoj je car trebalo ručati s princem od Hessena.
Princ je na ručak zakasnio pola sata, ali Halturin to nije znao. Eksplozija se dogodila kada se car nalazio daleko od blagovaonice. U njoj je poginulo 11 vojnika, a 56 ljudi je ranjeno.
Stepan Halturin se sakrio. Obješen je u Odessi 1882. godine zbog sudjelovanja u ubojstvu državnog tužitelja. Njegov pravi identitet otkriven je tek nakon njegove smrti.
Finalni pokušaj atentata na cara pripremio je izvršni komitet "Narodne volje" pod rukovodstvom Andreja Željabova. Dva dana prije planiranog datuma on je uhvaćen, a atentat je predvodila Sofija Petrovska, kći nekadašnjeg gubernatora Peterburga.
13. ožujka car je kočijama išao u Mihajlovski dvorac. Nakon 13:15 na putu njegove kočije, na obali Katarininog kanala, našao se jedan od bombaša, članova "Narodne volje", Nikolaj Risakov. On je bacio bombu konju pod noge, kočija je eksplodirala, ali car nije povrijeđen. Risakov je krenuo bježati, ali ga je s nogu oborio žandar.
Car je izašao iz kočije koja je eksplodirala, prišao uhvaćenom Risakovu, a zatim krenuo prema ranjenim kozacima iz pratnje. Kočijaš i tjelohranitelji uvjeravali su cara da se što prije skloni, ali je Aleksandar "osjećao da... dostojanstvo zahtijeva da obiđe povrijeđene... i kaže im nekoliko riječi".
Za to je vrijeme 24-godišnji Poljak, član "Narodne volje" Ignacy Hryniewiecki, na kojeg nitko nije obraćao pažnju, stajao pored ograde na obali Katarininog kanala. Načinio je korak prema caru i bacio mu pod noge bombu koja je odmah eksplodirala.
Eksplozija je caru raznijela noge i on je umro od gubitka krvi na putu do Zimskog dvorca. Hryniewiecki je umro u bolnici u 10 sati uvečer, ne otkrivši svoj identitet.
Kada je došao svijesti nakon druge eksplozije, ležeći pored ograde kanala, car je prošaptao: "Nosite me u dvorac... da tamo umrem." Tako je sebi presudio. Kako podsjeća povjesničar Igor Zimin, preko puta kanala nalazila se dvorska bolnica, koja je u to vrijeme posjedovala "uređaj za transfuziju krvi" i gdje su dežurali kvalificirani kirurzi. Doktor Dvorjašin, jedan od dvorskih liječnika, poslao je po taj uređaj u bolnicu, praktički na mjesto eksplozije, čim je car prebačen u dvorac. Međutim, kako je car prenesen, a pritom mu na noge nije postavljen povez za zaustavljanje krvarenja, došlo je do prevelikog gubitka krvi i, unatoč pokušajima reanimacije koji su trajali pola sata, on je preminuo.
Aleksandar Drugi na smrtnom odru
Javna domenaAkademik B. V. Petrovski objašnjava kako se car mogao spasiti: "Kočijama 'hitne pomoći' trebalo je cara prebaciti u najbliže specijalizirano odjeljenje kirurgije. Usput je trebalo poduzeti niz neophodnih mjera: zaustaviti krvarenje, ubrizgati serum protiv tetanusa i sredstva protiv bolova, započeti transfuziju tekućine i preparata protiv šoka. U stacionaru bi bolesniku bila izvršena primarna obrada rana, a u slučaju potrebe i amputacija nogu i nastavljena terapija protiv šoka, a također poduzete mjere reanimacije, uključujući transfuziju krvi. Sve ove mjere zajedno po svoj bi prilici uspjele spasiti život Aleksandru II."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
