Kako je obitelj Nobel osnovala rusku naftnu industriju

Nobelova nagrada je ustanovljena 1901. Od tada je dodijeljena 615 puta za 989 ljudi i organizacija, uglavnom iz SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Švedske i Rusije.

Ono čega se danas malo tko sjeća je da je dodjela nagrade omogućena zahvaljujući unosnom naftnom poslu obitelji Nobel u Carskoj Rusiji.

Bankrot

Obitelj Nobel je u Rusiju došla iz Švedske 1838. Pronalazač Immanuel Nobel – glava obitelji i otac osnivača Nobelove nagrade – preselio se sa ženom i tri sina u Sankt-Peterburg, u nadi da će prodati izume na kojima je radio u Švedskoj.

Imanuel Nobel, osnivač dinastije Nobel (1801.-1872.)

Javno vlasništvo

Rizik od preseljenja je na kraju donio obilan profit za obitelj. Inovativni Šveđanin uspio je zainteresirati ruskog cara Nikolaja I., kada je predstavio poboljšanu verziju podvodne eksplozivne mine.

U vrijeme Krimskog rata – koji je trajao od 1853. do 1856. – pronalasci, inovacije i masovna proizvodnja oružja i vojne opreme bili su najvažniji za rusku vladu.

Koristeći svoj rani uspjeh, Immanuel Nobel je osnovao tvornicu ratnih zaliha koja se u to vrijeme pokazala kao vrlo unosan posao.

Međutim, ponestalo mu je sreće kada je novi car Aleksandar II. uveo ozbiljne rezove u vojni proračun zemlje ubrzo nakon završetka Krimskog rata.

Obiteljski posao u Rusiji je bankrotirao i prodali su ga vjerovnici.

Impulzivna kupnja

Vrativši se u rodnu Švedsku, Immanuel je ostatke obiteljskog bogatstva povjerio svom najstarijem sinu Ludvigu, koji je ostao u Rusiji sa svojom braćom i sestrama.

Ludvig Nobel (1831.-1888.)

Javno vlasništvo

Ludvig Nobel je iskoristio ušteđevinu da osnuje novu tvornicu specijaliziranu za proizvodnju lafeta. Pod Ludvigovim rukovodstvom, posao je počeo rasti i Tvornica strojeva „Ludvig Nobel“ postala je jedan od najvećih proizvođača topničkih dijelova i pušaka u Rusiji.

Godine 1873. Ludvig je svom bratu Robertu povjerio 25 000 rubalja i uputio ga da ode na Kavkaz da nabavi orahovo drvo koje se nadao da će upotrebiti za proizvodnju pušaka.

Ipak, kada je Robert došao u Baku, nije mogao odoljeti iskušenju da obavi kupnju koja će se kasnije ispostaviti kao prekretnica i nešto što je promijenilo život čitavoj obitelji Nobel. Koristeći 25 000 rubalja koje je imao, Robert je kupio malu rafineriju nafte u gradu koji će se uskoro pretvoriti u svjetsku prijestolnicu proizvodnje nafte.
Branobel, Ltd.

Za tri godine mala rafinerija nafte u Bakuu pretvorila se u dioničko društvo „Branobel“ sa sjedištem u Sankt-Peterburgu s osnovnim kapitalom od tri milijuna rubalja. Braća Nobel su zajednički posjedovali 60,8 posto dionica tvrtke, a ostatak je otišao drugim investitorima.

Korporacii „Braća Nobel Nafta“ u Bakuu, Azerbejdžan. 1875-1920.

Tehnički muzej (SS PO 2.0)

U godinama koje su uslijedile, kompanija je počela kupovati naftna polja širom ruskog Kavkaza, uglavnom na teritoriji suvremenog Azerbejdžana, a također i na nekim nalazištima u azijskom dijelu Carske Rusije.

Korporacii „Braća Nobel Nafta“ u Bakuu, Azerbejdžan. 1875-1920.

Tehnički muzej (SS PO 2.0)

Braća Nobel su koristila tehnologiju za razvoj svog naftnog poslovanja i bili su pioniri u razvoju ranih naftnih tankera. Prvi svjetski tanker pod imenom „Zoroastr“ pripadao je njihovoj kompaniji.

Zoroastr

Javno vlasništvo

Osnivajući istraživačke laboratorije u Bakuu i zapošljavajući desetke znanstvenika, braća Nobel su se u velikoj mjeri oslanjala na znanost i tehnologiju da bi stekli utjecaj u svojim poslovnim aktivnostima.

Immanuel Nobel (1859-1932), predsjednik Društva naftne proizvodnje braće Nobel od 1902. godine

Sputnik

Rukovodstvo tvrtke bilo je poznato i po ljubaznom odnosu prema radnicima, netipičnom za vrijeme koje je prethodilo ruskoj revoluciji. Braća Nobel uvela su sustav podjele zarade za svoje radnike, investirala u poboljšanje uvjete života i donirala školama i bolnicama u područjima u kojima su poslovala.

Korporacii „Braća Nobel Nafta“ u Bakuu, Azerbejdžan. 1875.-1920.

Tehnički muzej (SS PO 2.0)

Do kraja stoljeća Branobel je eksponencijalno rastao i postao najveća naftna kompanija u Carskoj Rusiji. Upravljao je s preko 500 naftnih bušotina i osobljem od oko 12 000 radnika. Zatim je ruska revolucija zaustavila impresivan rast kompanije.

Korporacii „Braća Nobel Nafta“ u Bakuu, Azerbejdžan. 1875.-1920.

Tehnički muzej (SS PO 2.0)

Crvena armija je preuzela vlast u Bakuu do kraja travnja 1920. Boljševici su nacionalizirali imovinu kompanije Branobel, ne ostavljajući osnivačima nikakvu de facto kontrolu nad poslovanjem koje su osnovali.

Korporacii „Braća Nobel Nafta“ u Bakuu, Azerbejdžan. 1875-1920.

Tehnički muzej (SS PO 2.0)

Međutim, snalažljiva braća su iskoristila neizvjesnost hoće li boljševici pobijediti u ruskom građanskom ratu i prodali su svoje dionice kompanije, koju su boljševici već nacionalizirali, američkoj Standard Oil Company, Inc.

Korporacii „Braća Nobel Nafta“ u Bakuu, Azerbejdžan. 1875.-1920.

Tehnički muzej (SS PO 2.0)

Alfred Nobel će dio profita od tog posla iskoristiti za osnivanje Nobelove nagrade 1901.

Danas su braća Nobel zaslužna za osnivanje ruske naftne industrije koja je postala jedna od najvećih na svijetu.