Joy, posljednji pas carske obitelji Romanov koji je preživio strijeljanje

U kuću inženjera Ipatijeva u Jekaterinburgu obitelj Romanov stigla je s tri psa i svi su bili crne boje. Francuski buldog Ortipo, pripadao je velikoj kneginji Tatjani, kavalirski španijel kralja Charlesa Jemmie velikoj kneginji Anastasiji, a koker španijel po imenu Joy careviću Alekseju.

"Ispraznio sam svoj 'nagan' na osuđene. Rezultate pucanja ne znam, jer sam morao odmah otići na tavan, do mitraljeza. Kada sam tamo uletio, vidio sam da se na Rudarskom fakultetu, koji se nalazio preko puta, upalilo svjetlo. Pucnji i snažno zavijanje carskih pasa nisu se mogli ne čuti." Kada je Kabanov ponovo sišao, svi su već bili mrtvi, ali "Jacka, budući da nije zavijao, nisu dirali", rekao je čekist Aleksej Kabanov koji je sudjelovao u ubojstvu carske obitelji. - Transkript razgovora s A.G. Kabanovim o strijeljanju carske obitelji, Habarovsk, 1965.

Kako je Joy preživio?

Carević Aleksej i njegov pas Joy na željezničkoj stanicin.

Javna domena

To je i kada careviću poklonio Joya nije poznato. Ime koje na engleskom znači radost dala mu je carica Aleksandra Fjodorovna, omiljena unuka engleske kraljice Viktorije koja je također voljela pse.

Sva tri psa pratila su svoje vlasnike iz Carskog sela u Toboljsk, a potom i Jekaterinburg. Jemmie je ubijen s carskom obitelji u podrumu. Ortipa, koji je ostao u kući, ubili su zbog glasnog zavijanja. A Joy je preživio strijeljanje.

"Vrata koja su iz predsoblja vodila u sobe u kojima je živjela carska obitelj i dalje su bila zatvorena, ali u sobama nije bilo nikog. To je bilo savršeno jasno, s obzirom na to da da nije dopirao nikakav zvuk. Ranije, dok je tu boravila carska obitelj, u njihovim sobama uvijek je bilo živo, čuli su se glasovi, koraci. Međutim, tamo više nije bilo nikakvih znakova života. Jedino je u predsoblju pored vrata koja su vodila u sobe u kojima je živjela carska obitelj stajao pas i čekao da ga puste unutra. Dobro se sjećam da sam tada pomislio, uzalud čekaš." - Anatolij Jakimov, čuvar doma Ipatijevih, iz materijala sa saslušanja, Jekaterinburg, 1919.

Carska djeca i njihovi psi, slijeva nadesno: velika kneginja Anastasija i Jammie, velika kneginja Tatjana i Ortipo, carević Aleksej i Joy.

Javna domena

Psa je uzeo jedan od stražara, Mihail Letjomin. Joy je poslužio kao glavni dokaz na temelju kojeg je istraga Bijele armije koja je zauzela Jekaterinburg otkrila pljačkaša. Letjominu je oduzeto još 79 predmeta.

"Kada su Česi (Čehoslovački korpus u Ruskoj vojsci) zauzeli Jekaterinburg, pronašli su jadnu, malu, izgladnjelu životinju koja je trčala po dvorištu kuće Ipatijevih. Činilo se da je pas sve vrijeme tražio svog vlasnika, bez kojeg je bio toliko tužan i depresivan, da gotovo ništa nije jeo, čak i kada su o njemu brinuli s puno ljubavi. Otišla sam da vidjeti Joya. A on je, očigledno, u svojoj psećoj naivnosti, misleći da će se sa mnom sigurno pojaviti i njegovi vlasnici, primjetno živnuo. Nikada ranije nisam vidjela toliko uzbuđenog psa.

Kada sam ga pozvala, munjevito je skočio iz vagona i bacio se preko perona u pravcu mene, poskakujući i praveći oko mene široke krugove, ne priljubljujući se prednjim šapama, nego hodajući na zadnjim, kao cirkuski pas. General Diterihs mi je rekao da on prije toga nikada nikoga nije na taj način pozdravljao, a ja sam to objašnjavala time što je moja odjeća, ista ona koju sam nosila u Toboljsku, imala prepoznatljiv miris, iako ga nisam naročito mazila. Kada sam otišla, Joy je ostao čitav dan ležati kod vrata na koja sam izašla. Odbio je jesti i ponovo uronio u svoje uobičajeno stanje očaja." - baronesa Sofija Karlovna Buxhoeveden, dvorska dama carice Aleksandre Fjodorovne. "Život i tragedija Aleksandre Fjodorovne, carice Rusije. Uspomene dvorske dame"

Joy NIJE sahranjen na imanju britanskog kralja, to je mit

Aleksej i Joy.

Javna domena

Španijela nasljednika ruskog trona uzeo je general Mihail Diterihs, čelni čovjek "bijele" istrage o strijeljanju carske obitelji. Joy je nakon toga dospio kod pukovnika Pavla Rodzjanka, koji je bio u pratnji britanske vojne misije generala Knoxa, inače poznatog sportaša i učitelja jahanja. Nakon Oktobarskog prevrata Rodzjanko je služio u britanskoj vojsci i emigrirao u Veliku Britaniju.

U Engleskoj je Rodzjanko otvorio školu jahanja za pripadnike aristokratskih krugova. Jedan od njegovih učenika bio je budući kralj Britanije Eduard VIII. Kasnije je nećak Pavla Rodzjanka, episkop Pravoslavne crkve u Americi Vasilij (Rodzjanko, 1915.-1999.), pričao kako je kralj Đuro V., kojem je Rodzjanko govorio o stradanju rođaka i njegove obitelji, postao vlasnik Joya. Joy je navodno živio kod engleskog kralja i bio sahranjen na groblju kraljevskih pasa u Windsoru. Ali to je samo legenda.

Aleksej se igra sa svojim psom u parku u Carskom selu

Javna domena

U svojoj autobiografiji "Pokidane zastave", objavljenoj u Londonu 1938. godinej Rodzjanko piše o svom susretu s Đurom V. "Opisao sam hladne, prazne sobe i krvavi podrum kuće Ipatijevih, moju bezuspješnu potragu na groblju i mračno putovanje kroz sibirske šume, a sve ne bi li pronašao pregršt pepela. Pričao sam mu o Joyu koji trči po mom vrtu. On se čini apsolutno sretnim, ali gledajući u te svjetlosmeđe oči, često se pitam čega se on zapravo sjeća."

Nikolaj II. i Joy, pas njegovog sina

Javna domena

Joy je uginuo u Windsoru, ali ne na kraljevskom dvoru, nego na malom imanju pukovnika Rodzjanka Sefton Lawn, čiji se park nalazi do kraljevskog parka.

"Svaki put kada prolazim pored svog vrta u Windsoru, razmišljam o grobu malog psa u žbunju s ironičnim natpisom 'Ovdje počiva radost'. Za mene taj mali kamen označava kraj carstva i jednog načina života." - pukovnik Pavel Rodzjanko, "Pokidane zastave", London, 1938.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji