Nakon Nikolaja II. još se jedan čovjek službeno odrekao ruskog prijestolja. Tko je to bio?

Njega nije zanimala politika. On je volio žene i automobile. Bio je lijep, odvažan, bogat i odlično obrazovan, a nije gajio velike ambicije. Imao je sva prava na ruski tron, ali ga se dobrovoljno odrekao. Riječ je o Mihailu Aleksandroviču Romanovu, mlađem bratu cara Nikolaja II.

Mlađi brat cara Nikolaja II.

Knez Mihail Aleksasndrovič

Public domain, color by Klimbim

Nikolaj je bio stariji sin cara Aleksandra III. Ustoličen je na prijestolje nakon očeve smrti. Mihail je bio četvrti sin i u redu za ruski tron stajao je toliko daleko da nikada nije ni razmišljao o takvoj mogućnosti. Međutim, Nikolaj dugo nije mogao dobiti muško dijete, a braća između njega i Mihaila su pomrla. Prema zakonu o nasljeđivanju prijestolja, Mihail je bio sljedeći na redu.

Aleksandar III. s djecom

Public domain

Mihail je i službeno bio nasljednik prijestolja sve do 1904. godine, kada se caru Nikolaju II. rodio dugo očekivani sin Aleksej. Ali čak i nakon toga Mihail je imao pravo biti regent svome sinovcu ako bi se dogodilo da car umre prije nego što mu sin postane punoljetan. A ako se uzme u obzir slabo zdravlje prijestolonasljednika Alekseja, Mihail je imao velike šanse da naslijedi krunu Ruskog Carstva.

Neposlušno dijete carske obitelji

Mihail na kostimiranom balu 1903. godine poslužio je kao prototip za dečka tref u čuvenim kartama "Ruski stil".

Public domain

Mihail Romanov u nekom se smislu može usporediti s engleskim kraljem Eduardom VIII. (pa i s princem Harryjem). Zajednička im je ljubav prema ženama koje nikako ne odgovaraju njihovom statusu niti imaju veze s lozom nekog monarha.

Mihail se zaljubio u Nataliju Šeremetjevsku, kćer moskovskog odvjetnika. Ona je bila udana, i to po drugi put, i imala je kćer. Na balu, gdje su se upoznali, veliki je knez zanemario bonton i pozvao je Nataliju da pleše s njim mazurku. Pričalo se da su nakon toga njih dvoje otišli s bala.

Public domain

Nikolaj je bio protiv te bratovljeve veze. Mihail, međutim, nije mario za to. Pričalo se da je imao blag karakter, ali kada je u pitanju čast, bio je krajnje principijelan. Status ljubavnice je, kako je on smatrao, bio uvredljiv za njegovu voljenu. Mihail i Natalija su 1910. godine dobili sina Georgija, a dvije godine kasnije vjenčali su se u Beču.

Veliki knez Mihail Aleksandrovič i Natalija Sergejevna Brasova

Public domain

Nikolaj je bio ljut zbog toga i napisao je majci da prekida sve veze s bratom. Mihailu su oduzeti svi činovi i čak mu je bio zabranjen povratak u Rusiju. Naravno, oduzeta su mu i sva prava na tron.

Odrekao se prijestolja iako nije bio car

Kada je počeo Prvi svjetski rat, Mihail je kao častan čovek zamolio Nikolaja za dozvolu da se vrati i ratuje za Rusiju. Nakon odobrenja veliki knez stao je na čelo takozvane "Divlje divizije". Nju su činili kavkaski dobrovoljci muslimanske vjere koji nisu mogli ratovati u regularnoj vojsci.

Natalija je svuda pratila muža, pa se bavila i dobrotvornim radom, poput ženskog dijela carske obitelji, i organizirala bolnice za ranjenike, dok je Mihail svoju vilu u Peterburgu ustupio Crvenom križu. Uslijed svega toga car Nikolaj II. je popustio, priznao je i bratovljev brak, i sinovca, a Nataliji je dodijelio titulu grofice Brasove.

Veliki knez Mihail Aleksandrovič s morganatskom suprugom N. S. Brasovom, 1913.

Public domain

U ožujku 1917. godine, tijekom revolucije, car Nikolaj II. potpisao je da se odriče trona u svoje ime i u ime svog maloljetnog sina Alekseja, a u korist brata Mihaila. Zatim je poslao bratu telegram u kojem ga je oslovio kao Mihaila II. i izrazio nadu da će ovaj moći spasiti domovinu. "Događaji posljednjih dana prisilili su me da se neopozivo odlučim na ovaj krajnji korak. Oprosti ako sam te povrijedio i što te nisam stigao blagovremeno obavijestiti", napisao je Nikolaj II.

Mihail je bio potresen viješću. Shvaćao je da su njegove pozicije još slabije, te da će on, ako zauzme tron, izazvati još jedan revolucionarni potres. Činilo mu se da je cijela monarhija zahvaćena narodnim gnjevom.

Mihail Aleksandrovič na skici za sliku Ilje Rjepina "Svečano zasjedanje Državnog savjeta 7. svibnja 1901. u čast stogodišnjice njegovog osnivanja".

Ilja Rjepin

Neke jedinice ruske vojske već su položile zakletvu Mihailu, ali on je i pored toga potpisao "privremeno" odricanje od prijestolja kako bi narodu omogućio da putem glasanja izabere državno uređenje po svojoj volji. U istom je dokumentu on ujedno zamolio građane da se podčine Privremenoj vladi.

Mihail je potpisao taj dokument nepuna 24 sata nakon odricanja Nikolaja II. od prijestolja. Stoga povjesničari još uvijek diksutiraju o tome može li se smatrati da je on za to vrijeme bio sveruski car Mihail II. Toj se verziji protive oni koji kažu da ti dokumenti nisu validni te da je Mihail izgubio pravo na tron još 1912. godine, kada je stupio u morganatski brak.

Progonstvo i ubojstvo

Nakon revolucije Mihail nije izbjegao sudbinu mnogih članova carske obitelji. Godinu dana je praktički bio u kućnom pritvoru u svojoj kući u Gatčini kod Peterburga. Boljševici su ga uhitili u ožujku 1918. i protjerali u Perm.

Mihail Aleksandrovič (lijevo) i P. L. Znamerovski, travanj 1918. Na poleđini je Mihail Aleksandrovič napisao "Permski zatočenik" i dao zavjet da se neće brijati dok ga ne puste na slobodu.

Public domain

Natalija je ostala u Peterburgu i pokušavala isposlovati njegov povratak, ali bez uspjeha. U lipnju dobila je telegram da je Mihail nestao. Prema službenoj verziji, boljševici su ga noću kidnapirali zajedno s tajnikom, tajno ga odvezli u šumu i tamo ubili. Ubojstvo se dugo držalo u tajnosti, tako da njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.

Natalija ga je posjećivala u Permu prije nego što je nestao, a nakon toga je uspjela pobjeći iz Rusije s falsificiranim dokumentima. Umrla je u Parizu 1952. godine u siromaštvu i usamljenosti.

Sina Georgija uspjeli su poslati u inozemstvo odmah nakon revolucije. Školovao se u Velikoj Britaniji, a zatim u Francuskoj. Naslijedio je veliku imovinu od svoje bake, udovice carice Marije Fjodorovne, ali je poginuo u prometnom nesreći 1931. kada je imao samo 20 godina.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji