Riječ "jarmarka" (sajam) stigla je u ruski jezik iz njemačkog (Jahr – godina, Markt – tržnica), a dogodilo se to tek u 17. stoljeću, kada su s Rusima masovno počeli trgovati Nijemci. Oni su donijeli europski običaj održavanja godišnjih tržnica na "zapaženim" mjestima kao što su veliki gradovi i križanja trgovačkih puteva. Na sajmovima su se okupljali profesionalni trgovci iz raznih naselja i krajeva zemlje.
U ruskoj zemlji mjesta na kojima su se okupljali ljudi i prodavali svoju robu nazivala su se "torg". (Isti naziv – Torg – do 17. stoljeća nosio je i Crveni trg u Moskvi.) Ali većinom su se u ruskim gradovima održavali "toržki" (odnosno, mali torgovi) i bazari. A to ipak nisu bili sajmovi!
Sajam je bio redovan godišnji događaj na kojem su se okupljali ljudi sa svih strana, dok je torg bio lokalnog karaktera i održavao se s različitom učestalošću. Međutim, prva velika okupljanja trgovaca u Rusiji, koja su u suštini već postala sajmovi, sve do 17. stoljeća i dalje su se nazivala "torg", kao na primjer, Mološki torg i Makarjevski torg.
Na torgu i bazaru robu su prodavali lokalni trgovci. Torg se održavao nekoliko puta godišnje, a bazar svakog tjedna.
Međutim, u 14. stoljeću pojavio se Mološki torg ili torg u Holopjem gradiću – na rijeci Mologi u rajonu sela Borisoglebskoje (danas potopljenog Ribinskim umjetnim jezerom). Mološki torg održavao se redovno svake godine i trajao je tijekom četiri ljetna mjeseca (od lipnja do rujna ili od svibnja do kolovoza – ovisno o vremenskim uvjetima i drugim faktorima).
Tu se nije trgovalo novcem, nego se uglavnom obavljala razmjena dobara, pri čemu su u tome sudjelovali trgovci iz različitih zemalja osim Rusije: Nijemci, Poljaci, Grci, Armenci, Perzijanci, Talijani, Turci. Bilo je toliko brodova da bi popunili čitavu širinu Volge, protežući se najmanje 500-600 metara, tako da je prelazeći s jednog na drugi brod čovjek mogao prijeći s jedne obale na drugu.
A do kraja 16. stoljeća najveći je značaj stekao torg kod Nižnjeg Novgoroda.
Prvi najveći sajam u Rusiji bio je Makarjevski sajam, odnosno Makarjevski torg, koji je ime dobio po Želtovodskom Makarjevskom manastiru. U to doba sajam se održavao pored manastira, 90 kilometara od Nižnjeg Novgoroda, dok je početkom 19. stoljeća prebačen u sam Nižnji Novgorod, gdje su za njega napravljeni novi suvremeni paviljoni.
Prvobitno se sajam nalazio na sredini Volškog puta, između ušća Oke i Kame u Volgu. Ivan Grozni je 1552.-1556. osvojio Kazanj i Astrahanj, stavljajući pod svoju kontrolu Volški trgovinski put. Tada su trgovci sa sjevera nagrnuli u južne zemlje, s obzirom na to da je car Ivan Vasiljevič dozvolio trgovinu s Perzijom.
Osim Makarjevskog sajma, održavali su se i Irbitski, Permski, Orenburški, Barnaulski i mnogi drugi manji sajmovi. 1864. godine održano je preko 18 tisuća sajmova s prometom od preko milijardu rubalja (radi usporedbe, prihod proračuna je 1866. godine iznosio 362 milijuna 475 tisuća 811 rubalja).
Svaka tržnica nije bila samo mjesto za trgovinu. Bio je to prije svega javni prostor, mjesto za zabavu, prikazivanje osobnih sposobnosti i reklamu. Po tome je svaki sajam bio nalik na drevne agore, kao i na suvremene trgovačke centre.
Na Mološkoj utrini, na primjer, nalazilo se preko 70 kavana. Sajam je, naime, bio mjesto na kojem je čovjek mogao propiti sve što ima, uključujući svoju odjeću. U kavanama su se ljudi opijali, a veselili su se na predstavama putujućih zabavljača. Tu su nastupali "petrušnici" (lutkari) i cirkusanti, koji su prikazivali vještine dresiranih medvjeda, borbe pijetlova i gusana.
Ali jedna od najomiljenijih sajamskih zabava bio je "rajok", koji je stanovnicima Rusije u staro doba zamjenjivao kino. Rajok je bio velika drvena kutija s dva uveličavajuća stakla s prednje strane. Kutija je bila postavljena na stoliću ili postolju s kotačima. Istovremeno su u nju kroz otvore mogle gledati dvije osobe, svaka kroz jedno staklo. Unutar kutije nalazio se najjednostavniji "ekran" – traka hartije sa slikama koja se premotavala s jedne na drugu stranu. U nekim od ovakvih uređaja iza slike se nalazila svijeća koja ju je obasjavala. Mijenjajući raznobojna stakla, osvjetljenje je moglo biti plavo ili crveno. Ovakva se kutija nazivala "rajok", jer su prvi uređaji ovog tipa sadržali slike na religijske teme (najčešće Božić).
Ali sprava je bila samo pola zabave. Ono što je prikazano na slici trebalo je prokomentirati, što je bio zadatak "rajošnika". On je o svakoj slici izgovarao rimovane stihove. A na slikama su se redale panorame Pariza i Moskve, Borodinske i Poltavske bitke i drugi prizori iz Rusije i inozemstva. "Pogledajte, pogledajte, veliki grad Pariz, tko u njega uđe, ugušen će biti, u njem stoji stup s Napoleonom, Francuzi šetkaju, nos čačkaju" – tako je glasila jedna od pjesmica.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
