U luksuznom hotelu St. Regis u centru Manhattana bogati i utjecajni članovi američkog društva okupili su se jednom prilikom na prezentaciji ruskog pjenušavog vina iz Abrau-Djursa pod markom Nazdorovya. Na taj neočekivani događaj u jeku Hladnog rata 1975. godine pozvao ih je šef kompanije PepsiCo Donald Kendall. Degustacija sovjetskih pjenušavnih vina imala je za cilj doprinijeti "boljem uzajamnom razumijevanju" i "smanjenju napetosti" u odnosima između SAD-a i SSSR-a. Naravno, ujedno je to bio i prilično unosan biznis.
Nikita Hruščov pije Pepsi Colu.
Legion MediaDonald Kendall je 1971. godine za vrijeme posjeta SSSR-u postigao dogovor sa sovjetskim rukovodstvom o isporuci proizvoda PepsiCo u Sovjetski Savez. Tako je Pepsi Cola postala prva zapadna limunada u službenoj prodaji u SSSR-u. Zauzvrat je PepsiCo preuzeo na sebe obvezu da u SAD uvozi i plasira votku "Stoličnaja" i pjenušavo vino "Nazdorovya".
Posjet Donalda Kendalla, šefa američke kompanije PepsiCo, SSSR-u. Potpisivanje ugovora o otvaranju punionice 1973. u Novorosijsku.
Dmitrij Kozlov/SputnikAleksej Kosigin, predsjednik Savjeta ministara SSSR-a, dogovorio se o barteru gaziranog pića na votku po formuli "litra za litru". Istina, on je na kraju uredio da se votka tretira kao gotov proizvod, a da gazirano piće bude koncentrat. Tako je na kraju formula bila 1:17, i to ne u korist Amerikanaca.
U američkim je lukama 1973.-1981. istovareno 1,9 milijuna decilitara votke "Stoličnaja" u vrijednosti od 25 milijuna dolara. U istom je razdoblju u SSSR-u prodano 32,3 milijuna decilitara Pepsi Cole u vrijednosti od 303,3 milijuna rubalja (dakle, 139,3 milijuna rubalja više, ako se uzme u obzir tečaj dolara). Treba imati u vidu da Amerikanci nisu dobivali novac za Pepsi Colu, nego samo dobit od realizirane prodaje sovjetskih alkoholnih pića u SAD-u.
Može se pretpostaviti da je SSSR izvozio više votke nego vina, no činjenica je da se pjenušavo vino Nazdorovya prodavalo u nekoliko prodavaonica u Americi.
Naziv brenda Nazdorovya za pjenušavo vino iz SSSR-a nije se pojavio slučajno. U pitanju je malo izmijenjeni izraz "Na zdorovie", koji se koristio kao zdravica u svim američkim filmovima gdje se pojavljuje "ruski trag" ili ruska votka.
U ono vrijeme uvoz pjenušavog vina u Americi, naravno, nije bio nesvakidašnja pojava. Amerika ga je uvozila i iz Jugoslavije, Južne Afrike i Australije.
Novinar Frank J. Prial u svom je članku za The New York Times 1975. godine opisao pjenušavo vino Nazdorovya Extra Brut kao "suho i dobro izbalansirano vino", a Nazdorovya Brut kao "bliže boji zlata, laganog slatkog ukusa koji ostaje u ustima".
Pivovara "Novorosijsk". Proizvodna linija "Pepsi Cole", 1974.
N. Arhangelski/SputnikTa pjenušava vina pravila su se u mjestašcu Abrau-Djurso u Krasnodarskom kraju od tamošnjeg grožđa. Vinari su koristili sorte Pinot Noir i Pinot Chardonnay . Vino bi prije izvoza odstajalo tri godine, u skladu s klasičnom tehnologijom proizvodnje šampanjca. SSSR je pod brendom Nazdorovya izvozio vino i u Belgiju, Brazil, Italiju, Kanadu, Meksiko i u zemlje Istočne Europe.
U Americi je boca pjenušavog vina Extra Brut koštala 13 dolara, a brut je koštao 9,95 dolara. U tom se dijapazonu kretala i boca nevintažnog francuskog šampanjca Moet & Chandon (10 dolara), a u usporedbi s premium pjenušavim vinom iz Kalifornije, sovjetsko je vino bilo skuplje.
Sovjetsko-američki odnosi zapali su u novu krizu 1979. godine nakon povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana, tako da je opala i potražnja za sovjetskim napicima. Krajem 1980-ih, uoči raspada SSSR-a, Amerikanci su preorijentirali barter na kupovinu sovjetske vojne tehnike.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
