Brestlitovski mir: Kako je Rusija izgubila milijun kvadratnih kilometara i 56 milijuna stanovnika

3. ožujka 1918. godine u Brest-Litovsku (na jugozapadu suvremene Bjelorusije) sklopljen je mirovni sporazum između Sovjetske Rusije i Centralnih sila: Njemačke, Austro-Ugarske, Bugarske i Osmanskog Carstva. Svoj izlazak iz Prvog svjetskog rata zemlja je skupo platila. Izgubila je teritorije od oko milijun kvadratnih kilometara s preko 56 milijuna stanovnika i ogromnim industrijskim potencijalom.

Što je navelo boljševičku vlast na ovaj korak?

"Mir bez aneksija i kontribucija"

Želja Lenjina i njegovih suboraca da Rusiju što prije izvuku iz rata donijela je boljševicima nove pristalice. Narod je bio umoran od višegodišnjeg ratovanja. Osim toga, borbena sposobnost ruskih snaga nalazila se na vrlo niskom nivou. Bila je to posljedica "demokratizacije" uvedene u vojsci nakon ukidanja monarhije.

Prva stranica Brestlitovskog mirovnog sporazuma

Javna domena

U studenom 1917. godine boljševici su s vlasti skinuli Privremenu vladu koja se zalagala za nastavak vojnih djelovanja i zemlju preuzeli u svoje ruke. Odmah su se obratili zapadnim saveznicima s prijedlogom da se s neprijateljem sklopi "mir bez aneksija i kontribucija", ali ovi su, ne priznajući legitimnost sovjetske vlasti, njihov apel naprosto ignorirali.

Tada je prijedlog za mirovne pregovore upućen direktno Nijemcima. Ovi su ga dočekali s velikom pažnjom, jer im je ratovanje na dva fronta trošilo mnogo snage. Iako su do tog trenutka uspjeli zauzeti dio ruskog teritorija (poljske i litavnske zemlje, kao i zapadne regije suvremene Latvije i Bjelorusije), nisu mogli očekivati da će u bližoj perspektivi savladati Rusiju.

Dogovorivši se o prekidu vatre, strane su svoje delegate uputile u Brest-Litovsk, gdje su 22. prosinca započeli mirovni pregovori. Načelnik stožera Glavnog zapovjednika Istočnim frontom general Max Hoffmann prisjećao se: "Mnogo sam razmišljao o tome da li bi za njemačku vladu i vrhovnog zapovjednika bilo bolje da odbiju pregovore s boljševičkom vlašću. Time što smo boljševicima omogućili da prekinu rat i na taj način zadovolje želju za mirom koja je zahvatila čitav ruski narod, pomogli smo im da ostanu na vlasti."

Ruska pješadija u Poljskoj u kolovozu 1914.

Daily Mirror/Mirrorpix/Getty Images

Ove misli njemačkim generalima došle su na pamet mnogo godina nakon rata. Dok je u tom trenutku političko i vojno rukovodstvo njemačke imperije likovalo.

Diplomatska slijepa ulica

Nijemci su formalno pristali razgovarati o "miru bez aneksija i kontribucija". Međutim, zahtijevajući da se prizna "neovisnost" mirionetskih režima koje su postavili na okupiranim teritorijima, oni su praktički tražili priznanje prelaska tih teritorija pod vlast Berlina. Boljševici su, međutim, računali da tamo neće biti vojske nijedne strane, dok će se lokalnom stanovništvu omogućiti pravo na samoopredjeljenje. S obzirom na to da marionetski nacionalni komiteti koje su Nijemci tamo osnovali nisu zadovoljavali Ruse, zahtjev je odbijen, a pregovori su se otegli.

Tijekom čitavog procesa Lenjin je uporno bio za to da se Nijemcima prave ustupci. "Za revolucionarni rat potrebna je vojska, a mi vojsku nemamo... Bez sumnje, mir koji sada moramo sklopiti je sramotan, ali ako počne rat, naša vlada će biti skinuta, a mir će biti sklopljen s drugom vladom", tvrdio je "vođa svjetskog proletarijata".

Nijemci u Kijevu, mart 1918.

Javna domena

Situacija se značajno zakomplicirala 9. veljače, kada su Centralne sile u Brestu potpisale mir s Ukrajinskom narodnom republikom – centrom vlasti u Ukrajini, koji je postojao mimo boljševika i oružano se borio protiv njih. U zamjenu za diplomatsko priznanje i vojnu pomoć Ukrajinci su obećali da će Nijemcima i Austrijancima isporučivati hranu i sirovine.

Narednog dana njemačka je strana Rusiji postavila ultimatum da hitno prihvati njene zahtjeve. Kao odgovor na to narodni komesar za vanjske poslove Lav Trocki, koji se priključio pregovorima, iznio je formulaciju "ni mira ni rata": "Rat obustavljamo, vojsku demobiliziramo, ali mir ne potpisujemo."

Odluku o demobilizaciji Lenjin je, doduše, ubrzo povukao. Boljševici su nastavili otezati pregovore, nadajući se revoluciji u Njemačkoj i otvoreno pozivajući njemačke radnike na ustanak. Međutim, ono što su dočekali bio je napad njemačke vojske.

Njemački pritisak

Pregovori u Brest-Litovsku, približno 7. veljače 1918.

Javna domena

18. veljače u okviru operacije "Faustschlag" njemačke i austrougarske snage prešle su u masovnu ofenzivu od Baltika ka Crnom moru. Moralno već gotovo u potpunosti dotučena ruska vojska praktički im nije pružala nikakav otpor, dok su odredi Crvene garde koji su se žestoko borili bili suviše malobrojni i raštrkani.

"Najkomičniji rat koji sam ikad vidio", zapisao je general Hoffmann. "Mala grupa vojnika pješadije s mitraljezom i topom na prednjem vagonu ide od stanice do stanice, zarobljava još jednu grupu boljševika i nastavlja dalje."

Potpisivanje sporazuma 9. veljače 1918.

Javna domena

21. veljače je zauzet Minsk, 2. ožujka Kijev, gdje se vratila vlada Ukrajinske narodne republike koju je istjerala sovjetska vlast. Pod neprijateljskom kontrolom našao se čitav teritorij suvremene Ukrajine, Latvije, Estonije i Bjelorusije. Do prijestolnice Sovjetske Rusije Petrograda (Sankt-Peterburga) njemačkoj vojsci je preostalo samo 170 kilometara.

"Sramotni" mir

Mišljenja boljševičkog rukovodstva o daljim potezima u uvjetima krize bila su podijeljena. Na kraju je prevagnula Lenjinova točka gledišta. On se zalagao za neodložno prihvaćanje zahtjeva neprijatelja radi spašavanja političkog režima.

Strane su ponovo sjele za pregovarački stol. Samo što su ovoga puta njemački uvjeti bili znatno zahtjevniji. Prema Brestlitovskom mirovnom sporazumu potpisanom 3. ožujka 1918. godine (kao i dodatnom sporazumu od 27. ožujka iste godine) Rusija je izgubila čitav Baltik, Poljsku, dio Bjelorusije, trebala je povući vojsku s teritorija Finske i Ukrajine, čiju neovisnost je sada morala priznati. Dio teritoria na Kavkazu je otišao Osmanskom Carstvu.

Austrougarske trupe u ukrajinskom Kamenjec-Podoljskom

Javna domena

Pored toga, Rusija je morala u potpunosti demobilizirati svoju vojsku i mornaricu, isplatiti kontribuciju, Nijemcima omogućiti povlašteni položaj u trgovini sve do 1925. godine, dozvoliti bescarinski izvoz rude i drugih sirovina u Njemačku, kao i obustaviti agitaciju i propagandu protiv Centralnih sila.

Teške posljedice

Car Vilim II. nazvao je Brestlitovski mir "jednim od najvećih trijumfa u svjetskoj povijesti, čiji značaj će u potpunosti shvatiti tek naši unuci". U Rusiji je on imao efekt bombe koja je eksplodirala i doprinijela izbijanju Građanskog rata.

Javna domena

"Ovu izdaju nisu mogli podnijeti čak ni boljševici u mornarici, dojučerašnje ubojice oficira", zapisao je inženjer Nikolaj Vrangel. "Počeli su dizati glas o potrebi da se Krim zaštiti od Nijemaca, jurili su po gradu (Sevastopolju) tražeći oficire, moleći ih da opet preuzmu zapovjedništvo nad brodovima. Na brodovima je umjesto crvene podignuta Andrejevska zastava."

Šokirani zbog mogućnosti da se na Zapadni front prebaci nekoliko desetaka sada raspoloživih njemačkih divizija, Francuzi i Amerikanci su u Rusiji organizirali masovnu intervenciju s ciljem da se zemlja vrati u rat i da se neprijatelju ne dozvoli da se domogne vojnih tereta nakupljenih u lukama, kojima su oni ranije opskrbljivali rusku vojsku.

- Što jedemo danas? - Ruskog medvjeda!

Javna domena

Boljševici su, s druge strane, Brestlitovski mir smatrali privremenom mjerom. 13. studenog 1918. godine, prvog dana revolucije u Njemačkoj, on je poništen odlukom Sveruskog centralnog izvršnog odbora.

Ubrzo je njemačka vojska počela povlačenje sa zauzetih teritorija nekadašnjeg Ruskog Carstva. Za njima je odmah krenula Crvena armija, odlučna povratiti ono što je smatrala svojim.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji