Zašto su ruski svećenici sudjelovali u poganskim obredima?

"Jurjeva rosa štiti od uroka, od sedam bolesti" – govorili su ruski seljaci koji su od davnina poseban značaj pridavali jutarnjoj rosi, posebno na Jurjevdan (dan svetog Georgija, odnosno svetog Jurja, 23. travnja po starom, a 6. svibnja po novom kalendaru). Toga dana zemlja se, prema vjerovanju, prvi put "otvara" pa se Jurjevska rosa, "sveta voda" poganskih vremena, smatrala ljekovitom. Seljaci su često molili svog seoskog popa ili đakona da se tog dana povalja rano ujutro po seoskoj njivi, po ozimim usjevima "kako bi snopovi bili teški". "Ako bi svećenici odbili to učiniti, obarali bi ih na zemlju i na silu kotrljali“, piše povjesničarka Tatjana Agapkina.

Valjanje svećenika po rosi

Javna domena

Svećenik i seljaci

Seoski svećenik morao je pronaći način da živi u miru i slozi sa svojom pastvom, svojim susjedima u selu. Pritom su sami svećenici u drugoj polovici 18. stoljeća potjecali isključivo iz duhovnog staleža – rukopolaganje građana i seljaka ukinuto je ukazom Sinoda iz 1774. godine. Od šezdesetih godina 18. stoljeća svećenstvo je bilo oslobođeno svih plaćanja i obveza prema državi osim vođenja matičnih knjiga o rođenjima (krštenjima), smrtima i brakovima. Međutim, duhovno zvanje također niste mogli napustiti po svojoj volji.

Svećenici nisu po svom izboru bili upućivani u različita sela, nego ih je tamo po svojoj volji postavljao Sveti Sinod. Pop u selu je bio u pravilu došljak i za njega je uspostavljanje odnosa s pastvom bio jedan od najtežih zadataka.

Od svih stanovnika sela svećenik je uživao najveće poštovanje, pa i strahopoštovanje. Svaki je seljak prilikom susreta s njim skidao kapu, mnogi su tražili blagoslov. Pop je seljacima bio potreban za mnogo toga. Kako u "Zapisima seoskog svećenika" navodi protojerej Aleksandar (Rozanov) (1825.-1895.), seljak je "danju, posebno ljeti, zauzet radovima i nema vremena pozvati svećenika kod bolesnika; zato on po njega odlazi najčešće noću, ne obraćajući pažnju ni na kakve vremenske uvjete."

Odbiti umrlom pomazanje nije samo strašan grijeh, nego i grubo kršenje crkvenih pravila. Starim ljudima često se čini da ovaj svijet napuštaju prerano. Zato, objašnjava otac Aleksandar, "svećenik u svako doba dana i noći i po svakom vremenu treba biti spreman za vršenje svetih tajni (krštenje, pomazanje i drugo), bez obzira na bilo kakvu svoju boljku. U svakom poslu postoji određeni čas za rad i određeni čas za odmor. Kod svećenika toga nema."

Svećenik često nije bio bogatiji od seljaka – njegov osnovni prihod također je dolazio od zemljoradnje. Plaća seoskog svećenstva, kako je u svom članku "Materijalni položaj parohijskog svećenstva krajem 19.-početkom 20. stoljeća" zapisala Jelena Panfilova, bila je sasvim mizerna – "prema takozvanoj 'prosječnoj normi' svećenik je trebao dobivati 300 rubalja, đakon 150 rubalja, a pojac 100 rubalja godišnje". Radi usporedbe, 1913. godine plaća običnog radnika bila je 20 rubalja mjesečno. Preračunato u suvremeni novac, svećenik je dobivao 30-80 tisuća rubalja godišnje (40 000 do 110 000 dinara), ali čak i taj novac nije uvijek stizao.

Vasilij Perov: "Pop pije čaj"

Tretjakovska galerija

Svećenik je zato uzimao novac za vršenje obreda: moleban za zdravlje konkretne osobe, pomen, četrdesetodnevni pomen i tako dalje. Visina plaćanja nije bila određena i ovisila je o popularnosti svećenika među parohijanima. Naravno, svećeniku su se plaćala vjenčanja i pogrebi, a ti prihodi su bili najveći.

Bogata parohija imala je i bogatog svećenika. Dok su u imovinski osrednjim i siromašnim selima pop i popadija nekad i sami obrađivali zemlju, bavili se zanatom, držali pčelinjak. Neki svećenici su zemlju koja im je dana na korištenje davali seljacima na obradu, a za to od njih uzimali "rugu" – prinos u namirnicama. Uobičajeni su bili redovni pokloni svećeniku od sela povodom velikih praznika, kako kršćanskih, tako poganskih. U Kurskoj guberniji, na primjer, bio je rasprostranjen običaj "kolede" svećenika – pop bi obilazio kuće tijekom 12 svetih dana od Božića do Bogojavljenja i sakupljao poklone u namirnicama.

Vasilij Perov: "Uskršnja povorka"

Tretjakovska galerija

Siromašan svećenik je, za razliku od bogatog, imao čitavo selo uza sebe. Ističući pozitivne osobine takvih svećenika, seljaci su govorili da se kod popa može doći u svako doba i po svakom vremenu, da je njegova kuća najobičnija, seljačka. Ako čovjek ne može po njega poslati konja, on će i pješice doći ispovijediti bolesnika. Novac od sirotinje ne uzima, želi odslužiti obred na veresiju. Sa njim se može popiti čašica votke, a decu uči Božjem zakonu. Međutim, državi i provincijskom plemstvu, koje je takođe opsluživao seoski sveštenik, on je bio potreban za još nešto.

Svećenik i država

Počevši od vladavine Nikolaja I., svećenik dobiva nove obveze. Vlast u njemu vidi agronoma, seoskog učitelja, liječnika. Seljaci, razočarani u vračeve, također odlaze po savjet svećeniku. Naime, do druge polovice 19. stoljeća nije bilo seoskih liječnika. A pop je bio pismen i čitao je novine.

Svećenici su također imali zadatak voditi matične knjige i, s razvojem državne statistike, osiguravati vlastima različite podatke – o broju rođenih, o broju izvanbračne djece, o rođenima s tjelesnim manama, o broju muške i ženske novorođenčadi, o broju brakova, o neoženjenima i neudanima, udovcima i udovicama i tako dalje. Svećenik je trebao voditi računa o vremenskim uvjetima, posjedovati barometre i termometre, svakodnevno o tome voditi bilješke. U slučaju epidemije ili pomora stoke upravo se svećenik trebao pobrinuti da se poštuju epidemiološke mjere. Od njega se očekivalo i da se brine o protupožarnoj sigurnosti, inzistirajući na tome da se u svakoj kući nalazi kadica s vodom i vedro s pijeskom. Osim toga, svećenik je bio jedini seoski psiholog, sa zadatkom da rješava konflikte među supružnicima i susjedima. I svatko je od popa očekivao da nađe vremena i pomogne mu.

Ako bi svećenik odbio izvršiti zadatke koje mu je postavila država, žalba se upućivala duhovnoj "konsistoriji", što je bio organ crkvene uprave, koji je zatim svećeniku upućivao pismeni nalog s napomenom "za neodložno izvršenje". Nije imalo nikakvog smisla sporiti se s rukovodstvom eparhije, jer je episkop nad svećenstvom imao veću vlast nego car nad svojim činovnicima, i mogao je lako isključiti prkosnog popa iz službe.

Razmaricin A. P.: "Pomen"

Tretjakovska galerija

A što ako bi baćuški prekipjelo od neprekidnih molbi seljaka i stalnih zadataka? Trebao je još i uvjeravati pijance da ne piju, a ponekad i tjerati ih u njivu na posao – jer ako ne bude prinosa, spahija će se prvo žaliti na popa. Strogom popu bi odmah počeli predbacivati: "ti, baćuška, samo voliš od nas uzimati novac i tjerati nas u njivu, a molitvu ne čitaš."

Svećenik i poganstvo

Za razliku od "dobrog" popa koji je seljacima izlazio u susret, posebno obrazovani svećenici koji su strogo poštovali crkveni kanon nisu bili popularni u narodu. Takvi svećenici bili su protiv narodne proizvodnje alkohola, borili su se protiv poganskih običaja i poštovanja svetog kamenja, drveća i drugog. Tražili su od parohijana da znaju molitve i obrede, strogo su se odnosili prema huljenju na Boga.

Ali čak i u tom slučaju smatralo se strašnim grijehom ako netko vrijeđa ili grdi svećenika. U narodnom praznovjerju lik kršćanskog pastira sjedinjen je s likom drevnog vrača. Smatralo se da pop koji je rukopoložen, koji zna tekstove i obrede, posjeduje posebnu moć, koja mu omogućava da utječe na životne događaje. Na to ukazuje, između ostalog, staro vjerovanje u loš predznak: "susret s duhovnim licem, a posebno sa svećenikom, odnosi sreću ili donosi nesreću na putu". Čak i u pjesmi Samuila Maršaka "Predznaci", napisanoj 1949.godine, djevojčica Valja kaže da će dobiti peticu na ispitu ako ne sretne svećenika u sokaku, jer je to loš predznak.

Podsjetimo, svećenik je u selu znao za svako rođenje i smrt. On je blagoslovio brakove i krstio djecu. Vjerovalo se da je mogao "liječiti" molitvom. Imao je, dakle, sve atribute vrača ili žreca, i zato su seljaci, obećavajući mu bogate darove, molili i nagovarali svećenika da sudjeluje u mnogim starim poganskim obredima, na primjer, u spomenutom valjanju po rosi.

Akim Karnejev: "Krštenje"

Irkutski oblasni umjetnički muzej "V. P. Sukačov"

"Običaj 'valjanja' svećenika nije samo odjek starog 'valjanja' vrača kao manifestacija agrarne magije" - piše poznati filolog Aleksandar Bobrov u članku "Valjanje po rosi kao poganska sveta tajna" – "nego i činjenica žive religijske polemike, nasilnog pripajanja predstavnika druge, kršćanske vjere poganskim obredima koji su nastavili egzistirati u narodu". I ta činjenica nije jedina ove vrste.

Svećeniku se pripisivala sposobnost da "otvara" granice među svjetovima. Zato, ako je u selu neka žena imala težak porođaj, popa su molili da u crkvi otvori carske dveri kako bi porođaj lakše protekao. Naravno, seljaci su se mogli obratiti svećeniku i ako su smatrali da je netko na njih bacio čini. "Strogi" pop održao bi im lekciju o praznovjeruju i propisao im epitimiju, a "dobar" bi pročitao molitve za "očišćenje" i pustio ih s mirom kućama.

Ponekad su se popu obraćali čak i radi prizivanja kiše. Vjerovalo se, naime, da svećenika s tim ciljem treba politi vodom ili zagnjuriti u rijeci (tipična "simpatička" magija). Kada bi u selu umro vještac, onda bi, kako se ovaj ne bi povampirio, svećenika molili da prisustvuje činu zabijanja koca od jasike u pokojnika. Od svećenika bi također tražili da prisustvuje iskopavanju tijela samoubojica iz zemlje i njihovom bacanju u vodu, što je bio popularan obred protiv suše.

Karl Bulla/MAMM/MDF

Naravno, rukovodstvo eparhije moglo je svećenika surovo kazniti za sudjelovanje u takvim obredima, ali zato mu seljaci ne bi ostajali dužni, naravno, ako bi kiša najzad pala i ljetina bila dobra. Uostalom, ako se to i ne bi dogodilo, "takva je Božja volja", rekao bi pop, čiji je glavni zadatak ipak bio u selu održavati mir i slogu.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji