Kako su Amerikanci lansirali STOTINE špijunskih balona protiv Sovjeta tijekom Hladnog rata

Američko zrakoplovstvo pokrenulo je program špijunskih balona na velikim visinama ubrzo nakon Drugog svjetskog rata. Unatoč brojnim komplikacijama, špijunski baloni pokazali su se kao ekonomičan i učinkovit način za prikupljanje obavještajnih podataka o Sovjetskom Savezu, otvarajući put upotrebi špijunskih aviona na velikim visinama koji su izazvali diplomatski skandal 1960. godine.

Špijunski baloni

Skyhook balloon

Javna domena

Do 1950-ih, kada su se hladnoratovske tenzije sa Sovjetskim Savezom iskristalizirale, Sjedinjenim Državama bio je potreban izviđački alat kako bi neprimjetno promatrali svog neprijatelja.

Otkrivši da mlazni tokovi velikih visina uglavnom vijugaju od zapada ka istoku, američko je zrakoplovstvo zaključilo da bi baloni na velikim visinama pušteni iz zapadne Europe hipotetički letjeli ka istoku, što znači da će najvjerojatnije letjeti iznad SSSR-a, a zatim stići do američkih vojnih baza u Japanu, gdje bi bilo moguće prikupiti podatke.

Ako je tako, američki špijunski baloni mogli bi prikupiti dragocjene obavještajne podatke o vojsci SSSR-a, posebno o nuklearnim sposobnostima zemlje, i – što je najvažnije – ostati izvan dometa sovjetske protuzračne obrane krstareći na 15 000 metara iznad razine mora.

Javna domena

Američka vojska je 10. siječnja 1956. lansirala osam špijunskih balona s teritorija Turske i jedan s teritorija Zapadne Njemačke. U narednim tjednima broj uspješnih lansiranja porastao je na ogromnih 448 špijunskih balona koji su krenuli na istok.

Pojava stotina špijunskih balona u sovjetskom zračno prostoru nije ostala neprimijećena. 4. veljače 1956. SSSR je diplomatskim kanalima uputio službenu protestnu notu SAD-u optužujući SAD za kršenje sovjetskog zračnog prostora i suvereniteta. U međuvremenu je sovjetska vojska razmišljala o načinima da neutralizira prijetnju.

Ubrzo su sovjetski piloti MiG-a otkrili da su špijunski baloni noću gubili visinu i spuštali se u zonu udara. Ovo jednostavno otkriće pokazalo se izuzetno učinkovitim: procjenjuje se da je 90 posto američkih špijunskih balona ili oboreno od strane Sovjeta ili su se srušili na neidentificiranim lokacijama prije nego što su mogli napustiti ogroman teritorij SSSR-a.

Javna domena

Bez obzira na to, dio preostalih špijunskih balona koji je preživio sve opasnosti i stigao do američkih vojnih baza nosio je neprocjenjive informacije o teritorijima SSSR-a i Kine.

Međutim, kako su rasle hladnoratovske tenzije, tako su rasle i tehnologije koje su Sjedinjene Države koristile da bi stekle uvid u to što se događa iza željezne zavjese.

"Neuhvatljivi" U-2

Getty Images

Do kasnih 1950-ih, Sjedinjene Države prešle su sa špijunskih balona na naprednije i pouzdanije špijunsko sredstvo: izviđački i promatrački avion na velikim visinama U-2.

Godine 1956. Sjedinjene Države počele su tajno slati avione U-2 preko sovjetskog teritorija za izviđačke misije. Točno se pretpostavljalo da Sovjeti nisu imali mogućnosti oboriti ove avione na visini od 21 kilometra. Međutim, predsjednik Eisenhower inzistirao je na tome da osobno odobri svaki let, jer je bilo nemoguće predvidjeti sovjetski odgovor.

Sovjetska je vojska otkrila avione, ali ih nije uspjela dostići postojećim raketama zemlja-zrak. Zanimljivo je da sovjetski lider Nikita Hruščov nije javno optužio SAD, jer bi takav protest otkrio nesposobnost sovjetske vojske da obara avione na velikim visinama.

1. svibnja 1960. – dva tjedna prije nego što se predsjednik Eisenhower trebao sastati sa sovjetskim liderom Hruščovim u Parizu – Bijela kuća odobrila je još jedan let U-2 iznad sovjetskog teritorija.

PZO sustav S-75 "Dvina"

Ministarstvo obrane RF

Novi protuzračni raketni sustav S-75 "Dvina" pogodio je avion U-2. Avion se srušio i Sovjeti su uhvatili američkog pilota Francisa Garyja Powersa.

Incident U-2 doveo je do otkazivanja predstojećeg summita u Parizu i srušio nove, iako preuranjene, nade u mirno rješenje Hladnog rata.

Olupina oborenog U-2 u okolici Sverdlovska, 1. svibnja 1960.

Ministarstvo obrane RF

Zanimljivo je da su špijunski baloni koristili Sovjetima na neobičan način. Dok su ispitivali srušene balone, sovjetski su znanstvenici otkrili da je film američke proizvodnje koji se koristi u kamerama bio u stanju izdržati utjecaj visokih temperatura i izlaganja radijaciji. Ovo ga je učinilo savršenim alatom za Sovjete da snime tamnu stranu Mjeseca 1959. godine.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji