Bedemi moskovskog kremlja kriju tajnu za koju možda niste znali (FOTOGRAFIJE)

Iz daljine Kremlj izgleda pompozno i veličanstveno. Njegove kule s crvenim zvijezdama, zupci u obliku „lastinog repa“ i prastare jarkocrvene cigle koje izgledaju kao da su nove-novcate.

Salvator Barki/Getty Images

Čak i kada priđemo bliže povijesnim zidinama, vidjet ćemo da su cigle u idealnom stanju. Crvene, ravne, nijedna ne iskače iz ravnog niza.

Prilazimo još bliže... I tek sada vidimo da su cigle na bedemima Kremlja doslovno nacrtane! Crvene cigle i sivobijela spojnica između njih nisu ništa drugo do prave linije na monolitnoj reljefnoj površini koja liči na žbuku.

Legion Media

Čekajte malo! O čemu se ovdje radi? Zar neko crta cigle na zidinama Kremlja? Da, upravo tako. I crta redovno, jer boja s vremenom izblijedi. Od toga se, doduše, ne pravi neka velika tajna, jer na internetu ima fotografija gdje se vidi kako radnici usred dana crtaju cigle.

Zanimljivo je da su bedemi Kremlja zaista zidani ciglom. Međutim, vanjske površine su većinom zažbukane i obojane, a cigle su nacrtane ručno. Praksa bojanja Kremlja postoji već odavno i ovisno o razdoblju i stoljeću imala je i neke svoje specifičnosti.

Kako je bojan Kremlj?

Kremaljske zidine su sagradili Talijani krajem 15. stoljeća, za vrijeme Ivana III. Tvrđava je prvenstveno imala obrambenu funkciju, tj. štitila je unutrašnjost od napada i ratova. Kremlj je imao prirodnu boju crvene cigle i nikome nije padalo na pamet da tu nešto mijenja sve do 1680. godine. Prvenstveno iz sigurnosnih razloga. Naime, ako topovsko đule udari u bedem, bijelo vapno bi se osulo i pokazala bi se crvena cigla, što znači da je to mjesto već oštećeno i tu treba ponovno gađati.

Međutim, 1680. godine se pojavljuju prva pismena svjedočanstva da je Kremlj obojan u bijelu boju.

Gerard Delabart, Pogled na Moskvu s balkona Kremaljskog dvorca u pravcu Moskvorjeckog mosta, 1797.

Ruski muzej/Javno vlasništvo

Povjesničar Bartenjev u knjizi „Moskovski kremlj u starini i danas“ piše da je u pismenom izveštaju na carevo ime 7. srpnja 1680. godine postavljeno pitanje: „Obojati zidine Kremlja u bijelo, ostaviti ovako kako je ili nacrtati ’cigle’ kao na Spaskim vratima?“ U to doba zidine Kremlja već više nisu imale fortifikacijski značaj, pa su obojane u bijelo. To je praktički bila svojevrsna politička poruka da se Moskva više ne boji ni mongolsko-tatarske invazije, niti bilo koga drugog. Tada su u Rusiji obojane u bijelo i mnoge druge gradske tvrđave, na primjer rostovska, novgorodska i kazanjska.

Poslije toga je Kremlj još nekoliko stoljeća bojan u bijelo. Kada je Napoleon došao do Moskve 1812. godine, on je video bijeli Kremlj. Poslije požara je tvrđava restaurirana i opet obojana u bijelo. Samo pojedine kule nisu uvijek bile bijele. Spaska, Nikoljska i Trojicka kula su ponekad ostavljane u boji crvene cigle ili su ukrasno obojane da budu crveno-bijele.

Petar Vereščagin. Pogled na Kremlj sa Sofijskog mola 1879.

Muzej umjetnosti u Jaroslavlju/Javno vlasništvo

Početak 20. stoljeća Moskovski kremlj je, po riiječima pisca Pavla Etingera, dočekao s „blagorodnom gradskom patinom“, tj. ponekad je obojan u bijelo uoči važnih događaja, ali je većinom gradska tvrđava bila u brazdama boje i oguljena i s „ćelavim“ mjestima gdje se vidjela crvena cigla. Ali to uglavnom nikome nije smetalo.

Radikalno je Kremlj obojan u vrijeme Drugog svjetskog rata i to je bio iznuđen potez.

Zadatak je bio da se Moskovski kremlj doslovno sakrije, tj. da se tako maskira da s visine na kojoj su letjeli njemački bombarderi izgleda kao obična gradska četvrt. Tada su po krajnje kompliciranom projektu akademika Borisa Jofana na bijelim zidinama nacrtani zidovi zgrada i crni prozorski otvori, na Crvenom trgu su sagrađene umjetne ulice, a Lenjinov mauzolej je prekriven šperpločom s prikazom obične vile. Kamuflaža je imala efekta: Kremlj je nestao, tj. postao je neprimjetan iz zraka.

Ali poslije rata je bila neophodna sveobuhvatna rekonstrukcija tvrđave. Osim toga, bližila se proslava 800-godišnjice Moskve, pa je takva rekonstrukcija izvršena od 1946. do 1950. godine. Oronuli detalji od kamena i cigle zamijenjeni su novim, s tim što su i ti novi napravljeni po uzoru na one iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća. Povijesni sloj bedema od cigle još jednom je temeljno dopunjen duž svih zidina dugih dva kilometra i to novom ciglom koja je proizvedena u SSSR-u u to vrijeme. Tada je po Staljinovoj odluci Kremlj zajedno sa svojim bedemima obojan u crvenu boju, ideološki blisku komunistima.

Poslije toga su zidine u više navrata restaurirane, a pojedine dionice su napravljene iznova. Takvi radovi se obavljaju redovno. „Čitav niz čimbenika i dalje negativno djeluje na zidine Kremlja. Mi živimo u uvjetima ruske zime. Voda koja prodire u pore cigle oštećuje njen vanjski dio“, objašnjava Sergej Devjatov, doktor povijesnih znanosti i savjetnik direktora Federalne sigurnosne službe Rusije.

Prema njegovim riječima, cigla je krajem 1990-ih bila u lošem stanju, pa je konzervirana specijalnom smjesom koja je štiti od padalina, vanjskog okoliša i boje.

Pa ipak, i dalje je važno da vanjski izgled kremaljskih bedema očuva „dostojanstven izgled“. Zbog toga se danas zidovi s vremena na vrijeme bojaju crvenom mat bojom, tako da crvena „boja cigle“ uvijek bude zasićena.