Doktorska teza Dmitrija Mendeljejeva "O kombinaciji alkohola i vode" (1865.) u početku nije imala nikakve veze s votkom. Znanstvenik je pokušavao otkriti razlog za smanjenje količine tekućine kada se pomiješaju jednaki dijelovi alkohola i vode. Zašto se onda još uvijek vjeruje da je on umiješao prste u stvaranje čuvenog ruskog pića?
Veliki ruski znanstvenik Dmitrij Mendeljejev postao je svjetski poznat kao tvorac "Periodnog sustava kemijskih elemenata" (1869.).
Dmitrij Mendeljejev
SputnikOtkrio je periodični zakon i napravio tablicu koja je uključivala sve poznate elemente, njihova kemijska i fizička svojstva i također omogućava da se razumije veza između njih. Znanstvenici je do danas koriste u svom radu, ali je toliko jednostavna i jasna da se tablica proučava i u školi.
Međutim, prije toga, birajući temu za svoju doktorsku disertaciju, odlučio je proučiti fenomen koji još nitko nije objasnio.
Nitko nije mogao razumijeti zašto je zapremina tekućine ispod početne količine kada se pomiješaju jednaki dijelovi alkohola i vode. Ukratko, znanstvenik je otkrio da molekule alkohola i vode stupaju u interakciju i da molekule vode popunjavaju prostor između molekula alkohola – znanstveno se to naziva "kontrakcija" i zato je konačna zapremina manja od početnih odvojenih primarnih.
Jednostavno rečeno, Mendeljejev se uključio u znanstveno proučavanje pravilne proizvodnje votke. Međutim, prema njegovim biografima, Mendeljejev nije pio ništa osim suhog crnog vina i govorio je: "Ja poznajem okus alkohola samo kao kemičar, kao i okus svakog drugog otrova."
Portret Dmitrija Mendeljejeva, rad Nikolaja Jarošenka, 1886.
Muzej-arhiv D. I. Mendeljejeva pri SPGUVotka je prisutna u Rusiji otprilike od 14. stoljeća. Do danas nijedan povjesničar ne može reći točnu godinu pronalaska votke. Zvala se "krušno vino", polugar, gorelka, penik – votka je bila prilično popularno domaće piće. Problem je, međutim, bio u tome što su se različita pića nazivala votkom.
Godine 1894. dužnosnici su odlučili proizvodnju votke uzeti pod strogu kontrolu i uspostaviti novi monopol. Čak i kada je votka zapravo napravljena miješanjem alkohola i vode, postavljalo se pitanje koja bi trebala biti točna proporcija.
Inženjerka kemičarka Dija Timohina napravila je originalne vrste votke "Praznična", "Kolos", "Borodinska". 1968. godine.
Kunov Valentin/TASSTradicionalno, votka se pravila s 50% alkohola i 50% vode - takva je mješavina rezultirala alkoholnom jačinom od 41%-42% vol. U praksi se ni ova proporcija nije poštovala, a jačina dobivenog alkoholnog pića mogla je veoma varirati.
Ali poznavatelji votke došli su do zaključka da najbolja jačina votke u smislu njenog djelovanja na osobu treba biti točno 40% vol.
Ali kako to postići? I tu dolazi Mendeljejev. Da bi napravili votku točno 40% zapremine, proizvođači su primijenili njegovo otkriće. Umjesto da miješaju određene količine, počeli su vagati sastojke – na taj način proces kontrakcije nije poremetio sadržaj alkohola. Ova je mješavina patentirana kao "Moskovska specijalna votka".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
