Zašto je Nikolaj I. dobio nadimak "žandar Europe"?

Russia Beyond (Foto: SSPL/Getty Images; Sotheby's, London/Javna domena)
Nepokolebljivi autokrat, "krvnik" koji je vješao revolucionare i otac ruske birokracije – to su sve bili epiteti cara Nikolaja I. u samoj Rusiji. U inozemstvu je dobio drugačiji nadimak, "žandar Europe", i s njim je ušao u povijest. Evo kako je stekao takvu reputaciju.

Razdoblje vladavine Nikolaja I. bilo je komplicirano i pun proturječnosti. Takav je bio i sam car. Ali u rusku i europsku povijest ovaj je vladar ušao prije svega s negativnim epitetima.

Kako je Nikolaj dospio na tron?

Portret velikog kneza Nikolaja Pavloviča, 1847.

Nikolaj Pavlovič bio je treći sin cara Pavla I. i posljednji u redu za nasljeđivanje prijestolja. Prema tome, obitelj ga nije ni pripremala za carovanje, i gotovo da ga nije upućivala u pitanja vezana za upravljanje državom. Kao i drugi veliki knezovi, on je stekao odlično vojno obrazovanje, prije ustoličenja je pod njegovom upravom bilo nekoliko gardijskih jedinica, i ujedno je on bio glavni inženjer ruske vojske.

Sve se, međutim, preokrenulo kada je 1825. godine iznenada preminuo njegov stariji brat (tada već aktualni car) Aleksandar I. Srednji brat Konstantin u to je vrijeme bio u Varšavi i uporno je odbijao sjesti na tron, ali i službeno se odreći trona. Dok se Konstantin kolebao, vojska u prijestolnici već mu se zaklela na vjernost, isto kao i mlađi brat Nikolaj Pavlovič. Tako su pristalice dvojice "nasljednika" dobile na vremenu da se bolje organiziraju.

Ustanak na Senatskom trgu 14. prosinca 1825., Karl Kollmann, 1830-ih

Na kraju je pod pritiskom obitelji i elite Nikolaj Pavlovič odlučio djelovati. Proglasio je sebe carem i odredio 14. prosinca kao dan ponovnog polaganja zakletve na vjernost. Toga su dana revolucionari na Senatski trg ispred Zimskog dvorca izveli jedan dio vojske iz vojarni, navodno da zaštite Konstantinovo pravo, jer mu, tobože, Nikolaj oduzima prijestolje. Ali plan revolucionara (koji su kasnije dobili naziv "dekabristi") nije urodio plodom. Vojska nije podržala pobunjenike, pa je bunt ugušen. Petoricu inicijatora pobune Nikolaj je poslao na vješala. Tom krvavom epizodom počela je njegova vladavina.

Kakav je bio kao vladar?

Nikolaj I. čvrsto je vjerovao da je monarhija jedini oblik vladavine koji odgovara Rusiji. Samim je tim smatrao da su sve promjene u liberalnom pravcu pogubne po državu. Bio je konzervativac, a njegova državna politika opisivala se pomoću tri postulata: samodržavnost, pravoslavlje i narodnost (parafraza vojne parole "Za vjeru, Cara i Domovinu" nastale početkom 19. stoljeća).

Nikolaj I. objavljuje da je izbio ustanak u Poljskoj. Autor slike je Georg Benedikt Wunder.

"Nikolaj je postavio sebi zadatak da ništa ne mijenja, da u osnovi ne uvodi nikakve novine, nego samo da održava postojeći poredak i popunjava nastale praznine" – tako je njegovu politiku opisao povjesničar Vasilij Ključevski.

Sam se bavio upravljanjem zemljom, a neke je ovlasti dao i svojim ministrima, kojima su se besprijekorno podčinjavali svi činovnici (a njihov je broj naglo uvećan). Društvo je bilo isključeno iz tog procesa. A da bi znao što ljudi misle i da bi kontrolirao javno mnijenje osnovao je novi organ pod nazivom Ured Njegovog Carskog Veličanstva. Njegov Treći odjel u narodu je postao poznat kao "tajna policija". Ona je pratila "nepouzdane elemente", cenzurirala književna djela i novinske članke i podnosila redovne raporte caru.

Pobuna dekabrista na neki je način obilježila cijelu vladavinu Nikolaja I.: "On je taj događaj doživio kao promišljaj Božji i smatrao je da ga Gospod poziva u borbu protiv revolucionarne zaraze, i to ne samo u svojoj zemlji, nego i u Europi. On je, naime, smatrao da je dekabristička zavjera bila dio šire europske zavjere", smatra povjesničar Leonid Ljašenko. Ta uvjerenost da postoji revolucionarna opasnost obilježila je njegovu vanjsku politiku.

Zašto je dobio nadimak "žandar"?

Portret cara Nikolaja I., 1835., Franz Krüger.

Nikolaj I. ustoličen je s uvjerenjem da Ruskom Carstvu prijeti revolucija i da ta opasnost dolazi sa Zapada. Po njegovom mišljenju, Rusiji je odgovarala mirna situacija i čvrsta vlast u europskim državama. Zbog toga je, kad god bi nova revolucija potresla Europu, ruski car smatrao svojom svetom dužnošću da brzo reagira i bori se protiv nje.

Tako je 1830. godine ruska vojska žestoko ugušila poljski ustanak protiv ruske vlasti. Sljedeći vetar revolucije zapuhao je 1848. godine iz Francuske, kada je tamo svrgnut kralj Luj Filip I. i proglašena Francuska Druga Republika. Revolucionarno raspoloženje se iz Francuske proširilo i na druge zemlje, konkretno na Italiju i Austriju. Samo tjedan dana nakon francuskog ustanka Franjo Josip zamolio je ruskog cara da mu pomogne protiv ustanka u Mađarskoj, koji je mogao dovesti do raspada Austro-Ugarske i formiranja koalicije protiv Rusije. Nikolaja I. užasavala je novonastala situacija, i zato je on 1849. godine poslao Beču u pomoć 170 000 ruskih vojnika i časnika. Ta je intervencija odigrala glavnu ulogu u porazu Mađara koji su se borili za svoju neovisnost.

Upravo tada je europski tisak počeo koristiti izraz "žandar Europe" kada je pisao o Rusiji i njenom caru. Kasnije, u sovjetskoj historiografiji, taj će se izraz dovoditi u vezu s riječima Vladimira Lenjina koji je u članku 1908. godine pod nazivom "Događaji na Balkanu i u Perziji" također istaknuo da je Rusija 1849. godine morala igrati ulogu žandara protiv pojedinih europskih zemalja.

Bilo kako bilo, revolucija tada nije prešla granicu Ruskog Carstva. Režim Nikolaja I. bio je poljuljan kada je car precijenio snagu vlastite države u ratu protiv Osmanskog Carstva 1853.-1856. godine. Tada je on napravio nekoliko katastrofalnih grešaka u procjeni i na kraju doživio poraz, nakon čega su čak i konzervativno nastrojeni lojalni građani Rusije počeli sumnjati u njegov režim.

  • Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
  • Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
  • Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
  • Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće