6 ključnih pitanja o Hladnom ratu

Russia Beyond (Legion Media; Getty Images)
Je li Hladni rat bio neizbježan i koliko je bilo blizu da preraste u pravi rat?

1. Što je bio Hladni rat?

Churchill, Truman i Staljin

Hladni rat se definira kao rivalstvo između SAD-a i Sovjetskog Saveza i njihovih saveznika. Rivalstvo se iskristaliziralo nekoliko godina nakon poraza nacističke Njemačke 1945. Ubrzo se pretvorilo u potpuno neprijateljstvo koje se prelilo u ideološku, ekonomsku, znanstvenu, vojnu i druge sfere gdje su dvije supersile pokušavale nadmašiti jedna drugu.

Trajao je gotovo 50 godina i službeno je okončan raspadom SSSR-a 1991. godine.

2. Tko ga je započeo?

Iako su debate u toku o tome tko snosi primarnu odgovornost za početak Hladnog rata, pošteno je tvrditi da su i SAD i SSSR doprinijeli eskalaciji tenzija.

Noseći plodove teško stečene pobjede i pokušavajući eliminirati puku mogućnost još jednog razornog napada na Sovjetski Savez, Kremlj je nastojao ojačati svoju poziciju u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Tako je Moskva postavila ljevičarske vlade u nekim istočnoeuropskim zemljama koje je Crvena armija oslobodila od nacističke okupacije. Sovjetski Savez također je proklamirao želju i namjeru da širi komunizam po cijelom svijetu.

S druge strane, Sjedinjene Države iskoristile su jedinstvenu priliku da prošire svoj utjecaj na oslabljenu Europu i tako izađu kao dominantna sila u svjetskoj politici nakon dužeg razdoblja političke izolacije. Suprotstavljanje sovjetskim težnjama da se u Europi uspostave komunističke vlade bilo je prirodno za SAD, koji je težio tome da postane globalna supersila.

Hladni rat se intenzivirao kada je Washington objavio da provodi masivni plan obnove Europe – poznat kao Marshallov plan – kao i uvođenje takozvane Trumanove doktrine, politike koja je obećavala podršku demokracijama protiv autoritarnih prijetnji: to je u suštini značilo da će SAD obuzdati sovjetsku ekspanziju bilo gdje u svijetu. Povrh toga, ubrzo je formiran i NATO.

3. Je li Hladni rat bio neizbježan?

Nikita Hruščov

Na neki je način bio. Svakako ne znamo kako bi se povijest odigrala da su se SAD ili SSSR ponašali drugačije od onoga što su radili. Međutim, retrospektivno, bilo je toliko faktora koji su doprinijeli rasplamsavanju Hladnog rata da se sa sigurnošću može pretpostaviti da jednostavno nije bilo načina da se ovo zaobiđe ni za Moskvu ni za Washington.

Kao prvo, Njemačka je izgubila sav svoj utjecaj u Europi i ostavila prazninu u moći koju su brzo popunili Sovjetski Savez i SAD, čineći dvije zemlje prirodnim rivalima. Ni suprotstavljene ideologije nisu pomogle da se odnosi pomire. Obje su zemlje nabavile nuklearno oružje na početku hladnoratovskih neprijateljstava, čime su postale vodeće sile u svijetu. Svi ovi faktori zajedno gotovo sigurno čine da Hladni rat izgleda neizbježno u retrospektivi. Osim toga, nikada nećemo sa sigurnošću znati je li ikada bilo moguće spriječiti ovo veliko geopolitičko rivalstvo.

4. Zašto je bio "hladan"?

Globalni sukob između SAD-a i Sovjetskog Saveza bio je poznat kao "hladan" jer se nikada nije pretvorio u otvoreni rat između dvije supersile. Termin "hladni rat" skovao je 1945. George Orwell koji je predvidio razdoblje povijesti koje karakterizira rivalstvo država koje su bile "odjednom neosvojive i u trajnom stanju hladnog rata sa svojim susjedima".

Njegovo se predviđanje ostvarilo s nevjerojatnom točnošću: SAD i SSSR bili su neosvojivi jer su imali ogromne zalihe nuklearnog oružja i istovremeno su bili zarobljeni u stalnom sukobu.

5. Koliko je bilo blizu da Hladni rat preraste u pravi rat?

Američki avion nadlijeće sovjetski brod tijekom Kubanske krize

Vrlo blizu. Ustvari, Hladni rat se manifestirao u višestrukim posredničkim ratovima u kojima su se SAD i SSSR borili posredno podržavajući suprotne strane u krvavim sukobima koji su izbili u različitim krajevima svijeta.

Ratovi u Koreji, Vijetnamu, Kongu, Angoli, Afganistanu i drugim zemljama uglavnom su bili produkt Hladnog rata. Mnogi su ljudi poginuli tijekom ovih sukoba, uključujući sovjetske i američke vojnike. Međutim, oni se nikada nisu smatrali otvorenim vojnim sukobima između SAD-a i SSSR-a. Umjesto toga, Moskva i Washington vidjeli su ih kao dio napora da šire svoje ideologije i potkopaju poziciju svog hladnoratovskog rivala u raznim dijelovima svijeta, a sve na štetu lokalnog stanovništva, koje je pretrpjelo ogromne patnje, ali i izvuklo neke koristi od usklađivanja s jednom od dvije rivalske strane.

U nekim slučajevima tijekom Hladnog rata, SAD i SSSR bili su blizu da uđu u direktan rat jedni s drugima. Na primjer, tijekom kubanske raketne krize 1962. godine, kada se svijet prilično približio Trećem svjetskom ratu. Tehnička greška mogla je izazvati nuklearni rat između dvije zemlje 1983. godine, ali je apokalipsa izbjegnuta zahvaljujući sovjetskom oficiru Stanislavu Petrovu, koji je nakon lažne uzbune odlučio ne pokrenuti nuklearni napad na SAD.

6. Tko je pobijedio?

Puč u kolovozu 1991., Moskva

Kada je Sovjetski Savez prestao postojati 1991. godine, SAD je bio "posljednji preživjeli" u hladnoratovskom sukobu.

Međutim, povjesničari se ne slažu oko toga može li se Sjedinjenim Državama opravdano pripisati "pobjeda" u Hladnom ratu, jer nije jasno što je bio primarni razlog raspada SSSR-a.

Može se iznijeti argument da je SAD iscrpio sovjetske resurse kroz skupe proksi ratove i nečuveno skupu utrku u nuklearnom naoružanju. Međutim, neki tvrde da su Sjedinjene Države bile samo svjedok raspada SSSR-a, s obzirom na to da se komunistička supersila raspala zbog niza unutarnjih problema, kao što su neefikasnost planske ekonomije, ogromna vojna potrošnja, korupcija, totalitarna vladavina komunističke partije i odsutnost raznih sloboda, uključujući slobodu govora.

Čak i ako je Washington smatrao kolaps svog rivala nedvosmislenom pobjedom, era nakon Hladnog rata predstavljala je mnoge nove izazove za SAD, što je navelo neke ljude da tvrde da su Sjedinjene Države postale sila u opadanju u međunarodnoj politici nakon što su izgubile svog glavnog neprijatelja.

Po istom principu, može se iznijeti argument da je raspad SSSR-a označio "krajnju točku ideološke evolucije čovječanstva". Zaista, mnogi su ljudi vjerovali u ovo ranih 1990-ih, iako je era koja se razvijala nakon Hladnog rata navela mnoge ljude da sumnjaju u validnost ovog argumenta.

  • Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
  • Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
  • Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
  • Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće