Kako je SSSR izmjerio dubinu Marijanske brazde, najdublje točke u oceanu

Marijanska brazda oceanska je brazda (topografska depresija na morskom dnu) na zapadu Tihog oceana u blizini Marijanskih otoka. Po obliku podsjeća na polumjesec, a duga je 2,5 tisuća kilometara. Upravo na ovom mjestu nalazi se najdublja poznata točka svjetskog oceana, koja je dobila naziv Challenger Deep (po hidrografskom brodu koji je otkrio brazdu).

Dok je prosječna dubina Tihog oceana 4 kilometra, u Marijanskoj brazdi ona dostiže 11 kilometara. Pritisak vode kod dna tamo je 1100 atmosfera, što je preko 1100 puta više od normalnog atmosferskog pritiska na površini vode. Ovo je mjesto slabije istraženo od tamne strane Mjeseca, a posjetilo ga je manje ljudi nego što je letjelo u svemir. Međutim, upravo je zbog svoje nedostižnosti Marijanska brazda postala još jedan izazov za čovječanstvo. Koliko je duboka? I može li na takvoj dubini opstati život? To su bila ključna pitanja.

Xinhua/Sipa USA/Legion Media

Tko će prije pronaći najdublju točku?

Marijansku brazdu prvi je put otkrila britanska ekspedicija 1875. godina. Tada je korveta "Challenger" pomoću dubinometra utvrdila dubinu od 8367 metara. Uzorak tla bio je taman vulkanski pijesak, a izmjerena temperatura vode nije prelazila 1 stupanj. Svi instrumenti spušteni u dubinu zajedno s dubinometrom izvađeni su polomljeni ili oštećeni uslijed ogromnog pritiska. Ova dubina u to doba nije bila najveća na svijetu.

Generalno je čitav svijet tada bio zahvaćen potragom za "najdubljim dnom" planeta, organizirajući krstarenja kroz sve poznate oceanske brazde. Godinu dana ranije brod "Tuscarora" pronašao je točku sjeveroistočno od Tokija duboku 8513 metara.

Sljedeći tko je pokušao pronaći najdublju točku u Marijanskoj brazdi bio je američki brod "Nero" (koji se bavio postavljanjem kablova) 1899. godine. On je izmjerio 9636 metara u brazdi u blizini Guama, najvećeg Marijanskog otoka. Međutim, mjerenje dubinometrom podrazumijeva brojne greške kao što su greška zbog naklona, deformacija materijala, istezanja sajle i sl.

Više od 30 godina kasnije japanski brodovi "Mansui", "Kosui" i "Iodo" "napipali" su pomoću navigacijskih sonara novo dno – gotovo 200 metra dublje od prethodnog – 9814 metara. Ipak, činilo se da to nije kraj.

Challenger 2

Javna domena

1951. godine štafetu je preuzeo novi hidrografski brod "Challenger" (koji je naslijedio naziv napred spomenute korvete). On je pomoću sajli izmerio 10 830 metara. Bio je to apsolutni rekord. Dubina je bila impresivna. To je više od visine najviše planine na planetu – Mount Everesta (8849 metara). Znanstvenici su bili uvjereni: u tom crnom bezdanu, u koji ne dopire sunčeva svjetlost, ne može biti živih bića. Ovakav stav važio je sve do sovjetske ekspedicije.

Brod koji je izmjerio dubinu Marijanske brazde

Nikita Zenkevič/Sputnik

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina Sovjetski Savez je, kao i mnoge druge zemlje, tragao za najvećim dubinama oceana. Ovaj zadatak povjeren je "Vitezu", glavnom brodu sovjetske istraživačke flote. Ovaj njemački brod za prijevoz voća sa deplasmanom od pet i pol tona Sovjeti su dobili kao odštetu nakon rata. Nakon što je prilagođen novoj namjeni, on je počevši od 1949. godine 18 godina krstario Tihim, Indijskim i Atlantskim oceanom.

1957.-1958. godine "Vitez" je istražio deset prosjeka u rajonu Marijanske brazde i pronašao točku maksimalne dubine 11 022 metra. Rekord koji nitko nije oborio do danas. Smatra se da je upravo to maksimalna dubina svjetskog oceana.

Vitez

Nikolaj Nazarov/TASS

"U laboratoriju u kojem se nalaze sonari velika je gužva, jer svi žele prisustvovati novom otkriću", prisjećao se ovog događaja jedan od sudionika 25. plovidbe "Viteza" 1957. godine. "Sonar iscrtava strmu padinu brazde. Linija dubine čas nestaje, čas se ponovo pojavljuje. Svi željno promatraju traku: čime će završiti strmina? Naposljetku ravna površina – najdublji dio brazde. Čuje se zapovijed: 'Zaustavi stroj!'. 'Vitez' se zaljulja na valovima; pod njegovim dnom pruža se bezdan dubok više kilometara. Počinje rad hidrologa: o očitavanju dubokovodnih termometara i određivanju sadržaja soli na različitim dubinama ovisi kakve će korekcije biti načinjene u odnosu na podatke sa sonara. Polako protječu sati iščekivanja. Instrumenti se izvlače na površinu. Ostaje samo još malo čekanja: je li to 'najveća dubina'... Naposljetku, sve je gotovo, svi su proračuni završeni. 'Vitez' je otkrio maksimalnu dubinu svjetskog oceana – 11 022 metra!"

Nikita Zenkevič/Sputnik

Međutim, ova utrka među istraživačima za nekoliko stotina dodatnih metara nije najvažnije za čim su tragale višegodišnje ekspedicije. Sovjetski oceanografi tom su prilikom načinili i mnogo značajnije otkriće.

Život!

Prije sovjetske ekspedicije pretpostavke o postojanju života na dubini od preko 6 tisuća metara pripadale su sferi fantastike. Nirko nije mogao vjerovati da je živo biće u stanju prilagoditi se takvim uvjetima.

V. Narcissov/Sputnik

Međutim, "Vitez" je i to uspio opovrgnuti. Pomoću specijalnih mreža znanstvenici su pročešljali dubokovodne brazde Tihog oceana i otkrili u njihovim najvećim dubinama mikroorganizme. To je pobilo pretpostavku da nijedno živo biće ne može preživjeti pod takvim pritiskom.

A kasnije, 1960. godine, ekspedicija Švicarca Jacquesa Piccarda i Amerikanca Dona Walsha potvrdila je sovjetske tvrdnje o postojanju života na takvim dubinama. Oni su učinili i više od toga. 23. siječnja postali su prvi ljudi u povijesti koji su se spustili na dno Marijanske brazde na dubinu od nešto manje od 11 kilometara. Batiskaf "Trst" spuštao se na dno bezdana gotovo pet sati. Na toj nevjerojatnoj dubini oni su proveli 12 minuta, i dok su jeli tablu čokolade kako bi povratili snagu, vidjeli su kako pored prozora na batiskafu plivaju račić i riba nalik na iverak.

Podvodni aparat Trst

Javna domena

Što je bilo dalje?

Mogli biste pretpostaviti da je potraga za najdubljom točkom oceana u jednom trenutku završena, ali to se nije dogodilo. Ona praktički još uvijek traje.

Nakon sovjetske ekspedicije japanski su hidrografi 1984. godine pokušali dosegnuti dno Marijanske brazde i zaključili da je njegova dubina ipak 10 924 metra, što je 98 metara manje od sovjetskih mjerenja.

2020. godine zamjenik generalnog direktora Fonda za napredna istraživanja (FPI) Igor Denisov izjavio je da je moguće da su mjerenja sovjetskog broda "Vitez" bila neprecizna. Do brazde je ponovo upućena ekspedicija. U brazdu je spuštena suvremena bespilotna podmornica "Vitez", koja je zabilježila 10 028 metara. "To nam daje povoda za razmišljanje: ili je prethodni 'Vitez' netočno izmjerio dubinu, ili se samo dno promijenilo. Sve to su pretpostavke za tumačenje i analizu", rekao je Denisov.

Podvodni aparat Vitez-D

Press-služba Fonda za napredna istraživanja/Sputnik

Međutim, u znanstvenim se krugovima "nova" najveća dubina zasad tretira sa skepsom.

"To je jednostavno neozbiljno s točke gledišta oceanologije", smatra zamjenik direktora Instituta za oceanologiju RAN-a Andrej Sokov. "1957. godine sovjetski je aparat proveo sveobuhvatna snimanja, što je težak i zamoran posao. S razlogom se kaže da je oceansko dno slabije proučeno od tamne strane Mjeseca. U tome leži dubok smisao. To je težak, ozbiljan posao, sva ta zaranjanja, proučavanje dna – to se mora raditi vrlo sistematično i oduzima mnogo vremena. Ja prilično sumnjam da je pri upućivanju aparata [bespilotne podmornice 'Vitez'] postojao takav zadatak. Razgovarao sam s FPI-jem i nisam čuo da su oni pokušali otkriti neku najdublju točku. Zadatak je bio jednostavno testirati aparat. Naravno, dubina se nije promijenila, oni su se samo spustili i provjerili koordinate. Kako bi 1957. godine bila pronađena najdublja točka, bile su potrebne ozbiljne pripreme."

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji