Kralj Đuro III. (1793.) i kraljica Viktorija (1838.)
Gainsborough Dupont/Royal Collection/Windsor Castle/British Museum/Javna domenaKada su engleski trgovci uspostavili kontakte s Moskovskim Carstvom u 16. stoljeću, krzno je ubrzo postalo najvažniji, najskuplji i najotmjeni predmet koji se uvozio iz ruskih zemalja.
Ne samo da Englezi sami nisu mogli loviti samure, vjeverice, srebrne lisice i lasice u sibirskim šumama – čak ni Rusi to nisu mogli uraditi kako treba. Životinje je trebalo pažljivo loviti, kako bi njihova koža bila neoštećena, a to su znali samo autohtoni sibirski narodi. Lokalne ruske vlasti dobivale bi kožu krzna životinja kao danak od domorodačkih naroda, a zatim bi ih prodavale engleskim trgovcima.
U Britaniji su skupa (i topla!) moskovska krzna nazvana "rusko zlato". "Fina krzna čija je upotreba bila ograničena zakonima o raskoši i koja su u velikoj mjeri bila pokazatelj službe ili čina, uglavnom su dolazila s Baltika ili iz Rusije", napisao je britanski povjesničar Edwin Rich.
Još jedan luksuzni predmet bio je liskun iz Rusije, toliko povezan s Moskovskim Carstvom da je sam liskun postao poznat kao "staklo Moskovije" (Muscovy glass). Muskovit je mineral koji se sastoji od kristala koji se mogu razdvojiti u tanke elastične listove. Tako je liskun korišten kao zamjena za staklo, popularan u Engleskoj u 16. stoljeću i najveći dio, ako ne i sav, dolazi iz Rusije.
Britanci su koristili muskovit za zastakljivanje prozora na kućama, prozora vagona i ulične rasvjete, jer je materijal dobro podnosio pad temperature i nije se deformirao. Pjesnik George Turberville, koji je posjetio Rusiju 1568., priznao je da "vam čak ni staklo ne može pružiti bolje svjetlo [od muskovita]".
Beluga jesetri, za koje se smatra da proizvode najbolji crni kavijar, ima u izobilju u Kaspijskom jezeru, gdje su iranski i ruski ribari lovili belugu mnogo prije nego što je kavijar postao poznat u Europi. U srednjem vijeku proširila se diljem Europe i Engleske – već 1254. godine kralj Edvard II. proglasio je jesetru kraljevskom ribom, što je značilo da se svaka jesetra uhvaćena bilo gdje u blizini ili u samoj Britaniji mora naći na kraljevskoj trpezi.
Ali nije samo engleski kraljevski dvor bio naklonjen kavijaru; izvozio se i iz Rusije u Nizozemsku, Španjolsku, Francusku i drugdje. Samo u 1651.-1653. luka Arhangelsk, kako je pisao švedski trgovac Johan de Rodes, prodala je preko 320 tona kavijara.
Mine Moritza Hermanna von Jakobija
Javna domenaKrimski rat (1853.-1856.) bio je razoran za Rusiju i u vojnom i u diplomatskom smislu. Međutim, jedna od epizoda ispala je zaista slavna za tehničare ruske vojske. Moritz Hermann von Jakobi, pruski inženjer u ruskoj službi, bio je akreditiran za pronalazak galvanskih mina. Usidrene za dno mora, kablom su bile povezane s obalom. Snaga eksplozije bila je oko 14 kg (31 funti) crnog baruta.
Godine 1854. postavljeno je 60 Jakobijevih mina u blizini tvrđava Pavel i Aleksandar (Kronštadt), da bi se odvratila britanska Baltička flota od napada. Kada se u srpnju 1855. engleska baltička flota približila Kronštatu, četiri broda oštećena su od mina, nakon čega je viceadmiral Charles John Napier zapovijedio svojoj floti da se povuče. Ruska carska mornarica postala je prva flota u svjetskoj vojnoj povijesti koja je koristila morske mine ne sporadično, nego kao element planirane pomorske strategije. Ruske pomorske mine ostale su najbolje na svijetu sve do početka 20. stoljeća. U Prvom svjetskom ratu američka mornarica i britanska kraljevska mornarica uspješno su stvorile baražu mina u Sjevernom moru, koja je trebala zaštititi britanske otoke od njemačkih čamaca i podmornica.
Prilikom posjeta Rusiji radi trgovine krznom, liskunom ili konopljom, engleski trgovci upoznali su se s neobičnim načinom pripreme maslaca. Pročišćeni maslac, koji je mliječna mast odvojena od čvrstih tvari mlijeka i vode topljenjem mliječne kreme, bio je ruski način pripreme maslaca koji je postao popularan među engleskom aristokracijom.
Do danas u Engleskoj postoji "ruski" maslac – ali to je "ruska maslac krema", koja se pravi od samo dva sastojka – maslaca i zaslađenog kondenziranog mlijeka, što je samo po sebi ruski fenomen.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
