Prvi sovjetski manijak: "Šabolovski zločinac", hladnokrvni ubojica i psihopat

U ruševinama i napuštenim gradilištima Moskve ljudi su 1921. godine počeli nalaziti sive vreće u kojima su bili leševi obnaženih muškaraca. Sva su ubojstva izvršena na isti način: glave žrtava smrvljene su snažnim udarcem, a ruke i noge čvrsto vezane uz trbuh. Stanovnike glavnog grada Sovjetske Rusije obuzeo je veliki strah jer se, po svemu sudeći, u mladoj, tek osnovanoj "socijalističkoj državi radnika i seljaka" pojavio prvi manijak.

Tragom zločina

Konjski trg. Fotografija iz knjige J. Lužkova "Mi smo tvoja djeca, Moskvo".

Milicija je pretpostavila da ubojica živi negdje u naselju Zamoskvorečje jer su žrtve pronađene upravo tamo. Pored toga, on je na neki način bio povezan s Konjskom tržnicom. Od 22 ubijene osobe identificirano je sedmero. Sve su to bili ljudi sa sela koji su došli u Moskvu kupiti konja, a zatim su nestali bez traga.

Istraga je obratila pažnju na vrlo vješto vezivanje vreća kao što rade ljudi koji često uprežu konje. Na dnu pojedinih vreća pronađeni su tragovi zobi. Najvjerovatnija je bila pretpostavka da je manijak neki kočijaš najamnih kola.

U gradu je bilo mnogo ljudi koji su se bavili prijevozom ljudi i robe, ali se krug osumnjičenih suzio kada je pronađen leš koji je bio vezan dječjim pelenama. Iz toga se moglo zaključiti da je tajanstveni ubojica nedavno dobio dijete.

Milicija je stalno patrolirala gradom i ispitivala prodavače na Konjskoj tržnici i radnike po krčmama. Oni su organima reda skrenuli pažnju na izvjesnog Vasilija Komarova, koji se ponašao krajnje neobično za jednog prijevoznika. On nikada nije jurio za klijentima kao njegovi kolege, nego je samo stajao i nešto čekao, a uvijek je imao novca u izobilju.

Vasilij Komarov

Javna domena

Tijekom noći 18. svibnja 1923. godine u kuću 55-godišnjeg Komarova u ulici Šabolovka ušla je milicija pod izgovorom da traga za kotlom za pečenje samogona. On ih je potpuno mirno pustio da uđu, ali kada su milicioneri prišli ostavi, on je iznenada iskočio kroz prozor i pobjegao. U ostavi je pronađen još uvijek topao leš nove žrtve.

Nemilosrdno zlo

Manijak je uhvaćen iste noći u jednom podmoskovskom selu. Milicija je ubrzo saznala sve detalje njegovih jezivih zločina.

Vasilij Komarov (pravo mu je prezime bilo Petrov) rođen je u obitelji željezničara gdje je bilo mnogo djece. Godinama je lutao carstvom i zarađivao za život slučajnim poslovima. Po završetku Građanskog rata u kojem je dogurao do zapovjednika voda Crvene armije i istaknuo se strijeljanjem zarobljenih bijelih časnika, Komarov se nastanio u Moskvi i počeo se baviti privatnim kočijašenjem.

Konjska uličica na Šabolovki, 1913.-1914.

E. V. Gotje-Dufaje

Međutim, nakon izvjesnog vremena izgubio je zanimanje za taj posao. Htio je dobiti sve odmah, pa je na kraju smislio kako da to postigne.

Odlazio je na Konjsku tržnicu i čekao da se pojavi usamljeni kupac sa sela (takvoga nije bilo lako uočiti) i nudio mu svoga konja po vrlo povoljnoj cijeni, jer mu je, navodno, hitno potreban novac. "Prodavač" je pozivao obradovanog kupca u svoju kuću da tamo utanače sve detalje i "zaliju" kupoprodaju. Tamo bi mu točio alkohol dok se ovaj ne napije, a zatim je hladnokrvno ubijao nesretnika, uzimao sav novac, pa čak i krvavu odjeću.

"Ubijao je pažljivo i neobično promišljeno: uvijek na isti način, jednim udarcem čekića po tjemenu, bez buke i žurbe, u tihom razgovoru", zabilježio je pisac Mihail Bulgakov, koji je radio u sudu kao dopisnik: "Tako se ubija stoka. Bez sažaljenja, ali i bez ikakve mržnje. Imao je materijalnu dobit, ali ne nekakvu fantastično veliku, jer je kupac uvijek u džepu imao onoliko novca koliko otprilike košta konj."

Mihail Gernet/Kriminalni svijet Moskve, 1924.

Kod Komarova nije pronađeno nikakvo bogatstvo. On je bio alkoholičar i sav je opljačkani novac propio.

"Čovjek-zvijer"

Na kraju je "Šabolovski zločinac" optužen za ubojstvo 29 ljudi, premda je on osobno tvrdio da je ubio 33 osobe. Nije zbog toga nimalo žalio, tvrdeći da je spreman ubiti još toliko.

Prijevoznik Vasilij Komarov-Petrov sa ženom Sofijom.

Časopis "Gudok", 7. lipnja 1923.

Kada je prostor oko njegove kuće počeo nalikovati na groblje, "čovjek-zvijer" (kako ga je nazvao tisak) počeo je kriti vreće s leševima u ruševinama zgrada i bacati ih u rijeku Moskvu.

Prije nego što će izvršiti zločin, Komarov je uvijek nalazio dobar razlog da žena Sofija ode s djecom negdje od kuće. Jednom se ona vratila kući nešto ranije i vidjela krvavu scenu. Umjesto da otrči u miliciju, ona je postala odana pomoćnica svome suprugu i nakon zločina je čistila sobu i prala pod.

Na sudu je manijak bio "đavolski ravnodušan" i bez ikakvih promjena u glasu monotono je pričao o svojim zlodjelima. Bilo mu je apsolutno svejedno što će mu se dalje dogoditi, izjavivši: "Svi ćemo skapati."

Sudski su liječnici Vasiliju Komarovu postavili dijagnozu "impulzivni psihopat sa simptomima alkoholne degeneracije", ali su procijenili da je uračunljiv. On i njegova supruga strijeljani su 18. lipnja 1923. godine. Država je preuzela brigu o njihovoj djeci.