Ovo sigurno niste znali: Rusku revoluciju nisu izveli Lenjin i Staljin, nego Lav Trocki!

Lav Trocki bio je jedan od najvatrenijih aktera ruske revolucije. On je doživio sve što dolikuje jednom revolucionaru: robiju, uhićenja, unutranju borbu za vlast u partiji, visoke funkcije u državi i na kraju progonstvo, smrt i zaborav.

Najbolji boljševik

Legion Media

Trocki se vrlo rano upustio u revolucionarno djelovanje. Imao je 17 godina kada je 1896. godine postao član revolucionarnog kružoka i bavio se propagandom među radnicima. Zatim je dvije godine bio u zatvoru, pa je protjeran u Sibir, a otud je pobjegao u inozemstvo. U Londonu se Trocki 1902. godine upoznaje s Lenjinom i drugim poznatim revolucionarima. Kasnije je Lava Trockog ovako opisao Lunačarski, njegov partijski drug: "Trocki je sve nas u inozemstvu fascinirao rječitošću, izrazitim obrazovanjem za tako mladog čovjeka i samopouzdanjem... Nitko ga nije doživljavao pretjerano ozbiljno jer je još bio mlad, ali su svi jednodušno priznavali da je talentirani govornik i, naravno, osjećali su da on nije pile kokoši, nego orla."

Trocki na grobu kontrarevolucije. Sovjetski plakat, 1922.

Javna domena

Kasnije je Trocki svoje nesvakidašnje oratorske sposobnosti koristio za dobrobit revolucije. Često je objavljivao tekstove u revolucionarnim listovima "Iskra" i "Pravda", a bavio se i usmenom agitacijom. Njegovi vatreni govori citirani su i zapisivani. Kasnije, tijekom revolucije, upravo je Trocki uspio uvjeriti posljednje kolebljive vojne jedinice da prijeđu na stranu boljševika.

Međutim, Lenjinov utjecaj i autoritet bili su toliki da pored njega Trocki nije mogao steći veću popularnost. Govorilo se da je on "Lenjinov pendrek" jer samo ispunjava vođinu volju. Međutim, Trocki s vremenom ipak stječe ugled u očima partijskih drugova, a s ugledom i autoritet, pa ponekad čak i kritizira Lenjina.

Vođa oružane pobune

Naoružani mornari i vojnici kreću na Zimski dvorac. Listopad 1917., Petrograd.

Sputnik

Sovjetska je vlast stvorila čitavu mitologiju u vezi s Oktobarskom revolucijom, tako da se ona još uvijek asocira s Lenjinom koji stoji na oklopnom automobilu. Istina je, međutim, nešto drugačija. U presudnom trenutku revolucije Lenjin uopće nije bio u Rusiji. On se u to vrijeme nalazio u inozemstvu i odatle je sudjelovao u donošenju odluka vezanih za oružanu pobunu, ali nije njome neposredno rukovodio. Oružanu pobunu predvodio je Trocki. Upravo je on 9. listopada 1917. godine (po starom kalendaru) inicirao osnivanje Vojno-revolucionarnog komiteta, koji je zatim postao pokretačka snaga prevrata.

Prvi narodni komesari 1917.

Javna domena

Komitet je formiran s ciljem da ujedini revolucionarne snage i usmjeri ih na oružanu pobunu, da svim jedinicama osigura oružje i da upravlja operacijom zauzimanja prijestolnice. Da bi sve to bilo uspješno obavljeno, Vojno-revolucionarni komitet morao je pridobiti Petrogradski garnizon, osnovnu vojnu jedinicu u glavnom gradu. I garnizon se zaista pridružio revolucionarima zahvaljujući talentiranom agitatoru Lavu Trockom. Plan je bio da pod njegovim rukovodstvom garnizon zauzme poštu, željezničke stanice, Državnu banku, telefonske centrale i druge strateške objekte, uključujući i Zimski dvorac u kojem je zasjedala Privremena vlada. Plan je uspješno realiziran 25. listopada (7. studenog po gregorijanskom kalendaru).

"Da ja nisam bio u Petrogradu 1917. godine, Oktobarska revolucija ipak bi bila izvedena, ukoliko bi Lenjin bio tamo i rukovodio njome. Ali da u Petrogradu nismo bili ni ja ni Lenjin, ne bi bilo ni Oktobarske revolucije", napisao je kasnije Trocki.

Lenjin je došao u boljševički stožer  u Smoljnom institutu kada je već sve bilo gotovo. Uvečer 25. listopada, čim je zauzet Zimski dvorac i zbačena Privremena vlada, otvoren je kongres Sovjeta na kojem su rješavana najvažnija pitanja u vezi s osnivanjem nove države. Lenjin je ponudio Trockom da stane na čelo Sovjeta narodnih komesara, novog organa vlasti, ali je ovaj odbio, smatrajući da Lenjin ima prvenstvo, i umjesto toga je postao komesar za vanjske poslove.

Pad

Legion Media, Vitalij Ginzburg/Getty Images

Na funkciji prvog ministra vanjskih poslova nove Rusije Trocki je imao zadatak provesti u djelo objavljivanje tajnih sporazuma carske vlasti (stari službenici ministarstva sabotirali su taj proces), i on je to učinio. S druge strane, od kapitalističkih sila nije uspio isposlovati priznanje Rusije i uvjete mirovnog sporazuma u Prvom svjetskom ratu koji bi odgovarali Rusiji. Istina, to nije pošlo za rukom ni kasnijim šefovima ruske diplomacije. Trocki se nije slagao s uvjetima Brest-Litovskog mirovnog sporazuma koji je po Lenjinovom ukazu potpisan s Njemačkom, što je Rusiji omogućilo da izađe iz rata. Trocki je napustio funkciju narodnog komesara za vanjske poslove i postao je komesar za vojne i pomorske poslove. Dezorganizirana Crvena armija pod njegovim je rukovodstvom stasala u moćnu vojnu mašineriju koja je osigurala sudbonosni preokret u Građanskom ratu. Trocki je primjenjivao krajnje nehumane metode. U slučaju da neka pukovnija napusti položaje nije strijeljan samo zapovjednik pukovnije, nego i svaki deseti vojnik.

Reprodukcija portreta Lava Trockog za vrijeme govora u njegovoj radnoj sobi u sadašnjoj Kući-muzeju Lava Trockog u Mexico Cityju, Meksiko.

Susana Gonzalez/Global Look

"Vojska se ne može izgraditi bez represija. Ne mogu se velike mase ljudi voditi u smrt ako zapovjedništvo nema smrtnu kaznu u svom arsenalu", napisao je Trocki kasnije. Njegovi bi suborci rado priznali da su metode Trockog prema rukovodstvu vojske opravdane u vrijeme rata i nestabilnosti, ali u drugim državnim poslovima njegovi radikalni stavovi počeli su plašiti nekadašnje istomišljenike. Lenjinova bolest doprinijela je tome da se situacija s Trockim dodatno pogorša. Vođa je, naime, visoko cijenio Trockog, a Lenjinovo mišljenje bilo je neprikosnoveno. Međutim, u jednom je trenutku već postalo očigledno da šef partije broji svoje posljednje dane, i tada se u redovima partije rasplamsala žestoka borba za vlast između Staljina i Trockog.

Kao generalni sekretar partije, Staljin je uspio na ključne funkcije postaviti svoje ljude i ubrzo se oko njega formirala vrlo velika "koalicija", spremna podržati svaku odluku novog vođe, dok su sve pristalice Trockog smijenjene sa svojih funkcija. Trocki je izgubio tu bitku i ubrzo je zatim pozvan na odgovornost za sve ranije greške, javno je diskreditiran i optužen za odstupanje od politike partije. Bliski Lenjinov suborac i lider Oktobarske revolucije isključen je iz partije 1927., a 1929. protjeran je iz zemlje.

Staljin se potrudio da sve revolucionarne zasluge Trockog budu zaboravljene i da se nekadašnji suradnik tretira kao "narodni neprijatelj". Sama riječ "trockist" postala je opasna etiketa. Ljudi optuženi za trockizam završavali su u zatvoru ili pred streljačkim vodom.

Lav Trocki i njegova druga supruga Natalija Sedova s meksičkom slikaricom Fridom Kahlo i američkim marksističkim teoretičarom Maxom Shachtmanom. Meksiko, 1937.

Fine Art Images/Heritage Images/Getty Images

Trocki je ubijen 1940. godine u Meksiku. Agent sovjetske obavještajne službe po Staljinovom ga je naređenju pronašao i zadao mu smrtonosni udarac u glavu planinarskim pijukom za led.