Sredinom siječnja 1943. godine stanje u Šestoj njemačkoj armiji kod Staljingrada bilo je kritično. Nekada najmoćnija njemačka kopnena armija sve manje je bila sposobna za borbu. Ostaci armije već su 28. siječnja bili podijeljeni na tri dijela. Sovjetske su trupe uspješno suzbijale njemački otpor.
Zarobljeni feldmaršal Friedrich Paulus nakon Staljingradske bitke, 31. siječnja 1943.
Legion MediaFriedrich Paulus slao je fireru česte radiograme i molio za dozvolu da se preda kako bi sačuvao živote svojih vojnika. Međutim, sve su njegove molbe bile kategorički odbijene, da bi 30. siječnja u Paulusov stožer stigao Hitlerov radiogram, u kojem firer dodjeljuje Paulusu čin general-feldmaršala i priopćava mu, između ostalog, da "još nijedan njemački feldmaršal nije zarobljen". Samim je tim Hitler dao Paulusu do znanja da u slučaju poraza u Staljingradskoj bitci mora izvršiti samoubojstvo. Bila je to posljednja kap u prepunoj čaši strpljenja. Kružile su priče da je Paulus, navodno, pročitao taj radiogram i rekao: "On želi da izvršim samoubjstvo, ali ja mu neću priuštiti to zadovoljstvo."
Sutradan, 31. siječnja, on je naredio da se uspostavi veza sa sovjetskim trupama i obave pregovori o kapitulaciji. Istoga dana vojnici sovjetske 64. armije zarobili su zapovjednika Šeste armije i čitav njegov stožer.
Hitler s generalima Heusingerom i Paulusom (lijevo)
Getty ImagesHitler je bio potresen slomom Šeste armije i naročito njenom kapitulacijom. Njemačka se vlast potrudila od svojih građana sakriti činjenicu da su sovjetske trupe zarobile mnogo njemačkih vojnika. U Njemačkoj je proglašena trodnevna žalost. Hitler je organizirao simboličan Paulusov sprovod i na poklopac praznog kovčega stavio feldmaršalski štap, koji general nikada nije dobio.
U tadašnjoj njemačkoj vojsci nitko nije uživao toliki ugled kao Friedrich Paulus. Njega su poštovali i vojnici i časnici, pa i sam Hitler. Paulus je bio jedan od kreatora strateškog plana "Barbarossa", tj. napada na Sovjetski Savez. Zbog toga je sovjetski državni vrh bio krajnje zainteresiran da se Paulus odrekne svojih uvjerenja i počne surađivati sa sovjetskim vlastima. Poduzet je čitav kompleks mjera za uvjeravanje nacističkog feldmaršala i ta je operacija dobila naziv "Satrap".
Do velikog preokreta u Paulusovim shvaćanjima došlo je u ljeto 1944. godine kada su mu priopćene dvije vijesti. Prva je bila da mu je u veljači 1944. godine u Italiji poginuo sin, jedan od dvojice blizanaca, kapetan Friedrich Paulus Mlađi. Druga je bio obračun sa sudionicima zavjere protiv Hitlera 20. lipnja iste godine (neposredno izvršenje atentata na firera povjereno je pukovniku Clausu von Stauffenbergu). Pogubljeno je nekoliko njemačkih časnika koji su sudjelovali u zavjeri, a među njima i ljudi koji su bili bliski s Paulusom. Bivši feldmaršal tada je shvatio da sigurno ima razloga za zavjeru, čim su ti ljudi u njoj sudjelovali.
Susret feldmaršala Friedrihca Paulusa s drugim njemačkim časnicima zarobljenima u Staljingradskoj bitci, 4. veljače 1943.
Legion MediaSovjetske vlasti organizirale su kontrapropagandu protiv lažne informacije o navodnoj Paulusovoj smrti kod Staljingrada koju su širili nacisti. Od kolovoza 1944. godine moskovski radio na njemačkom jeziku emitirao je Paulusovo obraćanje njemačkom narodu. U njemu je bivši feldmaršal pozivao sunarodnjake da "uklone Adolfa Hitlera i izaberu novo državno rukovodstvo koje će okončati rat" i uspostaviti "miroljubive i prijateljske odnose sa sadašnjim neprijateljem". Iznad teritorija koji je kontrolirao Wehrmachta bacali su se letci s tekstom obraćanja njemačkog vojskovođe. Tako je Paulus postao jedan od aktivnih propagandista u borbi protiv nacizma. On se pridružio odboru "Slobodna Njemačka" na teritoriju SSSR-a, čije je osnivanje pokrenula Komunistička partija Njemačke s ciljem da radi na pridobivanju zarobljenih njemačkih časnika.
Još 1942. godine SSSR je nudio da se organizira "specijalni međunarodni tribunal" usmjeren na osuđivanje i "najstrože kažnjavanje svakog glavešine fašističke Njemačke koji je tijekom rata dospio u ruke vlasti onih država koje se bore protiv Hitlerove Njemačke".
Voronov i Rokosovski saslušavaju Paulusa
Roman Karmen/MAMM/MDF/russiainphoto.ruU trenutku kad je Paulus zarobljen, pregovori o organiziranju međunarodnog tribunala bili su u toku, ali nisu mnogo napredovali zbog različitih stavova među saveznicima (između Velike Britanije i SAD-a sa jedne strane i SSSR-a s druge). Tako je Velika Britanija 23. travnja 1945. godine (dakle, uoči samog kraja rata) predlagala da se zločinci pogube bez suđenja, jer je vladalo mišljenje da, teoretski gledano, obrana može opravdati naciste. Konkretni pregovori između SSSR-a, SAD-a, Velike Britanije i Francuske o formiranju tribunala pokrenuti su 26. lipnja i trajali do 8. kolovoza 1945. godine. Po završetku pregovora donesena je konačna odluka o organiziranju suđenja koje je otpočelo 20. studenog 1945. godine u Nürnbergu.
Godinu dana kasnije, u jesen 1946., sudski je proces dospio u slijepu ulicu. Obrana i osuđena strana počele su govoriti o tome kako je napad Njemačke na SSSR bio preventivna mjera. Sam Hitler je još 22. lipnja 1941. godine, na dan napada na Sovjetski Savez, u obraćanju njemačkom narodu preko radija ovako opravdao rat koji je započeo: "Njemački narod nikada nije gajio neprijateljske osjećaje prema narodima Rusije. Već duže od dva desetljeća židovsko-boljševička vlast iz Moskve pokušava potpaliti Njemačku i cijelu Europu."
U cilju suzbijanja glasina o tome da je napad nacističke Njemačke na SSSR bio preventivna mjera sovjetska je delegacija sudu u Nürnbergu stavila na raspolaganje transkripte Paulusovog saslušanja u Moskvi. Međutim, obrana je sve dokumente okarakterizirala kao falsifikat i tvrdila da je transkript isfabriciran.
Enver Mamedov//Friedrich Paulus
Dmitrij Kozlov/Sputnik//Legion MediaSovjetska vlast tada je donijela odluku da u apsolutnoj tajnosti dovede bivšeg feldmaršala u Nürnberg radi svjedočenja.
Čak ni Amerikanci nisu upozoreni da će doći Paulus, iako je grad bio u zoni američke okupacije. U cijeloj operaciji angažiran je Enver Mamedov, prevoditelj sovjetske delegacije koji je pomalo nalikovao na Paulusa. Zbog toga su pored straža američke vojske na granici sa sovjetskom okupacijskom zonom prolazila dva automobila u kojima su na zadnjem sjedištu bili muškarci u istim odijelima i s istim šeširima. U prvom je automobilu bio Mamedov, koji je trebao poslužiti kao mamac u slučaju atentata, a u drugom Paulus s falsificiranim dokumentima, kako ga u slučaju pogibije ne bi mogli identificirati.
Friedrich Paulus, Nürnberški proces
Viktor Tjomin/MAMM/MDF/russiainphoto.ruObrana nacističkih zločinaca je 11. veljače 1946. godine po tko zna koji put izjavila da su Paulusova svjedočenja "isfabricirana ili dana pod pritiskom i iznuđena mučenjem u podrumima NKVD-a", i tada je predsednik suda Geoffrey Lawrence pitao sovjetskog tužitelja Romana Rudenka:
– Koliko bi dana bilo potrebno ako bi Sovjetski Savez pristao dostaviti Paulusa u Nürnberg?
U tom je trenutku kucnuo čas da se iskoristi adut. Rudenko je potpuno mirno i staloženo odgovorio Lawrenceu:
– Tridesetak minuta. Paulus se nalazi u sjedištu Sovjetske delegacije ovdje u Nürnbergu.
Nešto kasnije u dvoranu je ušao muškarac u novom odijelu, koje je za njega specijalno sašiveno u SSSR-u, i u uglačanim cipelama. Za sve je prisutne to bilo kao grom iz vedrog neba. Čak i ako je netko vjerovao da je Paulus živ, ipak nitko nije očekivao da će se on tako brzo pojaviti u sudnici.
Prisustvo bivšeg feldmaršala na sudu bilo je najveća senzacija od početka tribunala. Novinari su odmah prenijeli tu vijest svojim agencijama.
Počelo je saslušavanje u kojem je Paulus izjavio kako je početkom rujna 1940. godine, kada je "počeo raditi u glavnom stožeru glavnog zapovjedništva kopnenih trupa kao stariji intendant", između ostalih dokumenata našao "nezavršeni operativni plan gdje se govorilo o napadu na Sovjetski Savez".
Friedrich Paulus svedoči pred Međunarodnim sudom u Nürnbergu, 1946.
Legion MediaPrvobitno je firer planirao napasti SSSR sredinom svibnja 1941. godine, ali je taj plan, po Paulusovim riječima, "bio izmijenjen jer je Hitler krajem ožujka odlučio napasti Jugoslaviju, s obzirom na razvoj situacije u toj zemlji". Paulus je tom prilikom izjavio i ovo: "Sve pripreme za napad na SSSR 22. lipnja vođene su još u jesen 1940. godine."
Bivši feldmaršal sve je opisao vrlo detaljno. Sutradan je zaštita obavila unakrsno ispitivanje Friedricha Paulusa, ali nije uspjela naći nikakvu kontradikciju u njegovim riječima.
Zahvaljujući Paulusovom prisustvu i svjedočenju na sudskom procesu sovjetska je delegacija dokazala da je njemački državni vrh unaprijed planirao napad na SSSR. Tako su nacistički zločinci izgubili svaku šansu da se opravdaju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
