Zašto je pokušaj ubojstva na Crvenom trgu 1942. godine toliko misteriozan?

Misteriozni stražar

Stranica iz osobnog dosjea Savelija Timofejeviča Dmitrijeva, optuženog od strane NKVD-a SSSR-a

Javna domena

To se dogodilo 6. studenog 1942. godine. Sovjetska policija i vojska podigle su borbenu spremnost, jer su visoki gosti počeli pristizati na Crveni trg, na proslavu 25. godišnjice Boljševičke revolucije.

Razvodnik Savelij Dmitrijev stupio je u podne na dežurstvo u garaži svoje pukovnije. U jednom trenutku napustio je stražarsko mjesto i s puškom u rukama krenuo prema Crvenom trgu. Stigavši na trg, popeo se uz stepenice do takozvanog Lobnog mjesta, okruglog objekta od bijelog kamena na pijedestalu ispred katedrale Vasilija Blaženog. Nekada je služilo i kao mjesto s kojeg su se ruski carevi obraćali narodu.

Crveni trg, Moskva, 23. lipnja 1941.

Anatolij Garanjin/Sputnik

Dmitrijev je pričvrstio vrata žicom i osvrnuo se na sve strane. Bila je to idealna pozicija za naoružanog čovjeka koji planira ubojstvo.

Tajanstveni stražar na toliko neobičnom mjestu bio je sumnjiv patroli na Crvenom trgu. Policajci su mu prišli, ali ih je Dmitrijev zbunio svojim odrješitim odgovorom.

"Vojna patrola. Poslana kao pojačanje osiguranju Crvenog trga uoči praznične studenske parade", odgovorio je tajanstveni stražar i vratio se na svoje mjesto. Zatim je nekoliko automobila bučno projurilo pored njega, i nakon toga osiguranje oko Crvenog trga više nije obraćalo pažnju na čovjeka s puškom.

Incident u 14:55

Službeni shematski prikaz atentata na Anastasa Ivanoviča Mikojana na Crvenom trgu kod Lobnog mjesta, koji je sastavio NKVD SSSR-a

Javna domena

Oko 14:55 su se iz pravca Vasiljevskog Spuska pored katedrale Vasilija Blažnog pojavila službena vozila Vlade i u nekoliko narednih trenutaka dogodio se manji incident. Gledano iz današnje perspektive, taj je incident zagonetka koja je godinama mučila istragu.

Odnekud su se, naime, pojavila zaprežna kola sa sijenom i prešla cestu ispred automobila u kojem se nalazio narodni komesar za vanjsku trgovinu Anastas Mikojan. Izgledalo je da se konj oteo kočijaševoj kontroli, pa je Mikojanov vozač morao skrenuti desno kako bi izbjegao sudar sa zapregom. Tako je on zapravo prišao bliže Lobnom mjestu i usporio.

U tom je trenutku Dmitrijev podigao pušku i tri puta opalio u pravcu vozila.

Sumnjive podudarnosti

Josif Visarionovič Staljin i narodni komesar prehrambene industrije SSSR-a Anastas Ivanovič Mikojan (lijevo), 1935.

Sputnik

Shvativši da je to napad, vozač automobila dao je gas, a iz vozila koje je bilo u pratnji iskočili su pripadnici NKVD-a i otvorili vatru.

Atentator je odgovorio vatrom, ali nakon eksplozije granate odlučio se predati.

Istraga je usrdno prionula na posao, imajući u vidu da je žrtva atentatora mogao biti i Josif Staljin.

Potpuno prirodna pretpostavka bila je da se radi o nacističkoj zavjeri u cilju likvidacije šefa sovjetske države u vrijeme rata, ili, kao alternativa, da je u pitanju kontrarevolucionarna zavjera, također u cilju Staljinove likvidacije. Jer ako nije nešto od toga, onda nije moguće povezati sve podudarnosti koje su dovele do atentata i formulirati validnu verziju. Kako su se kola sa sijenom našla blizu Crvenog trga? Kako to da osiguranje nije obratilo pažnju na nepoznatog čovjeka koji satima dežura na uzvišenom Lobnom mjestu? Ta su pitanja godinama mučila istražitelje.

Suđenje pod pečatom državne tajne

Veliki domovinski rat 1941.-1945. Radio-tehničke trupe PZO štite nebo nad Moskvom, kolovoz 1941.

Anatolij Garanjin/Sputnik

Dmitrijev nije aktivno surađivao s istragom. Priznao je da je planirao atentat na Staljina, i to je bilo sve što se od njega moglo saznati.

Istraga i sudski proces nisu bili dostupni za javnost. Nakon dugih i intenzivnih saslušanja ipak je ostalo nekoliko ključnih praznina.

Na primjer, nije jasno je li u sklopu istrage saslušavan kočijaš.

I što je još važnije, je li Dmitrijev bio psihički zdrav. Specijalna komisija je, doduše, došla do zaključka da atentator nije imao nikakvu psihičku bolest, ali je bilo dokaza koji svjedoče da je Dmitrijev imao slušne halucinacije i psihički nestabilne reakcije.

Na kraju su isključene verzije tajnih zavjera i došlo se do jednostavnog zaključka da je u pitanju pothvat "vuka samotnjaka". Pa ipak, istraga je trajala šest godina prije nego što je slučaj predan sudu. Nije jasno zašto se čitav proces toliko otegao. Možda je istraga nastavljena neslužbeno, u potrazi za tragovima eventualne zavjere?

Josif Staljin (u centru), Vjačeslav Molotov (drugi slijeva), Anastas Mikojan (slijeva) i Mihail Kalinjin (desno) pozdravljaju sudionike Prvomajskih demonstracija s podija Lenjinovog mauzoleja, 1936.

Sputnik

Sud je tek 1950. godine razmotrio atentat na Crvenom trgu. Dmitrijev je proglašen krivim i osuđen na smrt. Streljački vod izvršio je presudu istoga dana.

Šira javnost u SSSR-u nikada nije ni saznala za pucnjavu na Crvenom trgu, kao ni za istragu, sudski proces i pogubljenje.