Kako su kozaci osvajali Afriku: Priča o Novoj Moskvi na Crnom kontinentu

U utrku za podjelu Afrike koja se odvijala osamdesetih godina 19. stoljeća Rusija se uključila kasno. Na Berlinskom kongresu (1884.-1885.) Velika Britanija, Francuska, Nizozemska, Belgija, Španjolska i Portugal podijelili su afrički kontinent, ostavivši bez ičega Austro-Ugarsku, Švedsku, Dansku, Italiju, Tursku i Rusko Carstvo. Pobunila se mlada država Italija i dobila nekoliko područja. Sjedinjene Države bile su zainteresirane samo za Liberiju, zbog projekta povratka afričkih robova u mjesto odakle potječu, osmišljenog 1822. godine.

Rusija nije dobila nikakav teritorij na velikom kontinentu. "Već je dovoljno velika", pomislile su europske sile, koje su s nepovjerenjem gledale na ruskog diva, pobijeđenog u Krimskom ratu (1853.-1854.). Ali nisu svi bili spremni pomiriti se s tom odlukom.

Rusi preuzimaju inicijativu

Ruski carski ministar Konstantin Pobedonoscev isplanirao je 1888. godine posebnu misiju na obale Crvenog mora s idejom uspostavljanja kolonijalne baze. Abesinija će kao kršćanska zemlja širom otvorenih ruku dočekati grupu ruskih pravoslavnih doseljenika, mislio je on.

Konstantin Pobedonoscev, 1902.

Sergej Levicki 

Bio je potreban čovjek s jakim karakterom koji bi na Crnom kontinentu preuzeo zadatak osnivanja ruske carske kolonije, pa je nakon kratke potrage izbor pao na avanturista Nikolaja Ašinova, kozaka iz Tereka.

Nikolaj Ivanovič Ašinov (1856.-1902.)

Javna domena

On je 10. prosinca 1888. isplovio iz Odesse na brodu "Kornilov", na kojem je bilo 165 muškaraca, žena i djece: 30 kozaka, 12 Čerkeza, i drugih stanovnika iz okoline Odesse. Na brodu je bilo i četvero svećenika, uključujući arhimandrita po imenu Paisij.

Ašinov je svima ispričao da mu je sultan Tadjoure, Muhamed Loitah, poklonio zemlju na kojoj će živjeti.

Afrika, nova ruska kolonija

Putnici koji su namjeravali proširiti teritorij Ruskog Carstva, koje se u to vrijeme protezalo od Poljske do Aljaske, stigli su do egipatske luke Aleksandrije, a zatim se ukrcali na ruski brod "Lazarev" koji ih je odveo do Port Saida. Odatle su do obećane zemlje nastavili put na austrijskom trgovačkom brodu "Anfitrite".

Čim su se iskrcali na kopno, Rusi su održali prvu vjersku službu. Međutim, još prvih dana na afričkom tlu došlo je do sukoba s lokalnim stanovništvom. Neki su kozaci ukrali stoku od susjednog plemena Danakil i pucali u mještane koji su pokušali vratiti svoju stoku. Sultan Tadjoura naredio je da Ašinov plati plemenu Danakil 60 srebrnih franaka zbog ovog incidenta. Ašinov je, međutim, uskoro poslao Muhamedu Loitahu vijest da mu ruski car nudi zaštitu, koja je stigla i do Francuza i uznemirila ih.

Rusi su odlučili promijeniti položaj i 28. siječnja 1889. stigli su do stare egipatske napuštene tvrđave Sagallo u blizini Adenskog zaljeva.

Tvrđava Sagallo

Javna domena

Abesinci su ih srdačno primili i pristali poslati rusku poštu u glavni grad. Etiopskog cara Ivana IV. obradovala je vijest o dolasku Rusa i tražio je osnivanje vojne baze, očekujući da će mu Slaveni pomoći u ratu protiv Talijana.

Francuzi su bili protiv

Ruska kolonija bila je prilično skromnog izgleda, ali su unatoč toj jednostavnosti Ašinov i njegovi ljudi naselje nazvali Nova Moskva i izmislili zastavu za novi teritorij. Kombinirali su rusku trobojnicu i križ Andrejevske zastave.

Zastava kolonije Nova Moskva

Nemirni kozaci zahtijevali su da im se da dozvola da napadaju rute karavana koji su prelazili njihov teritorij, a Ašinov im je platio zlatom i srebrom da bi ublažio njihove ratničke instinkte i izbjegao veća zla.

Francuzi, koji su se prije Rusa nastanili u Obocku i 1883. godine uspostavili protektorat, uključujući područje koje su Rusi okupirali, brzo su pokazali što misle o Novoj Moskvi.

Ašinov ih je pokušao smiriti, nudeći im da podigne zastavu kolonije uz francusku zastavu. Međutim, kada su vijesti o prisustvu Rusije na tom području došle do Pariza, francuska je vlada naredila da se doseljenici smjesta razoružaju i deportiraju. Istovremeno je Pariz tražio od vlasti Ruskog Carstva da objasni prisustvo kozaka na teritoriju pod francuskom kontrolom.

Ruski veleposlanik u Parizu odgovorio je da Ašinov nije ruski diplomatski predstavnik i ostavio ga na milost i nemilost Francuzima.

Kapitulacija Nove Moskve

Sagallo ili Nova Moskva

Godaboy (CC-BY-SA-3.0)

16. veljače ispred tvrđave Sagallo zaustavila su se četiri francuska vojna broda. Ašinovu i njegovim suputnicima naređeno je da ostave oružje i odmah se ukrcaju na brodove koji će ih odvesti u Obock, a zatim će biti vraćeni u Rusiju.

Ašinov je odbio naređenje (ili ga, prema nekim izvorima, nije razumio) i Francuzi su ispalili 16 topovskih kugli na rusko naselje. Poginulo je osmero ljudi, 22 osobe bile su ranjene. Ašinov je podigao bijelu košulju u znak kapitulacije. Do sredine dana svi su Rusi bili na brodovima. Na plaži je ostalo oko 50 pušaka koje nisu mogle obraniti Novu Moskvu.

Povratak u Rusiju

Rusi su vraćeni u Obock, a kasnije su deportirani u Odessu. Kada se otkrilo što se dogodilo u Sagallu, ruska vlada odbila je priznati bilo kakvu povezanost s Ašinovom i njegovim ljudima. Car Aleksandar III. nije želio sukob s Francuskom, koja je kroz svoje banke trebala dati važan zajam ruskoj vladi. Car je zabranio novinama da pišu o cijeloj priči i da se povratnici intervjuiraju. Svi su prisilno poslani na svoja mjesta stanovanja. Arhimandrit Paisije u manastir u Gruziju, Ašinov u udaljeni kraj Saratovske gubernije bez prava preseljenja od tri godine.