Kako je Petar Veliki ukrao godinu iz ruske povijesti

Nećete naći zapise o bilo kakvim događajima koji su se događali u Rusiji u proljeće ili ljeto 1699. Objašnjenje je jednostavno – zapravo ih nije ni bilo. Kako se ovo moglo dogoditi?

Prije 1700. Nova godina u Rusiji slavila se 1. rujna, a godine su se računale "od stvaranja svijeta" – takozvane bizantske ili carigradske ere. Prema ovom sustavu, u Rusiji je 7208. godina počinjala 1. rujna, dok je u Europi 1699. godina počela 1. siječnja, devet mjeseci prije Nove 7208. godine u Rusiji.

Samo godinu dana ranije, 1698., Petar Veliki vratio se iz svog Velikog poslanstva, prvog putovanja ruskog cara u inozemstvo. Nakon što je proveo više od godinu dana u Europi, Petar je primijetio kako je europskim trgovcima i prodavačima bilo teško poslovati s Rusima u rujnu, kada su Rusi slavili Novu godinu. Proslave su obično trajale ne manje od dva tjedna, a za to je vrijeme posao stajao.

Petar je odlučio rusko vrijeme prilagoditi europskom vremenu. Svojim ukazom od 19. rujna 1699. godine naredio je da 1. siječnja postane prvi dan nove 1700. godine, a da se Nova godina dalje slavi 1. siječnja umjesto 1. rujna. Tako je 1699. godina trajala samo četiri mjeseca: rujan, listopad, studeni i prosinac.

Car je tvrdio da je promjena napravljena zato što "mnogi kršćanski narodi, koji su s nama ujedinjeni u ispovijedanju istočne kršćanske vjere, pišu svoje godine od rođenja Kristovog". Međutim, u dekretu je pisalo da, ako netko želi napisati oba datuma od stvaranja i od rođenja Kristovog, može napisati oba – ali "novi" je datum obavezan.

Naravno, reforma je izazvala pometnju među ruskim pravoslavnim svećenstvom – mnogi su od njih bili ljuti što je Petar "ukrao" veliki dio 1699. godine, zajedno s mnogim važnim datumima i praznicima Pravoslavne crkve. Sve državne službe i institucije također su morale preurediti svoje dokumente i grafikone kako bi se uklopili u novu kronologiju. Da bi zasladio pilulu, Petar je izdao još jedan dekret kojim je ustanovljena proslava Nove 1700. godine nalik na europsku. Svatko tko je posjedovao pištolj ili top bio je dužan ispaliti trostruki pozdrav u noći slavlja, a ljudi su bili ohrabreni da ukrašavaju svoje domove omorikama i granjem – nešto što ranije nije viđeno u Rusiji, gdje su se smrekine grane prvobitno povezivale s pokojnikom.