Najstrašnija sekta u Rusiji: Tko su bili Bijeli golubovi ili uškopljenici?

Sektaši sami sebe nisu nazivali "uškopljenici" (na ruskom skopci), nego su radije birali romantične epitete: "Jaganjci Božji" i "Bijeli golubovi". "Golublje" zajednice u jednom su periodu cvjetale među nepismenim seljacima u unutrašnjosti Rusije, ali i u kućama trgovaca u Sankt-Peterburgu.

Korijeni sekte

Ritualna samokastracija i ranije se mogla sresti među ljudima koji su sebe smatrali kršćanima. Najvažnija dogma uškopljeničke vjere, koja je i drevnog filozofa Origena potaknula da sam sebe kastrira, bio je stih iz Evanđelja po Mateju: "Ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga"(Mt 19, 12). Kasnije su sektaši i potpuno bezazlene citate iz Svetog Pisma počeli tumačiti onako kako njima odgovara. Na primjer, tvrdili su da Krist nije oprao noge svojim učenicima, nego ih je ustvari uškopio.

Kastriranje "bijelog goluba"

Javna domena

Može se reći da je sekta uškopljenika bila samo jedna komponenta šire sektaške zajednice. Ona se odvojila od sekte "bičevalaca" (to je "narodska" sekta sa strogom askezom i bogoslužbenim ritualom koji se sastoji od plesa u ekstazi), a ovi su opet nastali od starovjeraca (starovjerci su se u 17. stoljeću odvojili od Ruske pravoslavne crkve jer nisu htjeli prihvatiti vraćanje na pojedine općepravoslavne obrede, kao što je, recimo, znak križa s tri prsta). Uškopljenici su zadržali shvaćanja bičevalaca, ali su otišli još dalje u svome fanatizmu. Prakticirali su "vatreno krštenje" u vidu kastriranja muškaraca i odsjecanja grudi ženama.

BIČEVAOCI: Bičevaoci su sekta koja se pojavila u narodu. To je ćudljivi spoj kršćanskih, panteističkih i čak budističkih motiva. Umjesto bogoslužja bičevaoci su skakali u ekstazi, a umjesto crkava i svećenika živjeli su u komunama gdje se predvodnik zajednice tretirao kao Krist. Izbjegavali su alkohol, tuče, proslave, psovke, a u pojedinim zajednicama bila je zabranjena čak i tjelesna veza s vlastitom ženom.

Bičevaoci tijekom molitve

Javna domena

Nastanak i bujanje sekte

Smatra se da su sektu uškopljenika osnovala tri seljaka iz Orlovske gubernije, koji su sami sebe kastrirali, a uz njih je to učinilo još 30 ljudi. Oni su vjerovali da će se na taj način osloboditi od grijeha pohote i da će tako zadobiti vječni život. Jedan od kastriranih bio je i Kondratij Selivanov. On se ubrzo nakon toga proglasio Kristom. Sektaši su 1772. godine prognani u Sibir, ali to je i odgovaralo samoproglašenom mučeniku. Selivanov se 20 godina kasnije vratio u Peterburg kao poznati mistik i obratio na svoju vjeru na desetke seljaka.

Kondratij Selivanov

Javna domena

U posljednjem desetljeću 18. stoljeća uškopljenici su se pojavili i među trgovcima i vojnicima, a 1802. u sektu je ušao prvi plemić – Aleksej Jelenski. On se također prožeo duhom uškopljeništva dok je bio u progonstvu. Jelenski je 1804. predložio caru da vlast nad Rusijom povjeri uškopljenicima, zbog čega je ponovo otjeran u progonstvo.

Selivanov se nije miješao u politiku. On je sa svojim "bogoslužjima" postao popularan u prijestolničkom visokom društvu, gdje je mistika tada bila u modi. Činovnik Lubjanovski zapisao je kako je, navodno, uoči bitke kod Austerlitza i sam car Aleksandar I. posjetio Selivanova. Uškopljenik je preklinjao da se "rat s prokletim Francuzom ne počinje" i prorekao je poraz ruske vojske.

Period u kojem je sekta legalno postojala okončan je 1817. godine, kada su dvojica gardista sami sebe kastrirali. Selivanov je tada uhićen, ali je već bilo kasno, jer se sekta proširila po gradovima.

Ples uškopljenika

Javna domena

Sredinom i krajem 19. stoljeća uškopljenici su bili uobičajena pojava u Rusiji. "Uškopljenik za tezgom iznajmljuje stan na katu", piše Dostojevski u "Idiotu". Sekta je privlačila različite slojeve društva. Trgovci i plemići doživljavali su je kao nešto moderno, kao mističnu egzotiku. Uvođenje uškopljeničkih motiva u folklor i "narodski" imidž sekte doprinijeli su njenoj popularnosti među seljacima. Mnogi su sami sebe podvrgavali mučenju vjerujući uškopljenicima da će tako zadobiti vječni život, budući da je tjelesna veza grijeh. Velika bogatstva koja je sekta stekla koristila je za prozelitizam: otkupljivala je neslobodne seljake, pružala utočište djeci bez roditelja i podržavala sirotinju. Postoje različiti podaci o brojnosti uškopljenika. U jednim izvorima stoji da ih je bilo šest tisuća, u drugim stotine tisuća, pa čak i nepun milijun.

Po kratkom postupku

Članovi sekte uškopljenika

Javna domena

"Borba protiv sekti prije revolucije nije bila učinkovita. Često se sektašima gledalo kroz prste", kaže Sergej Coja, stručnjak za sekte. "Osim toga, u 19. stoljeću vlast je slabo kontrolirala velike teritorije. Ugrožene zajednice odlazile su na sjever ili u Sibir." Sekta je uništena tek u Staljinovo vrijeme represijama i uhićenjima.

Danas se smatra da je uškopljeništvo uništeno. Izvjesni nepouzdani izvori spominju da postoji 400 preživjelih uškopljenika, ali bez ikakvih dokaza. Kao današnja "verzija" uškopljenika uz malo bi se mašte mogli tretirati marginalci u Rusiji koji za sebe kažu da su "antiseksualci". "U Rusiji ima negdje oko 2000 antiseksualaca, a među njima ima i pobožnih asketa", priča Mira, aktivist tog pokreta. "Jedan broj antiseksualaca odobrava samokastriranje", dodaje on.