Je li Rusiji ikada plaćeno za Aljasku?

Kira Lisicka (Foto: Werner Forman Archive, Bilderbox/Global Look Press; Unsplash)
Prema popularnoj teoriji zavjere, pravo zlato koje su Sjedinjene Države platile Rusiji za Aljasku potonulo je na Baltiku, a ništa nije stiglo u Sankt-Peterburg. Jedina je istinita stvar u ovoj konkretnoj priči ta da Rusija nije primila nijednu pošiljku zlata.

Legenda kaže da je nakon zaključenja ugovora o prodaji ruskih teritorija na Aljasci SAD-u Rusija dobila 7 milijuna dolara. Jedan i pol milijun otišao je u banku [u Londonu] za konverziju, preostalih 5,5 milijuna u obliku zlatnih poluga navodno je poslano iz Londona u Sankt-Peterburg. Početkom srpnja 1868. zlato je utovareno na brod po imenu "Orkney", koji je 16. srpnja 1868. potonuo prije nego što je stigao do Sankt-Peterburga. A osiguravajuća kuća, da ne bi platila odštetu za vrijedan nestali teret, brzo je proglasila bankrot. Dakle, Rusija nije dobila nikakav novac, kaže legenda.

Potpisnici ugovora o prodaji Aljaske

Prije svega, iako je 1868. postojao brod pod nazivom "Orkney", on je te godine bio na putu za Južnu Ameriku, saznala je američka spisateljica Bonnie Loshbaugh. Nakon 1868. godine brod je nastavio plovidbu, spominje se u registru iz 1871. i tako dalje. Dakle, cijela je priča najvjerojatnije samo izmišljena.

Istina je, međutim, da Rusija nikada nije dobila ovoliku količinu zlata. Štoviše, bilo bi logistički vrlo teško i opasno to učiniti. Godine 1867. 7,2 milijuna dolara bilo je više od 11 milijuna rubalja (dok je, na primjer, godišnji budžet Ruske mornarice u to vrijeme iznosio oko 15 milijuna rubalja). Dakle, umjesto da isporučuje zlato iz SAD ili negdje drugdje, Rusija je odlučila potrošiti novac u inozemstvu – očajnički joj je bila potrebna američka mašinerija za nove željezničke pruge.

U Ruskom državnom povijesnom arhivu istraživač Aleksandar Petrov pronašao je dokument iz druge polovice 1868. godine. Dokument dokazuje da je zaista većina novca plaćenog za Aljasku otišla za financiranje željeznice. "Od sjevernoameričkih država primljena je 11 362 481 rublja i 94 kopejke za ustupljene ruske posjede u Sjevernoj Americi. Od te sume 10 972 238 rubalja i 4 kopejke potrošeno je u inozemstvu na kupovinu pribora za željeznicu: Kursk-Kijev, Rjazanj-Kozlov, Moskva-Rjazanj itd. Preostalih 390 243 rubalja i 90 kopejki dobiveno je u gotovini." Dakle, na kraju je Rusko Carstvo dobilo nešto gotovine, ali 390 tisuća rubalja bila je suma koja se lako mogla ponijeti u prtljazi, bez ikakvih brodova – osim, ​​naravno, onih brodova koji su kasnije dovezli željezničku mehanizaciju u Rusiju.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće