U 10. stoljeću Rusija je načinila svoj glavni izbor civilizacijske pripadnosti, primivši kršćanstvo i na taj način postavši istočni dio kršćanskog svijeta. Međutim, njena blizina Istoku, preplitanje s muslimanskim narodima i 300 godina pod vlašću tatarsko-mongolske Zlatne horde (od 1242. do kraja 15. stoljeća) izvršili su značajan "azijski utjecaj" na mentalitet ruskog naroda.
Granični položaj "ruskog svijeta" načinio ga je poprištem stalnih oscilacija između Istoka i Zapada.
Do značajnog zaokreta prema zapadnoj kulturi u Rusiji je došlo za vrijeme Petra I. (1672.-1725.). Prvi ruski car smatrao je da Rusija, kako bi opstala, mora provesti modernizaciju čitavog privrednog i društvenog uređenja, oslanjajući se na iskustvo europskih susjeda. Kao prateći efekt ove čvrsto provedene modernizacije ruskog društva pojavili su se nova prijestolnica u europskom stilu, podanici u europskim odijelima i bez brada, kao i mnogo drugih kulturnih artefakata koji su izazvali različite reakcije ruskog stanovništva.
Od tog doba ruski mislioci neprekidno raspravljaju o tome je li ovaj zaokret bio na dobrobit Rusije ili predstavlja veliku grešku, a također pokušavaju dokučiti pripada li zemlja europskoj ili azijskoj civilizaciji, ili je, pak, u pitanju sasvim specifična kulturna tvorevina.
Ovaj ruski povjesničar iz 18. stoljeća i autor prve "Povijesti Rusije" bio je među prvima koji su potkrijepili stav da se uvjetna granica između Europe i Azije treba pružati duž Urala. Ranije su iznošene ideje da granica treba biti rijeka Jenisej ili, pak, rijeka Ob. (Dok su antički izvori predlagali da ova granica ide duž Dona i Crnog mora do Konstantinopolja). Međutim, Tatičšev (1686.-1750.) je naveo različite prirodnoznanstvene argumente: govoreći da, na primjer, čak i rijeke iza Urala imaju različit tip toka (i da u njima obitavaju druge vrste riba), kao i da se mnoge vrste drveća koje rastu u Europi ne sreću iza Urala.
Za Tatiščeva je Rusija nesumnjivo bila europska zemlja, "isto kao i Poljsko Kraljevstvo, Pruska i Finska". Opisujući povijest Stare Rusije - prije osvajanja Kazanjskog Kanata i Sibira – Tatiščev zaključuje da Rusija "uslijed prirodnih okolnosti" pripada "nigdje drugdje nego Europi".
Ovaj se povjesničar s kraja 18.-početka 19. stoljeća spominje kao autor ideje "ruskog Europljanina". Karamzin (1766.-1826.) u okretanju Petra prema Europi vidi nesumnjivu dobrobit za zemlju, jer je Rusija uspješno iskoristila dostignuća europskog razuma – prije svega znanosti, umjetnosti, ratničke vještine i državnog uređenja.
"Nijemci, Francuzi i Englezi bili su najmanje šest stoljeća ispred Rusije; Petar nas je pokrenuo svojom moćnom rukom i mi smo ih za nekoliko godina gotovo dostigli. Sve tužbalice o promjeni ruskog karaktera, o gubitku ruske moralne fizionomije ili su samo šala ili, pak, potječu od nedostatka razumskog mišljenja. Mi nismo onakvi kakvi su bili naši bradati preci: i bolje da je tako!" – piše Karamzin, putujući po Europi.
Nakon dugog razdoblja u kojem je pažnja ruskog društva bila okrenuta isključivo ka Europi, Dostojevski (1821.-1881.) predlagao je da se "revitalizira" pogled Rusije ka Aziji. "Sva naša ruska Azija, uključujući Sibir, za Rusiju i dalje postoji samo kao neki privezak, za koji naša europska Rusija ne želi čak ni znati", žali se pisac.
"Treba proterati udvorički strah da će u Europi o nama reći da smo azijski barbari i da smo više Azijati nego Europljani. Ta sramota da će nas Europa ocijeniti kao Azijate prati nas već gotovo dva stoljeća." Dostojevski smatra da je ova sramota pogrešna, kao što je pogrešno i to što Rusi sebe doživljavaju isključivo kao Europljane, a ne kao Azijate, "koji nikada nismo prestali biti". Dostojevskog iritira i to što se Rusija "trpala" u poslove Europe i radila sve moguće kako bi "nas Europa priznala za svoje", "a ne za Tatare". Dostojevski zaključuje da možda baš u Aziji treba tražiti izlaz i svijetlu budućnost za Rusiju.
Složen geografski položaj Rusije determinirao je njenu povijesnu i kulturnu sudbinu, smatrao je profesor i povjesničar 19. stoljeća Ključevski (1841.-1911.). Rusija je oduvijek trpjela strani utjecaj – ali uvijek je on bio prerađen, preosmišljen na ruskom tlu. Najprije su to bili Bizant i kršćanstvo koje je on donio u Rusiju, a kasnije Zapadna Europa i njene znanosti, kao i zajednička politička arena kojoj se Rusija najzad priključila poslije Petra. Upravo u 19. stoljeću je, kako smatra Ključevski, Rusija počela osvješćivati svoju pripadnost Europi, zaboravljajući istočnu orijentaciju. A ideja o europskoj prirodi Rusije potpuno se učvrstila u doba kada se tijekom više desetljeća na tronu nalazila Nijemica Katarina II.
"Povijesno Rusija, naravno, nije Azija, ali geografski nije sasvim ni Europa. Ona je prijelazna zemlja, posrednica između dva svijeta. Kultura ju je neraskidivo povezala s Europom, ali priroda joj je utisnula neke osobine i utjecaje koji su je oduvijek vukli ka Aziji ili su Aziju privlačili ka njoj", pisao je Ključevski u "Tečaju ruske povijesti".
Značajan povjesničar i etnograf Lav Gumiljov (sin poznatih ruskih pjesnika s početka 20. stoljeća Ane Ahmatove i Nikolaja Gumiljova) poznat je po tome što je uveo pojam superetnosa – tvorevine nastale iz mozaika etnosa u jednoj regiji. Takvi superetnosi bili su zapadnoeuropski kršćanski svijet, muslimanski svijet. Tijekom svog povijesnog razvoja i ruski narod, koji je do 18. stoljeća obuhvatio i druge etnose šireći se na Sibir i Srednju Aziju, postao je superetnos. Ruski superetnos znatno je mlađi od zapadnoeuropskog i zato se još uvijek nalazi u nižoj fazi razvoja, ali će, po Gumiljovu, uskoro doživjeti procvat.
Gumiljov je bio pristalica "euroazijstva", odnosno, smatrao je da se zapadnoeuropska kultura nalazi u krizi i da će upravo Istok preuzeti njenu vodeću ulogu. Ruski superetnos, koji povezuje Europljane-Slavene s neslavenskim narodima Azije – trebao bi postati jedan od nositelja kulture euroazijstva.
Lav Gumiljov je niz godina posvetio proučavanju Azije i bio je oduševljen njenom kulturom. "Banalni europocentrizam je dovoljan za percepciju malograđanina, ali neupotrebljiv je za znanstveno osmišljavanje raznovrsnosti promatranih pojava. Jer s točke gledišta Kineza ili Arapina, Zapadnoeuropljani izgledaju inferiorno" – zapisao je Gumiljov u svojoj knjizi "Etnogeneza i biosfera Zemlje".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
