Ova žena je pobijedila kriminal u jednom od najopasnijih dijelova Lenjingrada
Lenjingradski razbojnici su krajem 1920-ih utjerivali strah u kosti žiteljima grada. Ni na kraj pameti im nije moglo pasti da je uboga beskućnica skupljena u kutku javnog prenoćišta vjesnik njihove brze propasti. Bila je to legendarna načelnica odjela policije, Paulina Onušonok. Ona je, prerušena u dronjke, neprimjetno prodirala u kriminalna legla i upravo je ona presjekla dugogodišnju kriminalnu kroniku Ligovke – najopasnijeg rajona bivše ruske prijestolnice.
Razbojnici koji su tokom 1920-ih operirali u Lenjingradu nisu zazirali ni od ubojstava običnih građana, a kamoli čuvara reda. Velika prašina se digla u društvu kada se banda Ivana Bjelova zvanog Vanjka-Bjelka brutalno obračunala s pripadnikom kriminalističkog odsjeka, Aleksandrom Skalbergom. Jedan od suučesnika u zločinu pretvarao se kao da je podlegao Skalbergovom vrbovanju i tako je namamio inspektora u zasjedu. Četvorica ubojica iz Bjelovljeve bande su ga dugo mučila i na kraju zvjerski ubila.
Poslije ovog slučaja policija je objavila rat razbojnicima. Tokom jeseni 1920. i početkom 1921. godine u okršajima je poginulo pet policajaca i četiri razbojnika, a u proljeće 1921. godine Bjelovljeva banda je već dostigla brojku od 27 ubojstava, 18 ranjavanja i preko 200 krađa, razbojničkih i pljačkaških napada, piše novinar Andrej Konstantinov u knjizi „razbojnički Peterburg“.
Ljonjka Pantelejev
Javno vlasništvoSnalažljivost „kumova“ peterburškog podzemlja nanosila je štetu reputaciji pravosudnih organa. Zbog toga npr. građani nisu povjerovali da je likvidiran jedan od šefova mafije Ljonjka Pantelejev, inače bivši policajac, koji je više od godinu dana pljačkao i ubijao žitelje Peterburga. Vlasti su bile prinuđene njegov leš javno istaknuti, da ga svi vide. Pantelejev se nije pročuo samo po razbojničkim napadima, nego i po tome što je ubio načelnika 3. odjela policije i uspio pobjeći iz zatvora uz pomoć suučesnika koji je bio tajno infiltriran u organe reda.
Kriminalci takvog kalibra imali su mnoštvo skloništa po cijelom gradu. Oni su kontrolirali razgranatu mrežu peterburškog podzemlja, i svi tragovi su po pravilu vodili u Ligovku, gdje su u jurišima na razbojničke stanove redovno ginuli i policajaci i razbojnici.
Za taj rajon je bio odgovoran 11. odjel policije Lenjingrada, gdje je za načelnicu postavljena Paulina Onušonok. Kako je uopće žena mogla dobiti tako visoku funkciju?
Od seljanke do revolucionarke
Paulina Ivanovna Onušonok, 1933, načelnica odjela Lenjingradske policije.
„Muzejska agencija“: Povijesno-zavičajni muzej KingisepaPaulina Seglinja (Paulīne Segliņa) je rođena 1892. godine u malo mjestu Bilzen, u Livonskoj guberniji (današnja Latvija). Njen otac, siromašni latvijski seljak, Jan Seglinja, radio je za njemačkog baruna. Kada je 1905. godine počela Prva ruska revolucija, Paulinina braća Anton i Karl stali su na čelo pobunjenih nadničara: palili su i pljačkali plemićka imanja, a plijen su djelili seljacima. Trinaestogodišnja sestra im je pomagala kao kurir. Bunt je brzo ugušen, braća su ubijena, a otac je prognan sa vlastite zemlje. Preživjeli članovi obitelji su se 1906. preselili u Rigu. Tamo je Paulina prvo radila u tvornici konzervi, zatim se zaposlila u tiskari. Ubrzo je ušla u marksistički kružok čiji je rukovoditelj bio ilegalac, Dmitrij Onušonok, njen budući muž.
Bračni par Dmitrij i Paulina Onušonok, veterani Crvene garde grada Petrograda, oko 1928. g
Arhivska fotografijaKada je počeo Prvi svjetski rat (1914.-1918.) obitelj Onušonok se preselila u Petrograd. U siječnju 1917. godine Paulina je stupila u partiju boljševika, a u listopadu je sudjelovala u jurišu na Zimski dvorac gdje je zasjedala Privremena vlada. Zatim je 1918. počela raditi u organima Sveruske izvanredne komisije za borbu protiv kontrarevolucije i sabotaže (VČK) i služila kao obavještajac u Rigi, piše Aleksej Skiljagin u knjizi „Djela i ličnosti lenjingradske policije: povijesni osvrti“.
Glavna za nezbrinutu djecu
Dmitrij Onušonok je 1922. godine preraspoređen u grad Kingisep, kako bi čuvao sjeverozapadnu granicu Sovjetske Rusije, a njegova žena je postala rukovoditelj jednog od prvih pionirskih odreda u zemlji. Dobro je organizirala rad kružoka, bavila se prosvjećivanjem djece i upućivala ih u osnove graničarske službe.
Pionirski kamp „Viktor Kingisep“. U centru, rukovoditelj pionirskog odreda Paulina Onušonok, 1928.
„Muzejska agencija“: Povijesno-zavičajni muzej KingisepaZahvaljujući uspješnom radu „uniformirane ispitivačice“ Pauline Onušonok, kingisepski pionirski odred je pretvoren u bazu za preodgoj nezbrinute djece i maloljetnih kriminalaca iz cijele Lenjingradske gubernije.
Paulina je 1928. godine postavljena za načelnicu Kingisepskog lokalnog odjela policije. Prvi put je žena u SSSR-u postavljena na tako visok položaj. Godinu dana kasnije njen odjel je proglašen najboljim u Lenjingradskoj oblasti, a treba imati na umu da je to bio pogranični teritorij gdje su bili vrlo aktivni krijumčari i diverzanti. Za te zasluge Paulina Onušonok je ponovo unaprijeđena i postavljena za načelnicu već spomenutog 11. odjela policije u Lenjingradu.
Čišćenje Ligovke
Odred policije formiran od radnica Petrograda.
MAMM/MDF/russiainphoto.ru/Paulina je bila zadužena za željezničku stanicu i tržnicu iz koje je kradena roba odlazila dalje u opticaj, kao i za mnogobrojna prenoćišta u kojima su „odsjedali“ najbrutalniji gradski razbojnici. Za borbu protiv njih načelnica policije izabrala je taktiku prerušavanja, čestu u ono vrijeme, ali krajnje opasnu. Noću je, prerušena u beskućnicu, odlazila u razbojnička legla, te je tako prikupljala informacije o kriminalcima. Danju je planirala gdje i kako da im priredi iznenađenje. Njeni kolege su za to vrijeme u večernjim i noćnim satima intenzivno patrolirali u rajonu.
Ligovska ulica na uglu s ulicom Razjezžaja.
Arhivska fotografijaParalelno s tim Paulina je inicirala organiziranje domova za djecu bez nadzora i za beskućnike, kao i za njihovo zapošljavanje s ciljem da se otklone uzroci kriminalnih radnji. Osim toga, budući da je Onušonok imala iskustvo u radu s problematičnom omladinom, na njenu inicijativu su u 11. stanici policije otvoreni prvi dječji odjeli u zemlji. Tu su djeca bez nadzora kontrolirana i preodgajana tako da ne postanu kriminalci.
Paulinin odjel je brzo počeo prednjačiti u uvođenju reda u Lenjingradu. „Za kratko vrijeme je neobuzdana i bučna Ligovka pretvorena u uređeni radnički bulevar i u tome je Vaša zasluga ogromna“, napisale su joj zahvalne radnice tvornice tekstila u Ligovki. Paulina Onušonok je 1933. godine bila jedna od prvih žena kojima je dodijeljen prestižni orden Crvene trudbeničke zastave.
Djeca beskućnici s pratnjom.
K. Kuznjecov/MAMM/MDF/russiainphoto.ru/Zanimljivo je da Paulina i Dmitrij Onušonok nisu imali vlastitu djecu, ali su zato odgojili šestero usvojene djece.
Paulina Ivanovna Onušonok, legenda lenjingradske policije, 1937.
Arhivska fotografijaPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu