Rasputin u društvu carice, njene djece i guvernante
Državni arhiv Ruske Federacije"Ra-ra-Rasputin, lover of the Russian queen" – pevala je grupa Boney M. u najpopularnijoj pjesmi na svijetu o carskom duhovniku Grigoriju Rasputinu. Glasine o tome da je Rasputin bio ljubavnik carice Aleksandre Fjodorovne širile su se još za njegovog života, počevši od 1912. godine. U Peterburgu su u različitim slojevima društva cirkulirale pornografske karikature, priče i stihovi na tu temu. Ova navodna ljubavna veza najrasprostranjeniji je mit o Rasputinu.
Rasputin se zaista volio hvaliti svojim utjecajem na carsku obitelj, što je izazvalo različite glasine. Međutim, upravo priče o seksualnoj vezi s caricom nemaju nikakvu stvarnu utemeljenost. Dugo se kao argument u prilog ovoj teoriji navodilo osobno pismo Aleksandre Fjodorovne njenom duhovnom učitelju: "Kako mi je teško bez tebe. Mogu se smiriti i odmoriti samo kada ti, učitelju, sjediš pored mene, a ja ti ljubim ruke i naslanjam glavu na tvoja blažena ramena..." – navodilo se u pismu koje je objavio jeromonah Iliodor (Sergej Trufanov) u svojoj knjizi s namjerom da ocrni Rasputina. Ali čak i ako je pismo autentično, ipak nije bilo zabilježeno da su Rasputin i carica bilo kojom prilikom ostajali sami (raspored dana u dvorcu bio je javna stvar).
Ova legenda nema nikakve druge argumente. Dnevnici i prepiska carske obitelji ne sadrže nikakvu aluziju na intimnu vezu Rasputina i carice. Ovim se pitanjem bavila čak i izvanredna istražna komisija, ali nikakva potvrda nije pronađena. Moguće je da je pismo jednostavno izmišljeno.
Druga se optužba navodila mnogo puta, spominjali su je i zastupnici Državne Dume: da Rasputin ima veliki utjecaj na cara Nikolaja II. i na politiku koju on provodi. To se može pročitati u mnogim knjigama i memoarima. Ipak, nije sve bilo tako jednostavno.
U osobnim je pismima carica neprekidno pisala Nikolaju II. o tome kakav je Rasputinov stav prema ratu, prema nekim imenovanjima i drugim političkim odlukama. U prepisci ga je nazivala "naš prijatelj", nakon čega je slijedio Rasputinov savjet. Rasputinov utjecaj pojačao se nakon 1905. godine, kada se dogodila prva revolucija i vlast Romanovih postala ugrožena. Ali pitanje je koliko je car obraćao pažnju na Rasputinove savjete. Po svoj prilici, to je bila prilična rijetkost. Povjesničar Sergej Oljdenburg proučio je pisma carice Nikolaju i provjerio je li car slijedio Rasputinove savjete. Analiza je pokazala da se u suštinskim pitanjima Nikolaj, poznat po slabosti karaktera, ipak mnogo puta nije podredio mišljenju "obiteljskog prijatelja", što ne ide u prilog tezi da je Rasputinov utjecaj bio toliko značajan.
Odjeljenje policije specijalno je organiziralo nadzor nad "carskim monahom", prikupljajući materijal o Rasputinovom ponašanju. U tim materijalima postoje bilješke o tome da je Rasputin posjećivao prostitutke, kao i o njegovom opijanju. Međutim, glasine o tome da je organizirao orgije pri dvoru uz sudjelovanje dama iz bliskog kruga carske obitelji nikada nisu potvrđene. O tome je, između ostalog, pisao i istražitelj Izvanredne istražne komisije Privremene vlade Vladimir Rudnjev nakon što se 1917. godine upoznao sa svim svjedočenjima: "...pritom se ispostavilo da Rasputinove ljubavne afere ne izlaze iz okvira noćnih orgijanja s djevojkama lakog morala i kavanskim pjevačicama, a ponekad i s nekima od žena koje su od njega tražile pomoć. Što se tiče njegove bliskosti s damama iz visokog društva, o tome u istrazi i praćenjem nisu utvrđene nikakve činjenice."
Ipak, neke dame iz visokog društva u svojim su svjedočenjima priznavale da su imale intimne odnose s Rasputinom, ali su odbacivale sve glasine o orgijama.
Svi ovi kompromitirajući podaci stizali su i do Nikolaja II., ali je car smatrao da je miješanje u njegov obiteljski život nedopustivo, s obzirom na to da je carska obitelj Rasputina tretirala gotovo kao člana obitelji. Dok carica nije vjerovala u priče o Rasputinovim lumperajima. Smatrala ga je svetim čovjekom.
O Rasputinovim iscjeliteljskim sposobnostima pričalo se jednako kao i o njegovim orgijama. Zahvaljujući svom daru liječenja on se zbližio s carskom obitelji i uskoro postao nezamjenjiva osoba na dvoru. Tada je već bilo jasno da medicina ne može izliječiti hemofiliju, bolest Nikolajevog sina jedinca Alekseja. Bilo kakav udarac izazivao je kod njega unutarnjekrvarenje, što je moglo trajati više dana i nanositi mu nepodnošljive patnje. Ali postoje brojna svjedočenja o tome da je nakon kontakta s Rasputinom prijestolonasljedniku bivalo bolje. On je bio njegov lijek.
"On [Rasputin] je došao u dvorac i s roditeljima otišao kod Alekseja Nikolajeviča. Prema njihovim riječima, on je, prišavši krevetu, prekrižio nasljednika, rekavši roditeljima da ništa nije ozbiljno i da ne trebaju brinuti, zatim se okrenuo i otišao. Krvarenje je prestalo", prisjećala se najbliža caričina prijateljica Ana Virubova.
Ali postoje i drugačija mišljenja o Rasputinovim isceliteljskim sposobnostima. Neki ga nazivaju jednostavno šarlatanom koji se dodvorio carici. A drugi, na primjer, mitropolit Veniamin, smatraju da Rasputin "nije bio nikakav hipnotizer ni šarlatan, nego je jednostavno svojom snagom djelovao na ljude". Suvremenici ističu da je bio vrlo uvjerljiv, da je imao sugestivan izgled i "hipnotički" pogled.
Sudeći po svemu, Rasputin je zaista na neki način utjecao na carsku obitelj i nasljednika, umirujući ih molitvama i razgovorom. Ali, on ipak nije mogao Alekseja izliječiti od hemofilije. Posljednji slučaj akutnog očitovanja bolesti nasljedniku se dogodio u Tobolsku 1918. godine, nekoliko mjeseci prije tragične smrti.
Za života je Rasputin imao reputaciju iscjelitelja, dok mu se proročanske sposobnosti pripisuju tek nakon smrti. Između ostalog, tvrdi se da je prorekao revoluciju, smrt Romanovih i treći svjetski rat.
Pritom se u pričama o Rasputinovim proročanstvima ljudi često pozivaju na bilježnicu carice Aleksandre Fjodorovne, koja je u nju zapisivala misli svog "duhovnog učitelja", ili, pak, na Rasputinovu brošuru "Blagočestiva razmišljanja", objavljenu 1912. godine. I u jednom i u drugom izvoru zapravo ne postoje nikakva pretkazanja. Najpoznatije proročanstvo "carskog monaha" govori o tome da će njegova smrt značiti kraj dinastije Romanov i nalazi se u svjedočenjima njegove kćeri Matrjone. "Kad mene ne bude, tada ni dvora neće biti", navodno je upozoravao. Međutim, ako je tako govorio, onda se to može tumačiti i kao manipulacija koja mu je omogućavala da se zadrži u bliskom krugu obitelji tijekom pokušaja s različitih strana da ga odatle udalje.
Treba također uzeti u obzir da se mnogo onoga što je Rasputin "predviđao" nije dogodilo. Na primjer, obećavao je brzu pobjedu u Prvom svjetskom ratu i dolazak carevića Alekseja na prijestolje.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu