Sovjetske električne gitare: Na kakvim se instrumentima sviralo iza Željezne zavjese?

Šezdesetih godina u Sovjetskom Savezu, ako ste htjeli, mogli ste naći dobru akustičnu gitaru, ali s električnom je bila druga priča. Gitara sovjetske proizvodnje u tom trenutku jednostavno nije bilo.

Boris Grebenščikov, solist grupe Akvarijum svira na gitari Squier Fender Stratocaster

Aleksandar Astafjev/Sputnik

Glazbenici su maštali o američkim legendarnim gitarama Fender Stratocaster, ali su ove instrumente mogli kupiti i donijeti u zemlju samo privilegirani. Ako ste, recimo, imali rođake diplomate ili pomorce. Postojala je mogućnost i da se gitara nabavi iz savezničkih zemalja, kao što su Njemačka Demokratska Republika ili Čehoslovačka, ali to zadovoljstvo bilo je preskupo.

Jurij Abramočkin/Sputnik

Međutim, unatoč hladnom ratu i ideološkoj averziji prema svemu što dolazi sa Zapada, naročito prema "zapadnoj" glazbi, jazzu i rocku, u Sovjetskom Savezu za vrijeme perestrojke bilo je mnogo službeno registriranih glazbenih grupa. Najrazličitije ustanove imale su svoje ansamble. I svima su bile potrebne električne gitare.

Aelita, Moskovska eksperimentalna tvornica glazbenih instrumenata

TASS

Ali ni jedna od sovjetskih tvornica nije imala iskustva u proizvodnji gitara, pa su se prvi primjerci radili od istih materijala od kojih su pravljeni ormari, komode i kreveti.

RITM-SOLO (Lenjingradska TONIKA), Lenjingradska tvornica A. V. Lunačarski (1969.-1974.)

MUZEUM

Prva sovjetska gitara proizvedena je u Sankt-Peterburgu 1964. godine pod imenom "Tonika". Koštala je 180 rubalja i da biste je kupili inženjerska je plaća bila premala.

URAL 650A (1975.-1977.)

MUZEUM

Najproizvođenija bila je gitara "Ural" rađena u tvornici namještaja u Sverdlovsku, današnjem Jekaterinburgu. U to vrijeme postojao je Znanstveno-istraživački institut glazbene industrije koji se bavio razvojem glazbenih instrumenata po narudžbi ministarstva kulture. Međutim, u Sverdlovsku su odlučili napraviti svoju varijantu gitare.

TONIKA EGS-650 art. 406, Sverdlovska tvornica glazbenih instrumenata (1971.-1977.)

Arhiv Galine Piskunove

Donijeli su nekoliko gitara Yamaha i... iskopirali ih. Sovjetska gitara "Ural" zapravo je kopija gitare Yamaha CR-5 s malo izmijenjenim dimenzijama.

Boris Kavaškin/Sputnik

Cjelokupnu proizvodnju gitara kontrolirala je država. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnjom gitara bavile su se tri tvornice u zemlji. Bile su to tvornica u Sverdlovsku, Rostovu na Donu i Ordžonikidzeu, danas Vladikavkazu, a u asortimanu sovjetskih električnih gitara bilo je četrdesetak modela.

Valerij Šustov/Sputnik

Glavna njihova karakteristika nije bio jedinstven i kvalitetan zvuk, nego specifična konstrukcija. Sovjetske gitare imale su vrat debeo poput cjepanice, s obzirom na to da nisu umjeli postaviti tanku metalnu šipku kroz vrat koja sprječava vibracije i njegovo iskrivljenje.

AELITA, tvornica MPO KAVKAZ i Rostovska tvornica harmonika (1973.-1988.)

MUZEUM

Sovjetske električne gitare imale su još jednu specifičnost, debeli sloj laka, što ih je činilo neuništivima.

AKKORD Ritm, Lenjingrad (1970.-1972.)

MUZEUM

Glazbenici su se među sobom šalili da je sovjetski instrument dovoljno dobar samo za to da se efektno polomi o pozornicu kao što je to činio Kurt Cobain. A u slučaju sovjetske gitare najvjerojatnije da bi stradala pozornica, a ne instrument.