"Bilo je vrijeme ručku i otišli smo u blagovaonicu. Na tetkinom tanjuru ležao je ogroman kuhinjski nož, a za nogu stola bila je privezana živa kokoš. Jadna se ptica cimala i vukla za sobom stolicu. – Vidiš? – rekao je otac našoj gošći. – S obzirom na to da znamo da voliš jesti životinje, pripremili smo ti piletinu. Nitko od nas ne može ubiti kokoš, i zato smo ti postavili ovaj smrtonosni alat. Uradi to sama. – Još jedna tvoja šala! – uzviknula je tetka Tanja, smijući se. – Tanja, Mašo, odvežite jadnu pticu i vratite joj slobodu.
Brzo smo ispunile tetkinu želju. Kada smo oslobodile kokoš, iznijeli smo na stol pripremljenu tjesteninu, povrće i voće. Tetka je sve jela s užitkom."
Ovu je scenu opisala Tatjana, kći Lava Tolstoja. Ona, njena sestra Maša i otac bili su uvjereni vegetarijanci. Dok se Sofija Andrejevna, piščeva žena, žalila na grofovo vegetarijanstvo, koje je prouzrokovalo "kompliciranu dvostruku trpezu, dodatne troškove i veći posao za ljude". Osim toga, Sofija je smatrala da ga vegetarijanska jela "nedovoljno hrane". Ali Tolstoj je ostajao pri svome i meso nije jeo. U Rusiji, međutim, on nije bio usamljen.
Lav Tolstoj i Sofija Andrejevna
Javna domenaDijetologinja Jenny Schulz, koja je 1896. godine otvorila prvu vegetarijansku menzu u Mađarskoj, istu je takvu otvorila i u Moskvi 1903. godine. Proučivši odnos Rusa prema vegetarijanstvu, Schulz, koja se specijalno školovala za "vegetarijansku gastronomiju" u Švicarskoj, zapisala je: "Mnogobrojne, uglavnom duge periode posta poštuju kako bogati tako i siromašni, u gradu i na selu, s velikom revnošću. To i jest razlog zašto ovdašnje stanovništvo tako lako prihvaća vegetarijanstvo."
Vegetarijanska kantina na Nikitskom bulevaru, Moskva, 1900-te
Javna domenaZaista, u Rusiji se postu pridavao poseban značaj. Kako piše istraživač ruskog vegetarijanstva Peter Brang, "za rusko monaštvo, za razliku od zapadnog (izuzev trapista i kartezijanaca), kvalitetan post – suzdržavanje od konzumiranja mesa – bio je osnovni princip". Savjesni monasi postili su tijekom cijele godine, samo ponekad dozvoljavajući sebi da pojedu ribu. Što se tiče običnih vjernika, Veliki, Petrovski, Gospojinski i Božićni post, zajedno s posnim danima (svaka srijeda i petak) činili su ukupno oko 220 posnih dana u godini, koje su se vjernici trudili ispoštovati.
Zaista, kada se vegetarijanstvo pojavilo u Rusiji, "duhovni" preduvjeti za njega već su bili spremni. Još Povijest minulih ljeta pod godinom 1074. spominje: "Jer posno vrijeme pročišćava um čovjeku." A žitije velikog ruskog svetitelja Sergija Radonješkog spominje da on čak i kao novorođenče na dane posta nije sisao majčino mlijeko – tako se još od ranih dana u djetetu pokazala svetost.
Iako je duhovna baza za vegetarijanstvo u Rusiji već postojala, ruska crkva osuđivala je ovu pojavu. Radi se o tome da su u Rusiji postojale kršćanske sekte koje su se potpuno odricale od mesa – hlisti i skopci. S obzirom na to da je crkva intenzivno vodila borbu protiv ovih sekti, loš se odnos prenio i na vegetarijance. Sama spremnost da se netko suzdrži od mesne hrane budila je podozrivost crkvenih lica. Oni su, naime, sumnjali da se iza toga kriju sektaške sklonosti.
1913. godine Nikolaj Lapin, seljak iz okoline Saratova, poslao je časopisu "Vegetarijanski pregled" svoj članak "Zašto sam postao vegetarijanac". Lapin je prestao jesti meso s 18 godina, zato što od djetinjstva nije mogao gledati kako se kolje stoka. Uskoro su ljudi iz njegovog sela počeli sumnjati da će on moći obavljati težak seoski posao, ali kada s tim nije bilo nikakvih problema, počeli su pričati da ga je đavao uzeo pod svoje. Tako da je vegetarijanska prehrana izazivala sumnje i kod običnih ljudi, a ne samo kod Tolstojeve žene, koja je grofa korila što je naučio kćeri "da ne jedu mesu, zato jedu ocat i ulje, pa su postale zelene i mršave".
Grof je kao godinu kada je prestao jesti meso navodio 1883.-1884, kada je upoznao Vladimira Čertkova, kasnije izdavača njegovih djela, koji je već bio vegetarijanac i počeo svoju duhovnu potragu. 1885. godine pisac već ima sukobe sa ženom zbog odbijanja da jede meso, a 1892. godine piše članak "Prvi korak" – strastveni manifest vegetarijanstva. "Kako je to moguće – uzeti i ubiti kravu koja je tijekom deset godina hranila mlijekom tebe i tvoju djecu? Ovcu koja te grijala svojom toplom vunom? Uzeti i ubiti ih! Prerezati im grlo i pojesti ih!" – pisao je Tolstoj.
Lav Tolstoj i Vladimir Čertkov
Javna domena"Prvi korak" naišao je na ogroman odaziv u društvu. Veliki broj intelektualaca okrenuo se vegetarijanstvu. Osim Tolstoja, bilo je i drugih poznatih vegetarijanaca. Pisac Nikolaj Ljeskov, koji je radio na izdavanju knjige s receptima za vegetarijance. Filozof Vladimir Solovjov, koji je zapisao: "Dok još nismo sposobni oživjeti mrtvu prirodu, barem bi trebali što manje ubijati živu." Slikar Nikolaj Ge, koji je u svemu slijedio Tolstojevo učenje, pa i u prehrani bez klanja.
Lav Tolstoj i Ilja Rjepin
TASSSlikar Ilja Rjepin s oduševljenjem je opisao svoje vegetarijanstvo: "Izbacio sam jaja (a meso još ranije). Salate! Kakva divota! Kakav život (s maslinovim uljem)! Bujon od sijena, od korijena, od trava – to je eliksir života. Voće, crno vino, sušeno voće, masline, suhe šljive... orasi – energija. Može li se nabrojati cijelo bogatstvo biljne trpeze?" 1900. godine Rjepin se oženio Natalijom Nordman, jednom od poznatih ruskih pobornica vegetarijanstva, koja ne samo što se odrekla "klanja" kod prehrane, nego nije nosila ni krzno, što je šokiralo plemićke krugove.
"Ovdje se vegetarijanstvo promatra više sa strane ideala; zdravstvena strana zasad je malo poznata", istaknula je u svom člansku Jenny Schulz. Zaista, prvi ruski vegetarijanci nisu najviše pažnje poklanjali štetnosti mesne hrane za zdravlje, nego su prije svega protestirali protiv ubijanja.
Vegetarijanstvo se u Rusiji pojavilo i prije Tolstoja. Tolstojevac Jurij Jakubovski pisao je da je 1888.-1889. godine u Peterburgu svoj 25. rođendan proslavilo prvo vegetarijansko društvo "Ni riba ni meso". Znači da su se već 60-ih godina 19. stoljeća vegetarijanci udruživali, ali bez znanstveno potkrijepljenih stavova. Ovi su se pojavili 1878. godine, kada je objavljen tekst rektora Peterburškog sveučilišta, botaničara Andreja Beketova "Prehrana čovjeka u sadašnjosti i budućnosti". Autor je dokazivao da je čovjek prirodno prilagođen biljnoj prehrani, ukazivao je na visoku cijenu mesa, a također napomenuo da je klaonica "odvratno, smrdljivo i krvavo mjesto, gdje sijeku, deru, komadaju i cijede krv iz žila". "Budućnost pripada vegetarijancima", zaključio je Beketov. Ali čak ni autoritet Beketova nije mogao uvjeriti javnost. Kao odgovor na njegov članak pojavilo se nekoliko podrugljivih tekstova.
Međutim, poslije objavljivanja Tolstojevog "Prvog koraka" odnos prema Beketovu se promijenio. Njegov je članak dvaput ponovo tiskan u izdavačkoj kući Vladimira Čertikova "Posrednik" s ukupnom tiražom od oko 15 000 primjeraka. 1903. godine u istoj izdavačkoj kući izašao je zbornik koji je sastavio Tolstoj pod nazivom "Prehrana bez klanja ili vegetarijanstvo. Misli raznih pisaca", u kojoj je bilo sakupljeno 250 citata o koristi vegetarijanstva.
Prva privatna vegetarijanska kantina Engleza gospodina i gospođe Mood otvorena je u Moskvi 1896. godine, ali je ubrzo zatvorena. 1904. godine već su bile četiri takve kantine. Na zidovima su visili portreti "sunca ruskog vegetarijanstva" Lava Tolstoja. 1914. godine, prema procjeni Branga, u 37 gradova bile su 73 vegetarijanske kantine, najviše u Peterburgu (9) i po 7 u Kijevu i Moskvi.
Kantine su bile prilično popularne. Jedna moskovska kantina u Gazetnom sokaku usluživala je do 1300 osoba dnevno. Statistika o posjećenosti kantina Moskovskog vegetarijanskog društva pokazuje povećanje broja gostiju s 11 tisuća 1909. godine na preko 624 tisuća 1914. godine. A na primjer, Kijevska društvena vegetarijanska kantina tijekom 1911. godine servirala je 489 163 ručka za 200 326 posjetitelja. Izlazili su časopisi "Vegetarijanski pregled" i "Vegetarijanski vjesnik", kao i almanah "Prirodan život i vegetarijanstvo".
Upravo posljednjih godina prije Oktobarske revolucije vegetarijanstvo je u Rusiji postalo masovna i uobičajena pojava. Ali ovaj je razvoj zaustavljen dolaskom sovjetske vlasti. Prvih godina poslije revolucije boljševici nisu obraćali pažnju na vegetarijance, ali 1929. godine Moskovsko vegetarijansko društvo je zabranjeno, a niz njegovih članova protjeran. Za sovjetsku vlast, naime, oni su bili "tolstojevci", pristalice ideologije nesuprotstavljanja i nenasilja, koje je trebalo iskorijeniti, što je i učinjeno širom zemlje pod izgovorom borbe protiv "tolstojevaca" kao protiv "kulaka" (imućnih seljaka koji zarađuju na tuđem radu). U SSSR-u, kako je tvrdila Velika sovjetska enciklopedija iz 1951. godine, vegetarijanstvo "nema pristalica". Vegetarijansko društvo u Moskvi ponovo je otvoreno tek 1989. godine.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
