Mala sovjetska podmornica projekta 907 "Triton-1M" (FOTO)

Javna domena
Zahvaljujući maloj težini, ova podmornica za posebne misije mogla se prevoziti raznim transportnim vozilima, uključujući prikolice.

Triton-1M bila je ultramala podmornica "mokrog" tipa koja nije imala čvrsti trup za smještaj posade. Borbeni su se plivači sa svojim individualnim aparatima za disanje nalazili u kabini propusnoj za morsku vodu. Na krmi su postojali mali zatvoreni pretinci koji su bili namijenjeni za bateriju tipa SC-300 i elektromotor P32M. Trup plovila bio je izrađen od legure aluminija i magnezija. Plovilo su pokretali pogonsko-upravljački sustav DRK-1 te sustav za automatsko upravljanje kormilom KM69-1.

Projekt ultramale podmornice "Triton-1M" razvio je Središnji projektni biro "Volna" pod vodstvom Jakova Jevgrafova. Tehnički projekt odobren je zajedničkom odlukom Ministarstva brodogradnje i Vojno-morske flote 4. travnja 1970. Gradnja podmornice "Triton-1M" započela je u Lenjingradu, u Novoadmiraltejskom zavodu, krajem 1970. godine.

Kako piše Zonwar.ru, u ljeto 1972. u Novoadmiraltejskom zavodu obavljena su ispitivanja privezivanja dvaju prototipa sa serijskim brojevima 16503/1 i 16503/2, nakon čega su prevezeni u pomorsku bazu poduzeća Gidropribor u Crnom moru. 

Državni testovi dvaju prototipa "Triton-1M" provedeni su od 1. veljače do 30. lipnja 1973. godine.

U Novoadmiraltejskom zavodu u Lenjingradu proizvedene su ukupno 32 ultramale podmornice "Triton-1M".

Posada "Tritona-1M" nalazila se u propusnom odjeljku i u potopljenom je položaju bila izložena pritisku morske vode, stoga je dubina uranjanja bila ograničena na 40 m, a vrijeme boravka pod vodom na 6 sati. U vodonepropusnim spremnicima nalazili su se: upravljačka ploča, spremnik baterije i odjeljak za elektromotor.

Ultramala podmornica "Triton-1M" mogla je mirovati na kopnu do 10 dana. Bila je opremljena magnetskim kompasom, radiostanicom, hidroakustičkom stanicom MGV-3 i sustavom za automatsko vođenje.

U bazi su plovila "Triton-1M" bila pohranjeni na blokovima kobilice ili na transportnoj platformi. Porinuće se vršilo pomoću teretne dizalice nosivosti najmanje 2 tone. Zbog svoje male težine, "Triton-1M" mogao se prevoziti raznim transportnim sredstvima, uključujući prikolice.

Podmornice ovog tipa bile su u uporabi do kasnih 1980-ih, nakon čega su uglavnom povučene iz službe, dok su neke su završile u muzejima.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće