Zašto su Sovjeti upotrijebili termonuklearno oružje za gašenje paklenog požara?

Nakon što su Sovjeti otkrili ogromne rezerve prirodnog plina u Uzbekistanu, ovaj dio SSSR-a postao je glavna regija proizvodnje plina u zemlji. Ali stvari su krenule naopako i jedno od njegovih ključnih plinskih polja pretvorilo se u katastrofu nezamislivih razmjera koju je napravio čovjk.

Pakleni požar

Neviđena izvanredna situacija na plinskom polju Urta-Bulak dogodila se 1. prosinca 1963. Kako je bušenje pošlo naopako i platforma slučajno udarila u rezervoar plina s nenormalno visokim pritiskom, došlo je do ogromnog oslobađanja prirodnog plina. Oprema za bušenje uništena je pod pritiskom i zapaljeni je plin našao izlaz.

Iz dokumentarnog filma "Gašenje nuklearnom bombom. Požar koji je trajao 1074 dana"

Divovski plamen visok do 70 metara buknuo je u zrak. Količina prirodnog plina bila je toliko ogromna, a pritisak toliko intenzivan, da je pakleni požar bilo nemoguće ugasiti tri godine, unatoč mnogim pokušajima.

Očajni sovjetski inženjeri koristili su više načina pokušavajući ugasiti vatru, koja ne samo da je potrošila vrijedne resurse, već je i prijetila da uništi prirodu u blizini plamena. S vremenom su se područja u blizini plamena doslovno pretvorila u spaljenu zemlju.

"Sve što je moglo gorjeti okolo odavno je izgorjelo. Sada je to bilo mrtvo vrelo tlo. Ovdje nije bilo mjesta za živi svijet. Noću su jata ptica selica i oblaci insekata, privučeni svjetlošću, upadali u ovaj vatreni ples smrti i, padajući, gorjeli, često prije nego što su stigli do zemlje", napisao je u svom dnevniku geolog i rukovoditelj akcije gašenja ovog požara Kamil Mangušev.

Plamen je također ometao promet aviona za posade koje su letjele ka i iz Indije i jugoistočne Azije.

Na kraju je, uz korištenje buldožera, oko baklje izgrađen zaštitni pješčani bedem kako bi se nekako ograničilo njeno djelovanje na okolno područje. Međutim, ovo je očigledno bilo samo privremeno rješenje, jer nije ugasilo plamen. Tada su sovjetski znanstvenici predložili nešto izuzetno: termonuklearnu eksploziju za gašenje požara.

Eksplozija

Detonacijom termonuklearne bombe u blizini izvora plamena znanstvenici su se nadali uništiti prolaz kroz koji je plin izlazio.

Takozvani "Konstruktorski biro broj 11", koji se nalazi u gradu Sarovu u Nižegorodskoj oblasti, imao je zadatak provesti rizičnu misiju. Zaposlenici projektnog biroa već su proučavali upotrebu nuklearnog oružja u mirnodopske svrhe. Sada je došlo vrijeme da testiraju svoje znanje u praksi.

Iz dokumentarnog filma "Gašenje nuklearnom bombom. Požar koji je trajao 1074 dana"

Zadatak je bio kompliciran s obzirom na činjenicu da je gusto naseljeni regionalni centar Buhara, jedan od najstarijih i najljepših gradova Uzbekistana i centralne Azije u cjelini, udaljen oko 200 km. Drugi manji gradovi ležali su u blizini potencijalnog epicentra eksplozije. Bez obzira na to, sovjetske su vlasti odlučile djelovati. Datum podzemne eksplozije potvrdio je osobno Brežnjev: 30. rujna 1966. Do tog datuma požar je već gorio 1074 dana.

Na zakazani datum nuklearno punjenje od 30 kilotona – dvostruko snažnije od američke bombe koja je detonirala iznad Hirošime – isporučeno je kroz tunel do dubine od 1500 metara.

Kada je sve bilo spremno, eksplozija je potresla zemlju. Vatra je nastavila gorjeti samo 22 sekunde nakon eksplozije prije nego što se zauvijek ugasila. Eksplozija je pomaknula Zemljinu koru i zatvorila plinski bunar.

Očigledni uspjeh eksplozije u Urta-Bulaku iznjedrio je novu metodu gašenja masivnih požara na plineskim poljima. Na primjer, godinu i pol kasnije, istom je metodom ugašen još jedan požar na polju Pamuk u Uzbekistanu.