Otkriveni, ali ne i slomljeni: Tri sovjetska obavještajca u njemačkim šakama

1. Vladimir Molodcov

Vladimir Aleksandrovič Molodcov, Heroj Sovjetskog Saveza

Javna domena

Prije početka rata protiv nacističke Njemačke Vladimir Molodcov bio je na rukovodećoj funkciji u sovjetskoj vanjskoj obavještajnoj službi. Međutim, kada su njemačke trupe ušle u SSSR, morao je djelovati kao diverzant.

U srpnju 1941. godine Molodcov je upućen u Odesu da tamo organizira partizanski pokret i rukovodi diverzantskim i obavještajnim djelovanjem u neprijateljskoj pozadini ukoliko grad bude okupiran. U to se vrijeme na "biser pokraj mora" ustremila 4. rumunjska armija uz podršku nekoliko njemačkih jedinica i formacija.

Sovjetske su trupe pružale otpor u Odesi sve do sredine listopada. Čim su 16. listopada prve neprijateljske jedinice ušle u grad, odmah su se našle na udaru partizanskih odreda koje je pripremio Vladimir Molodcov. Već 22. listopada dignuto je u zrak rumunjsko zapovjedništvo i tada je poginulo nekoliko visokih oficira, a među njima i tek imenovani zapovjednik grada Ioan Glogojeanu.

Odred V. A. Moldocova kreće na zadatak iz Odeskih katakombi.

Andrej Nikolajevič Mironov (CC BY-SA 4.0)

Iste godine 17. studenog dignut je u zrak rumunjski vlak na stanici "Zastava". Tom je prilikom poginulo nekoliko stotina oficira rumunjske vojske i dužnosnika gradske vlade u okupiranoj Odesi. Ilegalci su uništavali komunikacije i želejzničke pruge, izvodili diverzije u luci i usmjeravali sovjetsku avijaciju na strateški važne ciljeve.

Ti su se odredi skrivali u odeskim katakombama – razgranatom sustavu bivših kamenoloma ispod grada. Nijemci i Rumunji koncentrirali su 16 000 vojnika na ovom području s ciljem da istjeraju ilegalce iz podzemlja, ali nisu u tome uspjeli.

Molodcov je uhvaćen 9. veljače 1942. godine kada ga je odao jedan član odreda. Muški je izdržao sva mučenja i sve vrijeme šutio kao zaliven. Oglasio se samo jednom, kada su mu Rumunji izrekli smrtnu kaznu i ponudili da traži pomilovanje. "Ja sam Rus, na svojoj sam zemlji i nemam namjeru moliti neprijatelja za milost!", rekao je tada Vladimir Aleksandrovič. Strijeljan je 12. srpnja iste godine.

2. Viktor Ljagin

Viktor Aleksandrovič Ljagin, Heroj Sovjetskog Saveza

Arhivska fotografija

U jesen 1941. godine Viktor Ljagin po zadatku je dobivenom iz Moskve stao na čelo ilegalnog pokreta u okupiranom gradu Nikolajevu na obali Crnog mora. U to je vrijeme ovaj sovjetski kapetan državne sigurnosti već imao bogato iskustvo obavještajnog djelovanja u SAD-u.

Grad Nikolajev je zahvaljujući Ljaginu i njegovim drugovima postao pravi pakao za Nijemce. Sovjetske su grupe brojale ukupno nekoliko stotina ljudi, a uništile su čitav niz strateški važnih objekata, između ostalog i aerodrom s 20 aviona, vojna skladišta i vozni park s tridesetak kamiona.

Pored toga, oni su redovno slali u Moskvu dragocjene obavještajne podatke o neprijateljskom garnizonu i intenzivno su vršili agitaciju među žiteljima grada, pozivajući ih da ustanu u borbu protiv Nijemaca.

Nikolajev za vrijeme okupacije.

Javna domena

Početkom 1943. godine nikolajevska ilegala bila je gotovo u potpunosti uništena, a Viktor Ljagin dospio je Nijemcima u šake. Saslušavali su ga i mučili, ali on nije odao ilegalce koji su ostali na slobodi, tako da su ovi nastavili svoju borbu sve do oslobođenja grada u ožujku 1944. godine. Obavještajac nije dočekao taj dan – strijeljan je 17. srpnja 1943. godine.

3. Alime Abdenanova

Alime Abdenanova

Javna domena

U jesen 1943. godine sovjetsko je zapovjedništvo ozbiljno počelo razmišljati o oslobođenju Krima. Uoči početka ofenzivnih operacija bilo je neophodno da se na tom području formira razgranata mreža agenata, a upravo je na tom polju bilo velikih poteškoća.

Okupator je masovno odvodio stanovništvo na rad u Treći Reich, a žitelji koji su ostali kod kuće bili su trostruko evidentirani, a sloboda kretanja bila im je ogrančena. Puoluotok je Nijemcima bio kao na dlanu, pa je u takvim uvjetima bilo krajnje teško ubaciti obavještajce na Krim.

Prikaz mreže agenturnog centra "Bast" na Krimu, 1943.-1944.

Javna domena

Alime Abdenanova bila je među onima koji su se uspjeli ubaciti. Ova Krimska Tatarka rodom iz grada Kerča na zapadnom rubu Krima bila je rezidentica obavještajnog odjela Stožera Primorske armije. Noću između 2. i 3. listopada iskrcala se padobranom blizu sela Džermaj-Kašik, gdje su živeli njeni rođaci.

Abdenanova je jedan dio žitelja tog sela uspjela ujediniti u ilegalnu grupu "Daja", koja je pod njenim rukovodstvom motrila na kretanje neprijateljskih trupa i vojnog transporta, a također je prikupljala podatke o njemačkim utvrđenim obrambenim položajima.

U veljači 1944. godine, nakon pet mjeseci uspješnog obavještajnog rada, Alime je otkrivena i uhvaćena. Nijemci su dvadesetogodišnju djevojku bacili na strašne muke. Unakazili su joj lice, počupali kosu i nokte, i polomili noge i ruke. Ali nisu uspjeli izvući od nje nikakve informacije.

Alime Abdenanova strijeljana je u Simferopolju 5. travnja 1944. godine, tjedan dana prije nego što će Crvena armija osloboditi grad.