Je li Rimsko Carstvo obuhvaćalo teritorije današnje Rusije?

Na vrhuncu svoje moći Rimsko Carstvo prostiralo se od Pirenejskog poluotoka do Perzijskog zaljeva i od Britanskih otoka do podnožja Kavkaza. Pod vlašću "Vječnog grada" bili su čak i teritoriji koji su danas dio Ruske Federacije. Riječ je konkretno o Krimu.

Pod rimskom čizmom

Hersones. Antičko kazalište u Hersonesu. Jedino kazalište pronađeno u drevnim gradovima Sjevernog Pricrnomorja. Izgrađeno je u 3. st. p. n. e. između obrambenog zida i glavne ulice. Ima oko 2500 mjesta.

Andrej Butko

Krim (ili Tavrida, kako se zvao u antičko doba) udomaćio se u sferi rimskih interesa još u 1. stoljeću prije nove ere. Tada je najutjecajnija sila na poluotoku bilo Bosporsko Carstvo, čiji je glavni grad bio Pantikapej (suvremeni Kerč). Ovo je carstvo nastalo u 5. stoljeću prije nove ere spajanjem nekoliko polisa grčkih kolonista. Pored istočnog dijela Krima, ono je kontroliralo i istočnu obalu Azovskog mora (današnji Krasnodarski kraj u Rusiji).

Skiti su bili stari rivali Bosporskog Carstva na poluotoku, ali su s vremenom izgubili nekadašnju moć. Na južnom kraju Tavride nalazio se grčki polis Hersones, koji se uporno borio za svoju neovisnost od krupnijih susjeda. I pored velike borbe, s vremena na vrijeme ipak je potpadao pod vlast bosporskih careva.

Bosporsko Carstvo nije se moglo mjeriti s Rimom, tako da je "Vječni grad" neposredno diktirao politički život na poluotoku, tj. arbitrirao je u konfliktima između država, smjenjivao careve koji mu nisu odgovarali i isticao svoje pretendente na prijestolje. Tako su carevi mogli "pokloniti" Hersones bosporskim vladarima ili taj svoj poklon povući i pružiti gradu samostalnost ukoliko im se nešto nije sviđalo u politici Pantikapeja.

Rim je držao svoju flotu u ovoj regiji, što je bio učinkovit instrument za vršenje pritisaka. Ta se flota povremeno pojavljivala na području Bospora Kimerijskog (Kerčki tjesnac) i nametala volju "Vječnoga grada" lokalnim vlastima. Rimljani sve do 1. stoljeća nove ere nisu držali na poluotoku veće vojne kontingente.

Istureni položaj carstva

Rim se 44. godine nove ere okrenuo protiv bosporskog cara Mitridata VIII. kada se ovaj pokušao osloboditi rimskog utjecaja. Carstvo je stalo iza Mitridatovog brata Kotisa. Ujedinjena rimsko-bosporska vojska odnijela je 49. godine uvjerljivu pobjedu, s tim što se borbe nisu vodile samo na Krimu, nego i na teritorijima blizu suvremenih ruskih gradova Sočija, Novorosijska i Krasnodara.

Zatim su Skiti 62. godine opkolili Hersones, i on je zatražio vojnu pomoć od carstva. Car Neron poslao je na Krim trupe iz obližnje provincije Donje Mezije (teritorij suvremene Rumunjske) i odbacio neprijatelja od gradskih bedema.

Ruševine tvrđave Haraks (vjerojatno dio gornjeg obrambenog zida).

Cambronn (CC BY-SA 3.0)

Od tada se rimsko vojno prisustvo na Tavridi počelo uvećavati. U Hersonesu je razmješten jak garnizon, a 69. godine je na rtu Aj-Todor, istočno od grada, osnovana velika rimska vojna baza Haraks.

U različitim periodima ovdje je bila razmještena Ravenska flota, odredi pete Makedonske, jedanaeste Klaudijeve i prve Talijanske legije, kao i pomoćne jedinice. Ukupno se na Tavridi moglo nalaziti do 2500 rimskih vojnika.

Rimski garnizon bio je i u Pantikapeju. U Neronovo je vrijeme Bosporsko Carstvo čak nekoliko godina (od 63. do 68. godine) bilo u sastavu carstva, ali je poslije njegove smrti ponovo steklo "neovisnost".

Rim nije imao za cilj pokoriti Krimski poluotok silom, tj. aneksijom lokalnih državnih entiteta. Daleko više ga je zanimalo da ih koristi kao štit protiv barbarskih hordi koje su neprekidno nadirale s istoka.

Arhitektonsko-arheološki kompleks "Drevni grad Pantikapej".

Klymenkoy (CC BY-SA 3.0)

Rimljanima, međutim, nije pošlo za rukom zaustaviti Veliku seobu naroda koja je počela u 4. stoljeću, pa su vojni rimski kontingenti postepeno povučeni s poluotoka kako bi branili metropolu. Istočno Rimsko Carstvo (Bizant), međutim, uspjelo je zadržati pod svojom vlašću južni kraj Tavride zajedno s Hersonesom sve do početka 13. stoljeća.