Kako je sovjetski dužnosnik postao jedan od najglasnijih zagovornika nacizma

"Mi, njemački socijalisti, iskreni smo vaši prijatelji! Naš vođa Adolf Hitler donosi vašoj domovini oslobođenje! Tisuće njemačkih radnika i seljaka već su dale život za vašu slobodu!" – tako je 1942. godine pisao Karl Albrecht, jedan od najistaknutijih zagovornika Trećeg Reicha, u tekstu koji se zatim dijelio na okupiranim teritorijima u obliku brošure pod naslovom "Zar je ovo socijalistička država?"

Neobično je to što je isti čovjek deset godina ranije bio visoki sovjetski dužnosnik – rukovodio je čitavom drvnom industrijom SSSR-a. Kako je došlo do te nevjerojatne promjene?

Predani komunist

Karl Albreht, početak 1950-ih

Arhivska fotografija

Karl Albrecht (rođen kao Karl Matthäus Löw) po završetku Prvog svjetskog rata pridružio se komunistima. Njemačku je zahvatila duboka kriza i on se u njoj nije mogao skrasiti, pa je po savjetu svojih partijskih drugova 1923. godine otišao u sovjetsku Rusiju koja je tada rado primala stručnjake iz inozemstva.

Albrecht, doduše, nije završio svoje školovanje na smjeru za preradu drveta, pa je u Lenjingradu upisao poljoprivredni fakultet. Bio je nevjerojatno vrijedan i uporan, i znao je sklapati korisna poznanstva, tako da mu nedovršeno školovanje, nedovoljno iskustvo u poslu i jezična barijera nisu nimalo smetali u vrtoglavoj karijeri koju je napravio u SSSR-u. Od običnog inženjera ovaj je Nijemac za nekoliko godina dogurao do rukovoditelja sekcije za drvoprerađivačku industriju pri Radničko-seljačkoj inspekciji.

Jedan od Albrechtovih zadataka bila je državna kontrola jedne od najunosnijih grana sovjetske privrede. Bio je odgovoran za rad drvoprerađivačke inspekcije u različitim regijama zemlje i rezultate je referirao neposredno državnom vrhu.

Karl Albrecht je 1930. godine službeno putovao u Skandinaviju i Njemačku, odakle se vratio s puno novih ideja vezanih za modernizaciju drvne industrije Sovjetskog Saveza. Po njegovom mišljenju, korištenje robijaške radne snage bilo je jedna od najvećih prepreka u podizanju učinkovitosti ove privredne grane, i on je stalno kritizirao surovu eksploataciju zatvorenika.

Iz serije "Bjelomorsko-baltički kanal. Brodska prevodnica br.10"

Mihail Prišvin/Državni muzej književnosti/russiainphoto.ru

Bio je toliko otvoren u kritici metoda upravljanja u toj sferi da je stekao dosta neprijatelja među svojim kolegama na visokim dužnosničkim položajima. Obitelj poznate njemačke komunistkinje Clare Zetkin, s kojom je Karl bio vrlo blizak, jednom mu je prilikom posavjetovala da se čuva, da i on sam ne bi jednoga dana bio otjeran u Sibir.

S vremenom je Albrecht sve više razmišljao o tome da napusti SSSR. Tijekom svog putovanja na Daleki istok Rusije u ožujku 1932. godine on se obratio njemačkom konzulatu u Vladivostoku s molbom da se vrati u domovinu. Ubrzo nakon toga su ga sovjetske specijalne službe uhitile kao njemačkog špijuna.

Godinu i pol dana Karl Albrecht proveo je u zatvoru, a zatim je pomilovan i pušten na slobodu. "Nismo mogli vjerovati vlastitim očima kada se 1934. godine Albrecht pojavio u veleposlanstvu i zamolio za dozvolu da se vrati u Njemačku zajedno sa svojom ženom, koja je bila Ruskinja, i djetetom", napisao je njemački diplomat Hans von Herwarth u svojoj knjizi "Između Hitlera i Staljina": "On nam je objasnio da mu i pored profesionalnih uspjeha rad nije pružao zadovoljstvo te da je sit Sovjetskog Saveza i užasne Staljinove politike koja mu je krajnje odvratna. Čak i činjenica da su na vlast došli nacionalsocijalisti nije utjecala na njegovu odluku da se vrati u Njemačku."

U službi Trećem Reichu

Bivšeg sovjetskog dužnosnika kod kuće nisu čekale kule i gradovi. Jedini izvor njegovih prihoda bila je mala invalidska mirovina koju je Albrecht dobivao za narušeno zdravlje u tijeku svjetskog rata.

Pokušao je naći posao u Turskoj, ali bez uspjeha. Bio je toliko očajan da je već razmišljao o povratku u Sovjetski Savez kada mu se iznenada obratilo Ministarstvo narodne prosvjete i propagande Josepha Goebbelsa. Albrecht je uključen u rad organizacije "Antikomintern", koja je koordinirala kampanju antisovjetske propagande.

Karl je godinama živio u SSSR-u i dobro je poznavao principe ustrojstva i funkcioniranja sovjetskog društva, i kao takav je bio pravi dragulj za nacističku propagandnu mašineriju. Počeo je intenzivno nastupati na radiju i pisati svoje životno djelo, knjigu "Iznevjereni socijalizam. Deset godina u svojstvu visokog državnog dužnosnika u Sovjetskom Savezu".

Korice autobiografske knjige K. I. Albrehta koju je koristila nacistička propaganda.

Knjiga je izdana 1938. godine. U njoj autor žestoko kritizira Staljina, "židovsko-boljševičke diktatore" i ekonomsko-politički sustav koji su oni stvorili. Bio je to jedan od najvažnijih propagandnih radova u povijesti Trećeg Reicha. Krajem Drugog svjetskog rata tiraža ove knjige premašila je dva milijuna primjeraka.

Karl Albrecht je do 1942. godine radio za Ministarstvo propagande, ali je njegov svojevoljni karakter i tu došao do izražaja. Zbog konflikta s rukovodstvom prešao je u "Organizaciju Todt" koja je izvodila građevinske radove na okupiranim teritorijima i koristila ratne zarobljenike kao radnu snagu.

Videći kako munjevito raste otpor Crvene armije, Albrecht je agitirao za promjenu odnosa prema stanovništvu na okupiranim teritorijima, kao i prema ostarbajterima (radnicima s istoka) koji su otjerani u Treći Reich. Tvrdio je da s Rusima treba surađivati, da im ne treba prijetiti kaznenom ekspedicijom, nego im služiti kao "sila koja rukovodi i usmjerava", koja poboljšava uvjete njihovog života, a samim tim i produktivnost njihovog rada. Na inicijativu bivšeg stručnjaka za preradu drveta osnivana su poduzeća čiji je cilj bio pokazati primjer korištenja sovjetskih ratnih zarobljenika koji je po njegovom mišljenju bio ispravan.

Njemački vojnici zarobljeni na ulicama njemačkog grada Aachena.

Keystone/Getty Images

Albrecht je imao naviku da otvoreno izražava svoje mišljenje koje se nije uvijek podudaralo s generalnom linijom partije, i zbog toga nije mogao dugo ostati na jednom mjestu. Tako je 1944. godine dospio u Waffen-SS, gde se bavio propagandnim radom među ratnim zarobljenicima i dobrovoljcima s istoka. U posljednjim danima rata unaprijeđen je u čin Sturmbannführera SS-a i dobio je svoj bataljun. S tim se bataljunom i predao Amerikancima.

Dvije godine kasnije bivši sovjetski, a zatim nacistički dužnosnik izašao je na slobodu. Izbjegao je ozbiljnije posljedice zahvaljujući svojim "nastupima u obranu ruskih zarobljenika" za vrijeme rata. Karl Albrecht skrasio se u Zapadnoj Njemačkoj i do kraja života bavio se antikomunističkom propagandom.