Pogledajte što su sve prodavale sovjetske trgovine (FOTO)

Ljudi koji su živjeli u sovjetsko vrijeme obično imaju vrlo različita sjećanja: neki govore o tučama u redovoma za hranu, neki smatraju da je svega bilo u izobilju, a da je hrana bila prirodnija i mnogo bolje kvalitete nego što je danas.

Činjenica je da je situacija bila vrlo različita u različito vrijeme (SSSR je prošao kroz različite faze ekonomskog razvoja tijekom svog gotovo sedamdesetogodišnjeg postojanja), a da i ne spominjemo razlike u svakom od krajeva ogromne države.

Pogledajmo što se moglo kupiti u sovjetskim prodavaonicama u različitim godinama i regijama.

Moskva, prodavaonica Jelisejevski, 1950.

Jevgenij Haldej/MAMM/MDF

Nazivi prodavaonica u SSSR-u bili su prilično jednostavni i jasni: "Mlijeko", "Kruh", "Povrće i voće". Pored toga, gradovi su imali vrhunske gastronome i supermarkete, gdje su se prodavale sve vrste namirnica i kućnih potrepština – baš kao i danas. Nasuprot tome, u ruralnim oblastima postojale su takozvane prodavaonice "Selpo" (akronim za seosku radnju).

Moskva, 1958.

Anatolij Garanin/Sputnik

Danas su ljudi navikli na samoposluživanje, ali u sovjetsko je vrijeme postojao drugačiji sustav. U bilo kojem od odjeljenja prodavaonice kupac bi izabrao određeni artikal (na primjer, kobasicu ili sir), a zatim bi ga uzeo prodavač, odmjerio ga i priopćio cijenu. Zatim bi kupac platio na kasi i tek bi onda mogao uzeti kupljeni artikl.

Trgovina u Staljingradu, 1960.

Nepoznati autor/MAMM/MDF

U pravilu, trgovine su radile od 7-8 ujutro do 19-20 sati uvečer, s pauzom za ručak. Jedan dan u mjesecu bio je takozvani "dan sanitacije", kada je prodavaonica ostajala zatvorena zbog generalnog čišćenja i dezinfekcije. Naime, higijena se u SSSR-u shvaćala vrlo ozbiljno.

Nova Ladoga, Lenjingradska oblast, 1989.

Jurij Belinski/TASS

Glavna prodavaonica prehrambenih proizvoda u SSSR-u bila je, naravno, "Jelisejevski" u ulici Gorki (sada Tverskaja ulica), u samom srcu Moskve. Otvorena davne 1901. godine od strane trgovca Grigorija Jelisejeva, u sovjetsko se vrijeme zvala "Gastronom broj 1". Sličnih prodavaonica bilo je u Lenjingradu i Kijevu. Ljudi su dolazili ovdje ne samo zbog namirnica, nego i da bi razgledali luksuzne povijesne interijere.

Jelisejevski u Lenjingradu, 1960-ih

Vsevolod Tarasevič/MAMM/MDF

Ova je prodavaonica imala sve. Čak i kada je postojala nestašica robe u drugim prodavaonicama, Jelisejevski je imao sir, kobasice, vino i slatkiše više sorti i odlične kvalitete. Vrlo je zanimljivo da su svi artikli imali uobičajene sovjetske cijene (ranije je cijenu hrane određivala država, a ne sama prodavaonica).

Vino i voće u moskovskom "Jelisejevskom", 1965.

Nikolaj Maksimov/Sputnik

Tamo je svatko mogao doći, ali se moglo dogoditi da čitav dan čeka u redu, a u međuvremenu su se namirnice mogle i prodati i potrošiti. Da se ne bi čekalo uzalud, preporuka je bila da se dođe rano ujutro. Kijevski "Jelisejevski" izgorio je 1940-ih godina. Moskovska prodavaonica zatvorena je 2021. U Sankt-Peterburgu je, međutim, i dalje otvorena.

Seoska prodavaonica u Saratovskoj oblasti, 1967.

G. Ščerbakov/Sputnik

Što se nalazilo na policama običnih prodavaonica? Bacimo pogled na tipičnu sovjetsku gradsku prodavaonicu hrane između 1960. i 1980. godine. Dostupna je bila konzervirana roba izložena po izlozima u obliku piramida, sokovi u tegli, sirevi ili kobasice. Kolačići i slatkiši prodavali su se na mjerenje, i obično ih je bilo u izobilju. Također ste mogli kupiti mliječne proizvode lokalne proizvodnje u bilo kojoj prodavaonici, koji su imali rok trajanja od samo nekoliko dana. Boce od mlijeka i kefira imale su depozitnu vrijednost i mogle su biti vraćene u prodavaonicu.

Ribarnica u Murmansku, 1976.

Semjon Majsterman/TASS

Konzerve su, generalno, zauzimale ogroman prostor u svakoj prodavaonici, bilo na jugu ili na sjeveru zemlje, i bile su jeftine. Gotovo sve namirnice bile su domaće proizvodnje. Mnogi su gradovi imali specijaliirane tzv. "oceanske" riblje prodavaonice, gdje se mogao naći još veći izbor ribljih konzervi, od papalina do crvenog i crnog kavijara.

Trgovački centar u Sočiju, 1971.

Rudoljf Alfimov/Sputnik

Gradske prodavaonice često su bile uskraćene za dobar komad mesa, pa su građani morali ići na lokalne seoske tržnice, gdje je meso bilo i do 2-3 puta skuplje nego u prodavaonici. Međutim, nisu svi to mogli sebi priuštiti, pa su pravili sjeckane mesne kotlete od svega što bi po prodavaonicama našli.

Seoska prodavaonica u Čeljabinskoj oblasti, 1990.

Boris Kaulin/Državni povijesni muzej Južnog Urala

Čim bi neka roba stigla u prodavaonice, brzo bi se formirali dugi redovi kupaca. Zemlja je 1990. uvela sustav racionalizacije, a u proljeće 1991. godine, uslijed monetarne reforme, cijene hrane u zemlji utrostručile su se. U prosincu 1991. SSSR je prestao postojati.

Red za šećer, Moskva, 1988.

Vladimir Sergienko/MAMM/MDF