Sedam okrutnih ubojstava ruskih vladara i pretendenata na prijestolje

1. Fjodor II. – zadavljen

"Agenti Dmitrija Samozvanca ubijaju sina Borisa Godunova. 1862."

Tretjakovska galerija

Kada je car Ivan Grozni umro 1584. godine, poslije njega je ostao nasljednik koji je bio ili suviše pobožan, ili je zaostao u mentalnom razvoju. U svakom slučaju, nije bio kadar upravljati zemljom.

Ruski je tron praktički uzurpirao Boris Godunov, nasljednikov regent, i on je praktički postao car. Poučen primjerom pokojnog cara, koji nije ostavio sposobnog nasljednika, Godunov je uložio sredstva u obrazovanje svoga sina i stjecanje znanja neophodnog za upravljanje državom.

Kada je Boris Godunov umro 1605. godine, njegov 16-godišnji sin Fjodor naslijedio ga je na tronu. I pored svih očevih napora, moskovska elita nije bila lojalna Fjodoru II. On je upravljao državom nešto više od mjesec dana. Rusija je utonula u period političke nestabilnosti poznat pod nazivom "Smutno doba". U Moskvi se pojavio samozvanac poznat kao Lažni Dmitrije I. i svrgnuo Fjodora II. predstavljajući se kao sin Ivana Groznog koji je tobože preživio pokušaj ubojstva.

Fjodor II. imao je samo 16 godina kada je zadavljen zajedno sa svojom majkom. Njegovo tijelo bilo je izloženo pred narodom i na njemu su se vidjeli tragovi mučenja.

2. Lažni Dimitrije I. – posječen na vlastitoj svadbi

"Posljednji trenuci života Lažnog Dimitrija I.", Karl Bogdanovič Venig

Javna domena

Kao i prethodni uzurpator ruskog prijestolja, i ovaj je, naravno, imao dosta neprijatelja u utjecajnim krugovima. On je pretjerivao u organiziranju svakojakih veselja, što je izazvalo kaos na ulicama Moskve, koji je prerastao u nerede za vrijeme svadbene ceremonije vjenčanja s plemkinjom iz Poljske. Bio je to idealan trenutak za urotnike koji su bili nezadovoljni stanjem u zemlji, pa su organizirali dvorski prevrat protiv lažnog cara.

Veliki broj boljara i naoružanih dobrovoljaca upao je 17. svibnja 1606. godine na Crveni trg i u odaje mrskog samozvanca. Uplašeni vladar pokušao je bježati. Skočio je kroz prozor na pločnik i teško se povrijedio. Gomila ga je stigla i posjekla. Urotnici su izvukli tijelo na Crveni trg, skinuli s njega odjeću, gurnuli mu u usta sviralu i stavili karnevalsku masku na grudi. Zatim su se dva dana iživljavali nad mrtvim tijelom da bi ga na kraju sahranili iza Serpuhovskih vrata na starom groblju. Kada su se počele širiti glasine o čudima koja se tobože događaju na njegovom grobu, iskopali su posmrtne ostatke, spalili ih, pomiješali pepeo s barutom i ispalili ga iz topa.

3. Ivan Dmitrijevič – obješen kad je imao samo tri godine

"Bijeg Marine Mnišek", umjetnik Leon Jan Vičulkovski

Javna domena

Trogodišnjem dječaku je 16. prosinca 1614. godine krvnik namaknuo omču oko vrata, da bi koji trenutak kasnije dijete ostalo visiti u zraku. Suvremenici su tvrdili da se konopac nije zategao oko vrata, jer dijete nije bilo dovoljno teško. Zbog toga se smatra da je dječak umro uslijed hipotermije nekoliko sati kasnije.

Ovaj tragičan događaj bio je posljedica pokušaja Ivanove majke, supruge dvojice nelegitimnih pretendenata na prijestolje, da u Smutno doba "progura" svoga sina na ruski tron kao zakonitog nasljednika, i pored toga što je neposredno prije toga za cara izabran Mihail I. i time je osnovana nova dinastija Romanovih.

4. Ivan VI. – doživotno utamničen kada je imao samo godinu dana, a zatim ubijen u tamnici

"Mirovič pored tijela Ivana VI.", umjetnik Ivan Tvorožnikov

Javna domena

Kada je druga kći cara Petra Velikog Elizabeta zauzela ruski tron nakon državnog prevrata, udaljila je s vlasti najmlađeg ruskog monarha. Tako je Ivan VI. izgubio vlast kada je imao samo godinu dana.

Dijete je odvedeno iz prijestolnice i ostatak je života provelo u zatočeništvu i neprekidnoj životnoj opasnosti jer je čuvarima bilo naređeno da ubiju dječaka na licu mjesta ako bude učinjen bilo kakav pokušaj da se on oslobodi ili ako se samo počnu širiti takve priče.

Dječak nije imao svoj identitet, nije mogao komunicirati s ljudima, pa čak nije imao ni ime. Čuvarima je bilo zabranjeno razgovarati s "bezimenim", kako su ga nazivali.

Ivanu je život oduzet iznenada. Bilo je to 5. srpnja 1764. godine, kada je časnik ruske carske vojske saznao tko je zatočenik i pokušao osloboditi svrgnutog cara i vratiti ga na tron. Stražari Šliselburške tvrđave djelovali su u skladu s kobnim instrukcijama i pogubili su carevića čim su saznali da se sprema zavjera.

5. Pavao I. – isprebijan i zadavljen u svojoj spavaćoj sobi

Ubojstvo ruskog cara Pavla I., ožujak 1801. (1882.-1884.) 

Javna domena

U noći između 11. i 12. ožujka 1801. godine širom su se otvorila vrata prema carevoj spavaćoj sobi u Mihajlovskom dvorcu u Sankt-Peterburgu, i 12 je urotnika upalo unutra. Gnjevni što se car odbio odreći prijestolja, napali su ga, isprebijali i na kraju zadavili.

6. Aleksandar II. – poginuo u atentatu od eksplozije

Ubojstvo Aleksandra II., nacrtao G. Broling, 1881.

Javna domena

Teroristi i revolucionari 11 su puta pokušali ubiti ruskog cara Aleksandra II. tijekom njegove vladavine. Koristili su pištolje, revolvere, dinamit i ručne bombe. Car je imao sreće, izbjegao je sve metke i eksplozije, osim jedne.

Nakon deset neuspješnih pokušaja ubojstva iz različitih vrsta oružja, teroristi su odlučili baciti bombu u carevu kočiju kada bude prolazila ulicom. Član ilegalne organizacije "Narodna volja" bacio je 1. ožujka 1881. godine bombu u carevu kočiju. Aleksandar II. nekim je čudom i ovoga puta ostao živ, ali je poželio porazgovarati s uhvaćenim teroristom, pa zato nije pravovremeno napustio mjesto atentata i odmah je drugi terorist izvršio još jedan napad.

Druga bomba pala je caru pred noge. Eksplozija mu je otkinula obje noge. Aleksandar II. dovezen je u Zimski dvorac u beznadnom stanju. Umro je kroz nekoliko minuta. Usput, drugi je napadač također poginuo od eksplozije.

7. Nikolaj II. – strijeljan zajedno s cijelom obitelji

Pogubljenje cara Nikolaja II. i njegove obitelji u Jekaterinburgu

Mary Evans Picture Library/Global Look Press

Posljednjeg ruskog cara pogubio je streljački vod u noći između 16. i 17. srpnja 1918. godine u podrumu kuće trgovca Ipatjeva u Jekaterinburgu. Zajedno s njim strijeljani su i članovi njegove obitelji – žena Aleksandra i petero djece.

Bilo je boljševika koji su planirali organizirati otvoreno suđenje bivšem caru, ali je postojala velika opasnost od kontrarevolucionarne zavjere u kojoj bi monarh mogao biti oslobođen i možda vraćen na prijestolje kojega se odrekao, i ta je okolnost najvjerojatnije bila kobna po ruskog cara i njegovu obitelj.